Pojam holistički doslovce znači cjelovit i taj pojam predstavlja sveobuhvatni pristup nečemu. Saradnica Centra za promociju zdravlja Primus iz Podgorice, prof. dr Spomenka Mujović, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, zadnjih godina je sve vise posvećena popularizovanju holistickog pogleda na zdravlje i život, pa ovaj razgovor i vodimo sa ciljem da se predoče ogromne mogućnosti holistickog pristupa u liječenju. Pitanja za prof. Mujović su pripremljena u Centru za promociju zdravlja Primus, koji se bavi promovisanjem zdravlja i zdravog načina života, kroz preventivno djelovanje, a na osnovama integrativne medicine i uz poštovanje holističkih principa.
U kolikoj mjeri bolestan čovjek može doprinijeti sopstvenom izlječenju?
Sam pacijent, uz pomoć dobrog terapeuta, treba najviše da uradi na svom izlječenju. Prirodni iscjeljiteljski mehanizmi se nalaze u samom tijelu pacijenta, a njih svaki čovjek dobija rođenjem. Zato pacijent treba da bude spreman na promjenu zivotnih navika i na uspostavljanje novog stila života, ukoliko želi ozdravljenje.
Kako će pacijent znati šta treba da promijeni?
Bolest ne dolazi tek tako, iznenada. Većina pacijenata odmah zna šta se to u njegovom životu događalo, šta je uslovilo ili pospješilo razvoj neke bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija je već priznala brojne bolesti kao psihosomatske, kao što su: hipertenzija, bolesti štitaste žlijezde, astma itd. Prema tome, pacijent treba da se fokusira na sljedeće stvari, kako bi korigovao štetne faktore koji su narušili njegovo zdravlje:
a) ritam spavanja i budnosti
b) konzumiranje hrane i pića (šta jesti a šta, osim vode, uopšte piti) c) profesionalni rad (s kim, kako i zašto raditi)
d) fizičke vježbe (izbor fizičkih aktivnosti napraviti zavisno od bolesti i od toga šta pacijent preferira.To može biti plivanje, ples i sl)
f) porodične odnose (sređeni porodični odnosi su jedan od najbitnijih faktora)
g) ne zaboraviti ni etička pravila (u zavisnosti od vjerskog ubjeđenja itd.) i urediti život prema njima.
Koji su to osnovni faktori u pacijentovom životu koji se moraju uzeti u obzir pri holističkom pristupu?
Kod svakog pacijenta se mora uzeti iscrpna anamneza (lična, porodična, radna, socijalna itd). Do detalja treba saznati sve o njegovom materijalnom statusu (dugovi ili drugi problemi materijalne prirode). Treba se interesovati i o njegovom ljubavnom životu (nedozvoljena ljubav, neuzvraćena ljubav itd) jer zbog problema u emotivnoj sferi dolazi takođe do zdravstvenih problema, kao sto su povišen krvni pritisak, stenokardije (jer često zbog emocija „srce puca“) itd.
Šta je to lični status pacijenta, šta on obuhvata?
Pored standardnog status presensa, uzima se u obzir i pacijentov stav prema zdravlju i životu, njegova voljnost da išta mijenja u vezi sa poslom, pušenjem, alkoholom, ishranom, gledanjem TV-a itd. Najveći broj pacijenata želi da im doktor sve riješi, a to nije moguće, jer bi to bilo u stilu „drži vodu dok majstori odu“. Trebalo bi da je svako obavezan da vodi računa o svome zdravlju, pa samim tim i da sluša savjete, te da bude iskren prema sebi i prema doktoru.
U kojoj mjeri su obrazovanje i karijera pacijenta značajni za holistički tretman?
Nikakvog značaja, ni obrazovanje ni karijera pacijenta nemaju za holisticki tretman. Svi mi dobro znamo da mudrih ljudi ima i među potpuno nepismenima, koji odmah kapiraju u kom grmu leži zec. Isto tako, mnoge narodne izreke ukazuju i na one obrazovane ljude koji nisu u stanju da sagledaju problem npr: „Nema budale bez učene budale“…“ Slijep kod očiju“ itd.
Koliko porodični status pacijenta participira u nastanku bolesti?
Porodica je, kao što svi znamo, jedna dinamična cjelina sa bezbroj ličnih interesa i različitog nivoa ljubavi, inteligencija i poimanja. Svakako je za liječenje pacijenta neophodno da se obezbijedi pomoć članova porodice, kad god je to moguće.
Materijalni status pacijenta i njegov značaj u očuvanju zdravlja i nastanku bolesti?
Veoma je bitno za svakog čovjeka da su zadovoljene njegove osnovne potrebe (dva-tri obroka dnevno i krov nad glavom) te „ako čeljad nijesu bijesna“ to moze biti i optimum. Treba znati da i veoma dobar materijalni status čak može biti uzrok bolesti, jer naporan rad, stalna trka, briga i sjekiracija dovode do ozbiljnog narušavanja zdravlja. Ambicija preko svake mjere i potrebe, dovodi do gubitka kompasa o pravim vrijednostima života.
Na koji način materijalno nezbrinuta osoba i porodica mogu pomoći sebi?
Biti vrijedan za ma koji posao i biti hrabar, su dvije najvažnije ljudske osobine. Ponuditi se na razne načine da se zaradi bar za jedan obrok dnevno. Čak ni prositi nije sramota. Često vidimo siromašne ljude kako puše i alkoholišu se, kako od bijede idu u još veću bijedu. Bez obzira na sve moje titule, npr. kada ne bih imala šta da jedem, radila bih sve poslove osim rudarskih. Kopala bih na njivama, plela, kuvala, čistila po kućama, podučavala djecu. Radila bih sve što stvarno znam i mogu. Tako svako može da vidi za šta je sposoban, pa da nauči još neke poslove i vještine ako mu treba.
Add comment