Poskok

Koncept razvitka službe urgente medicine u Crnoj Gori mora polaziti i od jednog vrlo nepovoljnog elementa koji je temeljna prednost njegovog ekonomskog razvoja: širine njegove planinske teritorije, na kojoj njegovo planinsko i seosko područje zahvata preovladavajući dio. Crna Gora je obalska zemlja i njeno područje, u čitavom visijskom profilu, predstavlja i raščlanjuje klasična staništa najopasnije otrovni­ce Evrope: pepeljastog poskoka. On je stanovnik spoljašnjeg dinarskog pasa, obalskih planinskih masiva. Svi slučajevi ugr­iza šarke (lat. vipera berus) na opštinskom području u Herceg Novom završili su povoljno, izlječenjem, pa čak i ograni­čavanjem simptoma na lokalnom nivou.

O znatnijem prostornom obuhvatu planinske terito­rije Crne Gore govorim iz razloga mogućeg susretanja ljekara sa slučajevima uznapredovalih sistemskih pojava kod ugriženog, što će voditi brzom donošenju odluke o davanju seruma čak i van bolničkih uslova. Urgentna služba se for­mira u namjeri da adekvatno susrete ekstremni događaj u ekstremno dugim periodima vremena. Kada govorimo o učestalosti potrebe za pružanjem medicinske pomoći ugriženom od vipere ammodytes takav period vremena višestruko je kraći od 20 godina ako se ima u vidu hercegnovski opseg.

Na Zemljinoj kugli živi oko 2.500 do 3.000 vrsta zmija, a otprilike 375 vrsta smatra se otrovnim. Ima regija u kojima uošte nema zmija. U Evropi su to: Irska, Island, Baleari, Korzika i Sardinija.

Trovanje zmijskim otrovom naziva se ofidizam. U nekim djelovima svijeta to je jako značajan dio nacionalne patologije. Prema jednoj često citiranoj statistici SZO-a, od ofidizma na svijetu godišnje umire 80.000 ljudi, najviše u Burmi i Indiji. Prema nekim starijim podacima, u Francuskoj se ugriz ove otrovnice registruje kod 22-ije osobe godišnje, u Italiji kod 18, u Švajcarskoj kod 5-10 osoba, a svake dvije godine jedna osoba umre. U čitavoj Evropi godišnje se evi­dentira oko 50 ovakvih slučajeva. U Hrvatskoj se dogodi 400 ugriza na godinu.

Ima zmijskih vrsta koje posjeduju otrovnu žlijezdu ali ne i dovršen otrovni aparat, pa ne mogu ubrizgati otrov (na našem području bjelouška). Ima ih koje imaju žljebaste zube smještene straga u gornjoj vilici, pa ne mogu izvesti djelotvoran ugriz. Naše otrovnice, poput poskoka, posjeduju savršen i dovršen otrovni aparat. Imaju zube šuplje poput igle za injekciju, smještene sprijeda i povezane sa otrovnom žlijezdom. Uz njih se nalaze i druga dva rezervna zuba koja mogu nadomjestiti ispale zube, a leže uloženi u nabore palatinalne sluzokože.

Viperide se dijele na prave otrovnice i čegrtuše (lat. Crotalideae) među kojima u Evropi živi samo jedna vrsta, lat. Agkistrodon halys, na krajnjem jugoistoku evropskog dijela Rusije. Koje viperide žive u našoj zemlji?

Pepeljasti poskok (lat. Vipera ammodytes), šarka ili riđovka (lat. Vipera berus) i podvrsta žutokruga, ili stepske riđovke, kraški oštroglavi žutokrug (lat. Vipera ursinii macrops).

Poskok je najveća i najopasnija naša otrovnica, pa i najopasnija na evropskom tlu. Rasprostranjen je od Tirola do Male Azije i Transkavkazije. Njegova pojava jako je če­sta u našim kraškim krajevima, ali nalazi se i do 2.000 m nadmorske visine. Može narasti do 1 m i takav jedan kapi­talni primjerak se čuvao izložen u Prirodnjačkom muzeju u Dubrovniku. Kod nas, na području Orjena, i njegovih podgorina, njegova dužina rijetko kada dostiže 60 cm, sasvim izuzetno do 70 cm. To je zmija krupnog trupa, gotovo zde­pastog izgleda, ili ujednačene debljine tijela, poput šarke. Na otocima Grčke nikada ne prelazi 45 cm dužine. U planin­skom pojasu masiva Orjena obično viđamo primjerke ne duže od 45 cm, naročito u kraškim grebenima, dok duže primjerke, do 60 cm, viđamo u podgorinama.

Glavni znak raspoznavanja, osobeni znak vrste, je­dini kriterijum za određivanje na prvi pogled, jeste vrlo uo­čljivi rožasti izraštaj na vrhu gornje vilice. Izuzetno je važno voditi računa o tome da boja poskoka ne mora biti sivkasta, već se na našem tlu, na planinskom području, sreću primjerci braon boje, tada, sa teže uočljivom leđnom šarom. Karakter­istiku ponašanju daje i sporo uklanjanje pred opasnošću, što je karakteristika otrovnica. Samo izuzetno, on izvodi napad, katkad ga ne izvodi ni nagažen. No, uočeno je, u doba kada izlazi iz zimskih staništa, prema našem iskustvu tokom prve polovine maja, ili oko polovine maja, poskok pokazuje ma­njak opreza, određenu agresivnost, najvjerovatnije u nasto­janju da brzo obezbijedi hranu. Izuzetno je zanimljivo da na našem području nisu zabilježeni slučajevi ugriza izletnika i planinara. Najčešće se radi o ugrizanju seljaka koji obavljaju poljske radove, oko sijena, ili djece u igri na selu. Poskok je vezan za stanište i događa se da iz godine u godinu viđam istog poskoka na njegovom mjestu.