Dr Jovan Kankaraš, internista endokrinolog
Opšta bolnica Nikšić
Dr Marinko Janjušević, internista
Opšta bolnica Nikšić
Stanja u kojima postoji povišen nivo ukupnog holesterola, holesterola niske gustine (LDL) nazivamo hiperlipidemijama, dok stanja u kojima imamo i povećan nivo triglicerida i značajno snižen nivo holesterola visoke gustine (HDL), koji ima pozitivne metaboličke učinke, nazivamo dislipidemijama. Hiperlipidemija je uzrokovana viškom lipida u krvi i važan je faktor rizika za nastanak ateroskleroze i bolesti srca.
Hiperlipidemija može biti uzrokovana genetskim faktorima, kao kod nekih naslednih bolesti, ili sekundarnim faktorima kod stečene hiperlipidemije.
Oblici lipida u krvi su holesterol, trigliceridi i lipoproteini, koji su molekuli masti i holesterola vezane na proteine.
Vrste lipoproteina su:
– lipoproteini vrlo male gustine (VLDL);
– lipoproteini male gustine (LDL);
– lipoproteini srednje gustine (IDL).
Hilomikroni su takođe klasifikovani kao lipoproteini i sastavljeni su od triglicerida, holesterola i proteina. Tako e postoje lipoproteini velike gustine (HDL) koji su u obrnutom odnosu
Hiperlipidemija, prevencija i liječenje prema riziku od srcane bolesti i zato su poznati kao faktori „protivrizika“.
Postoji 6 tipova hiperlipidemije koji se razlikuju prema vrstama lipida koji su povišeni u krvi. Neki od tipova mogu biti uzrokovani primarnim poremećajem kao što je nasljedna hiperlipidemija, a neki su posljedica sekundarnih uzroka.
Sekundarni uzroci hiperlipidemije su u vezi sa bolestima povezanim s hiperlipidemijom, prehrambenim faktorima rizika i ljekovima povezanim s hiperlipidemijom.
Preporučene vrijednosti masnoća u krvi
Ciljne vrijednosti ukupnog holesterola i LDL-holesterola su sljedeće:
- U primarnoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti ukupni holesterol treba biti niži od 5 mmol/L, a LDL-holesterol niži od 3 mmol/L.
- Kod bolesnika sa šećernom bolešću i u bolesnika s postojećom kardiovaskularnom bolešću (sekundarna prevencija) ciljevi liječenja su strožiji – u svakom slučaju ukupni holesterol treba biti niži od 4,5 mmol/L, a LDL-holesterol niži od 2,5 mmol/L (za vrlo visoki rizik LDL-h <1,4 mmol/l ili >50% redukcija LDL-h ako nije postignut cilj i za visok rizik < 1,8 mmol/l)
Vrijednosti “dobrog holesterola” (HDL-holesterola) kod muškaraca trebaju uvijek biti više od 1,0 mmol/L, a kod žena više od 1,2 mmol/L, dok vrijednosti triglicerida trebaju biti niže od 1,7 mmol/L. Prema postojećim preporukama, vrijednosti HDL-holesterola niže, a triglicerida više od navedenog smatraju se povećanim rizikom za nastanak kardiovaskularnih bolesti, ali njihove preporučene vrijednosti ne smatraju se i tako strogim ciljem terapije kao što to vrijedi za ukupni i LDL-holesterol.
Faktori rizika za ovu bolest su šećerna bolest, hipotiroidizam, Cushingov sindrom, kao i određeni tipovi zastoja bubrega.
Faktori rizika vezani za ljekove su kontracepcijske pilule, hormoni kao što su estrogeni i kortikosteroidi, određeni diuretici i beta-blokatori.
Visok holesterol je čest problem koji se javlja u današnjem društvu, a može biti ozbiljan faktor rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Holesterol se prirodno nalazi u tijelu i igra ključnu ulogu u mnogim biološkim procesima. Proizvodi ga jetra, a na njegov nivo utiče i unos određenih namirnica. Problem nastaje kada nivo holesterola u krvi postane previsok, što može dovesti do nakupljanja naslaga na zidovima arterija i stvaranja aterosklerotskog plaka. Ateroskleroza je uzrok mnogih srčanih bolesti, uključujući srčani i moždani udar.
Prehrambeni faktori rizika su: unos masti u ishrani veći od 40% ukupnih kalorija, unos zasićene masti u ishrani veći od 10% ukupnih kalorija, unos holesterola veći od 300 mg dnevno, hroničan pretjeran unos alkohola kao i povećana tjelesna težina. Učestalost hiperlipidemije u populaciji je 1%.
Visok holesterol se često naziva tihim ubicom jer obično nema karakteristične simptome i može napredovati godinama bez ikakvih upadljivih znakova. Dešava se da ostaje neprimijećen sve dok ne dođe do komplikacija kao što su srčani udar ili moždani udar. Iz tog razloga, osobe s povećanim rizikom od srčanih bolesti, kao što su pušači, dijabetičari, ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom i osobe s porodičnom istorijom srčanih bolesti, treba redovno da rade analize krvi. Odrasle osobe treba da rade lipidni profil na svakih pet godina, a oni s povećanim rizikom i češće.
Visok holesterol može biti posljedica genetske predispozicije i životnih navika, kao i kombinacije ovih faktora. Ukoliko roditelji imaju visok holesterol, veća je vjerovatnoća da će ga imati i dijete. Međutim, životni stil ima ključnu ulogu u regulaciji nivoa holesterola u krvi. Nezdrava ishrana bogata zasićenim i trans masnim kiselinama, pušenje, nedostatak fizičke aktivnosti i gojaznost povećavaju rizik od visokog holesterola.
Nakupljanje aterosklerotskih plakova u arterijama smanjuje protok krvi i može dovesti do angine pektoris, periferne arterijske bolesti i drugih problema. Ova stanja mogu biti ozbiljna i potencijalno smrtonosna, pa je visok holesterol važno na vrijeme prepoznati i liječiti.
Visoki holesterol može se kontrolisati i smanjiti izmjenom životnih navika i, u nekim slučajevima, uzimanjem ljekova. Ključni koraci za smanjenje rizika od visokog holesterola su: zdrava ishrana, redovna fizička aktivnost, prestanak pušenja, redukcija tjelesne težine, redovni ljekarski pregledi.
U liječenju hiperlipidemije prvi korak je dijeta ili, još bolje, promjena načina života i prehrambenih navika. Savremeni način života vezan je za malo kretanja, prevelik unos energije te debljinu i hiperlipidemiju kao posljedice. Za početak je važno u svakodnevnu naviku uvesti fizičku aktivnost i to u trajanju od barem 30 minuta svakog dana, uz kontrolu tjelesne težine i prestanak pušenja. Unos hrane i energije treba biti izbalansiran između tri glavne skupine namirnica (proteina, masti i ugljenih hidrata).
Unos masti ne smije biti veći od 30% ukupno unešene energije tokom dana, a unos holesterola ne veći od 300 mg/dan. U stanjima s povišenim nivoom LDL-holesterola i ukupnog holesterola preporučuju se sljedeće namirnice (nabrojene su tek neke):
- jela od integralnih žitarica, crni, zobeni ili ražani hljeb
- mliječni proizvodi s 1% mliječne masti, posni kravlji sir
- bistre supe od mesa, povrća ili ribe
- sve vrste bijele i plave ribe
- pileće i ćureće meso bez kože, kuvana nemasna govedina i junetina
- maslinovo ulje te ev. suncokretovo ulje
- sve vrste kuvanog ili sirovog povrća
- sirovo voće i konzervisano, ali nezašećereno voće
- voćni i suvi kolači sa malo masnoća
- prirodni voćni sokovi, voda, čaj
U prehrani treba izbjegavati sljedeće namirnice:
- bijeli hljeb i peciva, lisnata tijesta
- punomasna mlijeka i mliječne proizvode
- guste i krem supe
- ikru, kavijar, hobotnice, lignje i rakove
- sva vidljivo masna mesa osobito svinjsko te suve prerađevine svinjskog mesa (salame, slanina, čvarci i sl.)
- maslac, svinjsku mast, tvrdi margarin
- prženo povrće
- kokosov orah
- kolače s maslacem i margarinom, kolače s kremama od čokolade
- začine poput majoneza i sl.
Za liječenje visokog holesterola koriste se različiti tipovi ljekova, kao i njihove kombinacije. Izbor zavisi od nivoa holesterola, drugih zdravstvenih parametara i rizika od nastanka srčanih bolesti.
Najčešće upotrebljavani i najbolje ispitani ljekovi u liječenju hiperlipidemija su statini. To su ljekovi koji blokiraju važan enzim u metabolizmu holesterola, hidroksimetilglutaril-koenzim A-reduktazu (HMG-CoA), a što za posljedicu ima snažno smanjenje ukupnog i LDL-holesterola te, u manjoj mjeri, i nivoa triglicerida. Osobito je važno naglasiti da osim sniženja nivoa holesterola statini imaju i druge pozitivne učinke kao što su antioksidativni i protivupalni učinci te učinak na stabilizaciju aterosklerotskog plaka.
Statini su sigurni i jednostavni za primjenu. Nuspojave su rijetke i zavise od doze i istovremenog uzimanja drugih ljekova, osobito fibrata ili niacina. Najčešće su to osjećaj nadutosti i slični poremećaji probave, a u vrlo rijetkim slučajevima i prolazni porast enzima jetre te oštećenje mišića (rabdomioliza).
U svakom slučaju, prije uvođenja ovih ljekova potrebno je učiniti laboratorijske pretrage kojima ćemo utvrditi funkciju jetre i mišića. Na tržištu dostupni su brojni statini (atorvastatin, simvastatin, rosuvastatin, pravastatin).
Inhibitori apsorpcije holesterola su ljekovi koji smanjuju apsorpciju holesterola u crijevima. Mogu se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa statinima, kako bi dodatno smanjili nivo holesterola.
Fibrati su ljekovi koji se često koriste kod osoba za koje su karakteristični visoki trigliceridi i nizak HDL holesterol.
PCSK9 inhibitori su relativno novi ljekovi koji pomažu u povećanju broja receptora LDL holesterola na ćelijama jetre (smanjujući njihovu degradaciju), što dovodi do smanjenja LDL-a u krvi. Ovi ljekovi su namijenjeni pacijentima s visokim rizikom od srčanih bolesti i onima koji ne podnose dobro statine.
Smole vezivanja žučne kiseline se vežu za žučne kiseline u crijevima, smanjujući apsorpciju holesterola i podstičući njegovo izlučivanje iz tijela. To pomaže u snižavanju nivoa LDL-a.
Svaki lijek ima svoje prednosti i potencijalne nuspojave, pa je važno da ljekar ordinira terapiju na osnovu individualnih potreba pacijenta. Redovne kontrole važne su kako bi se prilagodila doza i procijenio učinak terapije na primarni problem, kao i na opšte zdravlje pacijenta.
U snižavanju povišenog holesterola od pomoći mogu biti i pojedini preparati na prirodnoj bazi. Važno je konsultovati se sa ljekarom prije njihove upotrebe, posebno ako osoba već uzima druge ljekove, ima neko hronično oboljenje ili ima zdravstvene probleme.
Liječenje hiperlipidemija je uspješno samo ako se pravilna dijeta kombinuje sa ispravnim lijekom i tada su učinci liječenja najbolji. Najčešće postavljeno pitanje ljekaru pri uvođenju ljekova za sniženje nivoa lipida je “hoću li lijek morati uzimati doživotno?”. Odgovor za bolesnike koji imaju razvijenu kardiovaskularnu bolest (npr. koronarnu bolest) je DA, jer je uzimanje lijeka za smanjene nivoa lipida dokazano korisno za bolesnika i utiče na očekivano trajanje njihova života. Odgovor za bolesnike koji liječe hiperlipidemiju u svrhu primarne prevencije nije isti i moguće je da u slučaju potpune promjene životnih i prehrambenih navika dođe do sniženja nivoa lipida koju je moguće održavati dijetom, u suprotnom, kao i u slučaju nasljednih hiperlipidemija, lijek je takođe potrebno uzimati doživotno.
Važno je shvatiti da je liječenje hiperlipidemija samo jedan, ali vrlo važan, dio u mozaiku liječenja kardiovaskularnih bolesti te da ono samo po sebi nije uspješno ako zaista ne promijenimo način života i ne okrenemo leđa lošim životnim navikama i zavisnostima.
