U srcu digitalne transformacije su i inovativne tehnologije i ljudi
Intervju sa dr Milošem Ičevićem, direktorom kompanije Hoffmann-La Roche za Crnu Goru i predsjednikom zdravstvenog komiteta Američke privredne komore Crne Gore
“Imamo tendenciju da precijenimo efekte tehnologije na kraće staze, ali i da ih potcijenimo na duže staze.”
“Čvrsto vjerujem u budućnost zdravstva u kojem korišćenje svih ranije spominjanih digitalnih i informaciono-komunikacionih tehnologija neće dovesti do depersonalizacije
odnosa pacijent – ljekar, nego upravo suprotno.”
“Da se recimo COVID-19 pandemija desila prije samo 10 godina kad je digitalizacija bila manjeg opsega, bez DNK sekvencioniranja, bez cloud tehnologije, bez vještačke inteligencije, bez selfie kamera visoke rezolucije, bez pametnih telefona i satova, bez društvenih mreža, bez chatbot-ova, bez komunikacionih platformi koje svi
posjedujemo, negativni efekti ove panedmije bi bili nesrazmjerno veći.”
Proces digitalne transformacije zdravstva u Crnoj Gori naročito je dobio na aktuelnosti u periodu suočavanja sa problemom COVID-19. Možete li dati uopštenu ocjenu o tome dokle se stiglo na tom planu?
U posljednjih nekoliko godina u zdravstvenom sektoru vidi se značajan napredak na polju digitalne transformacije. Sa jedne strane rekao bih da postoji jasna vizija, koja je valorizovana i kroz strateški pravac i kroz konkretno osmišljena rješenja i elektronske usluge koje su ponuđene građanima. Zahvaljujući upravo unapređenju elektronskih servisa Crna Gora je ostvarila i značajan napredak na rang listi Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa prije par godina.
Tokom pandemije COVID-19 primjena digitalnih alata u zdravstvu se značajno povećala. Prema definiciji Svjetske Zdravstvene Organizacije digitalni servisi ne treba da zamijene redovne, ali treba da se iskoriste svuda gdje će pomoći da zdravstvene usluge postanu dostupnije, brže, preciznije. Mislim da smo u prijethodnom periodu silom (ne)prilika zapravo shvatili kolika je potreba, koliko je važna i šta donosi digitalizacija nekih zdravstvenih servisa i usluga.
Da odgovorim na vaše pitanje, sa jedne strane napredak je impresivan, a sa druge strane prostor za dalji napredak je takođe velik i treba iskoristiti momentum da se digitalna transformacija zdravstva prioritizuje i zaokruži.
U srcu digitalne transformacije su i inovativne tehnologije i ljudi. Ako pogledamo kakve su tehnologije dostupne – od telekonsultacija do korišćenja chatbotov-a, digitalnih asistenata na bazi vještačke inteligencije, aplikacija iz oblasti mobilnog zdravstva, alata za e-recepte i e-zakazivanja, rješenja za sakupljanje, razmjenu i obradu podataka od različitih baza podataka, elektronskog zdravstvenog kartona, registara bolesti i mnogih drugih, jasno je da su mogućnosti beskrajne. Sve ovo igra važnu ulogu u boljoj ef, pa samim tim i održivosti zdravstvenih usluga.
Pored toga, da bi pacijenti odnosno građani imali korist od ovakvih tehnologija, neophodno je da budu dizajnirani da olakšaju pristup zdravstvenom sistemu i zaštiti, ali i da budu u mogućnosti da ih koriste. Iz tog razloga je na nacionalnom nivou jako važna digitalna pismenost, kojoj treba prići sistemski, a koja u konačnom može poboljšati i zdravstvenu pismenost i efekte mnogih intervencija. Ne smijemo zaboraviti zdravstvene radnike, ljekare i sestre, čije je mjesto, uloga i zadovoljstvo takođe u srcu digitalnog ekosistema.
Brzina usvajanja je jako važna, možda i ključna, kada je riječ o inovativnim tehnologijama (digitalnim, dijagnostičkim, terapijskim), i ne smijemo dozvoliti da budemo u zaostatku sa naprednim svijetom, jer bi u jednom trenutku taj jaz mogao biti toliko veliki da se ne može savladati, što se dešava nekim zemljama.
Da li onda možemo reći da je prepoznata moć digitalne transformacije?
Mislim da jeste, ali se ne kaže slučajno da imamo tendenciju da precijenimo efekte tehnologije na kraće staze, ali i da ih potcijenimo na duže staze. O tome treba misliti, jer često budemo razočarani kratkoročnim rezultatima, a da bismo vidjeli prave efekte, zahtijeva vrijeme.
Gdje vidite šansu Crne Gore?
Prednost Crne Gore je što se radi o manjem i kompaktnom sistemu, dobro osmišljenom. Praksa je pokazala da su zemlje sa sličnim preduslovima uspjele da brže naprave progres u oblasti digitalne transformacije. Prvi uslov je da postoji ambicija na nivou donosioca odluka i kreatora zdravstvene politike, koja je prepoznata. Drugi uslov je da se preduzimaju i konkretni koraci, kao što već jesu. U Crnoj Gori postoji bar nekoliko dobrih primjera – od inicijalnog uvođenja informacionih sistema na primarnom i sekundarnom nivou, te uvezivanje i tercijarnog nivoa koje je u toku, zajedno sa usvajanjem okvira interoperabilnosti, pa uvođenja nekoliko e-zdravlje servisa, telemedicine, prvih kliničkih registara, itd.
Digitizacija svih zdravstvenih podataka je neophodni preduslov za bolje upravljanje i bolju efikasnost, i u konačnom bolje ishode liječenja i veće zadovoljstvo svih.
Treba konstatovati da će vrijeme pred nama nastaviti da bude puno izazova za sve zdravstvene sisteme, ali vidim šansu u nastavku i ubrzavanju započetih procesa kroz prioritizaciju zdravstva, jasno definisanu viziju i uključivanje svih sektora i ekspertize. Vjerujem da Crna Gora može da bude primjer izvrsnosti u regionu za digitalnu transformaciju zdravstva.
Pogotovu je sa aspekta sociologa postalo interesantno pitanje dominacije digitalizovanog zdravstva nad tradicionalnim medicinskim tretmanom koji u središtu ima direktan kontakt ljekar-pacijent. Na koji način bi, po Vama, trebalo realizovati odnos digitalnih medicinskih procedura i standardnih medicinskih procedura?
Ranije sam naveo da su ljudi u centru digitalne transformacije. Odgovor na vaše pitanje bi načelno bio – dobar balans, koji odgovara potrebama pacijenta, ali i ljekara. Uvođenje dodatnih i naprednijih digitalnih servisa podrazumijeva da svako od nas aktivnije i svrsishodnije učestvuje u brizi o sopstvenom zdravlju, čime se zdravstveni radnik (ljekar ili sestra) rasterećuje dijela trijažnih i administrativnih poslova, odnosno oslobađa i vrijeme za komunikaciju sa pacijentom. Zbog toga čvrsto vjerujem u budućnost zdravstva u kojem korišćenje svih ranije spominjanih digitalnih i informaciono-komunikacionih tehnologija neće dovesti do depersonalizacije odnosa pacijent – ljekar, nego upravo suprotno. Da bismo to postigli idealno bi bilo da se digitalne tehnologije uvode integrativno, a ne ad hoc ili izolovano. Kako god, to je proces koji zahtijeva i vrijeme i resurse, i treba imati strpljenja.
Mogu navesti i jedan konkretniji primjer: naša kompanija je razvila, a Američka agencija za ljekove odobrila kao medicinsko sredstvo aplikaciju za aktivno i pasivno praćenje aktivnosti bolesti kod oboljelih od multiple skleroze koristeći validirane kliničke testove (aktivno praćenje, zahtijeva angažman oboljelog) i bilježeći signale tokom redovnih dnevnih aktivnosti (pasivno praćenje od strane pametnog mobilnog telefona ili sata) i sve to dokumentuje. Pacijent tako ima izvještaj o aktivnosti svoje bolesti bez potrebe da se za to koristi vrijeme tokom posjete kod sestre ili ljekara, čime se oslobađa vrijeme tokom posjete i za razgovor i za fokus na ostale segmente praćenja bolesti i terapijskog planiranja. U idealnoj situaciji, ova aplikacija je, poštujući sva načela zaštite podataka, povezana sa kliničkim registrom. Ordinirajući ljekar tako zapravo ima dinamični uvid u status, a u slučaju pogoršanja aktivnosti bolesti, koju pacijent nekad ne mora ni da konstatuje, aplikacija daje notifikaciju ne samo pacijentu, nego i ljekaru, čime se otvara mogućnost za proaktivnu vizitu, odnosno bolju kontrolu bolesti u konačnom.
Polovinom septembra u Crnoj Gori se organizuje internacionalna konferencija o digitalnom zdravlju. Možete li u svojstvu organizatora opisati na koji način bi ona trebalo da bude realizovana?
U pitanju je zapravo konferencija koju organizuje zdravstveni komitet Američke privredne komore, čiji smo članovi uz još veliki broj kompanija.
Američka privredna komora je još prošle godine prioritizovala digitalnu transformaciju društva kao oblast djelovanja i vrlo uspješno i aktivno sve ovo vrijeme, povezujući Vladu i privatni sektor učestvuje i facilitira diskusiju i neke aktivnosti u različitim sferama. Ideja je da konferencija o digitalnoj transformaciji bude tradicionalna, a za prvu je kao tema izabrano zdravlje i zdravstveni sistem. Ova odluka je donesena prije gotovo godinu dana. COVID-19 u ovom slučaju nije uticao na izbor teme, ali će pomoći da se u svim sektorima bolje razumije značaj. Konferencija je trebalo da bude održana u aprilu, pa je pomjerena zbog pandemije za 18. i 19. septembar. Umjesto da bude uživo, u zavisnosti od epidemiološke situacije biće održana online ili hibridno. Kako god, okolnosti nas nijesu spriječile da sadržajem bude jednako ambiciozna kako je bila i originalno planirana. Fokus konferencije će biti inovativne tehnologije u medicini, i to one koje su najviše doprinijele produžetku i poboljšanju kvaliteta života – digitalne i ljekovi.
Mogu sa velikim zadovoljstvom da kažem da ćemo imati priliku da čujemo iskustva i stavove internacionalnih kliničkih, regulatornih i ekonomskih stručnjaka sa akcentom na širi region (Slovenija, Hrvatska, Bugarska, Rumunija), ali imamo i predavače iz Austrije, Estonije, Italije, Švedske, pa do Sjedinjenih Američkih Država.
Cilj konferencije je da pomognemo da se skeniraju dobri primjeri koji postoje, edukacija je takođe jako važna, jer je brzina razvoja tehnologija nikad veća. Radni dio konferencije će zbog toga činiti panel diskusije na centralne teme: digitalna transformacija našeg sistema i dostupnost inovativnih ljekova u Crnoj Gori, a oba bi trebalo da budu zaokružena pozicionim dokumentima koji bi u kratkim crtama definisali strateški i akcioni okvir za naredni period.
Evropska komisija je sredinom juna objavila prijedlog dokumenta ‘EU farmaceutska strategija’ koja među 4 formulisana cilja ima dostupnost novih ljekova u svim evropskim zemljama i korišćenje prednosti koje donosi digitalizacija. Bilo mi je drago da i kroz ovaj dokument vidimo valorizaciju tema koje smo odabrali za konferenciju, kao prioritetnih.
Prebacila bih sada fokus razgovora sa sistema i zdravstvene zaštite na medicinu kao nauku. Šta biste izdvojili kao najvažniji uticaj digitalnih tehnologija?
Mogli bismo na sličan način da elaboriramo, ali ovdje bih se fokusirao na istraživanje i razvoj. Inače, malo je poznato široj javnosti da najveće investicije u istraživanje i razvoj inovacija dolazi iz farmaceutskog sektora. Kao rezultat toga potvrđeno je da su inovatvni ljekovi uticali u posljednjoj deceniji najviše na produžetak životnog vijeka čovjeka u razvijenim zemljama.
U eri podataka (big data) i postojanja velikih baza podataka, organizovanog prikupljanja podataka u vezi sa zdravljem i bolešću, omogućeno je da se medicinska saznanja i informacije generišu brže nego u bilo kojoj drugoj nauci. Danas je potrebno svega dva mjeseca da se udvostruči količina medicinskih saznanja. Američko udruženje onkologa je uradilo jedno zanimljivo istraživanje čiji je zaključak da bi onkologu trebalo 29 sati da pročita sve što se u toku jednog dana objavi u oblasti onkologije.
Sve to je, naravno, uzrok nezapamćenog progresa u medicini. Da nije digitalnih tehnologija, prihvatanje, pretraživanje, organizacija i kontekstualizacija tih saznanja bila bi nemoguća.
Sve to ubrzava istraživanje novih zdravstvenih tehnologija, ljekova i vakcina. Takođe omogućava da saznamo i uspješnije liječimo bolesti poput raka, ili sada COVID-19, neuporedivo brže nego ranije. Da se recimo COVID-19 pandemija desila prije samo 10 godina kad je digitalizacija bila manjeg opsega, bez DNK sekvencioniranja, bez cloud tehnologije, bez vještačke inteligencije, bez selfie kamera visoke rezolucije, bez pametnih telefona i satova, bez društvenih mreža, bez chatbot-ova, bez komunikacionih platformi koje svi posjedujemo, negativni efekti ove panedmije bi bili nesrazmjerno veći.
Šta mislite da je najvažnije kako bismo sve ovo postigli?
Skoro sam pratio virtuelni simpozijum koji su organizovali New England Journal of Medicine i Harvard School of Public Health i ključna poruka je bila da je trenutna globalna javno-zdravstvena kriza prilika da se zdravstvo suštinski pozicionira kao prioritet i da bude tema do sada neviđene saradnje između sektora i disciplina u službi zdravlja. Tako da vjerujem da su to saradnja, dijalog, partnerstvo, ali i empatija, što se u procesu digitalne transformacije i u Crnoj Gori do sada pokazalo uspješnim.
Za sam kraj ovog razgovora, koja tehnologija je vama najinteresantnija?
Za kraj, najteže pitanje 🙂 Ja sam veliki pristalica inovativnih tehnologija en general, pa tako i digitalnih i informaciono-komunikacionih. Da ne bih izdvajao jednu od već spominjanih, jer sve imaju istinski transformativan uticaj na naše živote, dodaću jednu koju nijesmo diskutovali, a svima je pristupačna. Društvene mreže! Skoro sam završio čitanje knjige ‘The Social CEO, autora Damian-a Corbet-a, koja na sjajan način sumira i moje impresije o vrijednosti koju ova tehnologija donosi. Podijeliću sa vama lični primjer – Tviter koristim posljednjih 6 godina intenzivno u profesionalne svrhe, zarad uvida u realnom vremenu u nove i kredibilne medicinski informacije i publikacije, kao i kritički osvrt na iste od strane svjetskih eksperata. Ta lakoća interakcije i razgovora sa stručnjacima iz cijelog svijeta, koji mi ne bi bili dostupni na drugačiji način, i brzina kojom možemo pristupiti tom ‘breakthrough’ znanju i informacijama, je od neprocjenjive vrijednosti.
Anita Đurovic
Add comment