Prim. dr Ljiljana Đurović, spec. opšte medicine
Dom zdravlja Podgorica
Brzi tehnološki razvoj medicine uveo je nove dijagnostičke metode, ali i transplantacije organa. Transplantacija srca je vrh medicine u svakom smislu: organizacijskom, logističkom i tehničko-medicinskom. Ona poboljšava kvalitet života pacijentu i omogućava preživljavanje bolesnika koji nemaju alternativu.
Tamo gdje su iscrpljenje mogućnosti farmakoterapije ili standardnog hirurškog liječenja, transplantacija je zlatni standard. To su bolesnici sa terminalnim stadijumom zastoja srca, koronarne bolesti, aritmije, hipertrofične kardiomiopatije ili urođene bolesti srca. Darivanje organa preminulog člana porodice zaslužuje posebno poštovanje, i najveći je čin plementisti i humanosti.
Kod transplantacije srca – organ je lijek. Transplantacija se mora sprovesti pod adekvatnim zakonodavnim okvirom.
U prvoj godini stopa preživljavanja je 85%, a 60-70% dožive 10 godina. Komplikacije su infekcija, bubrežni zastoji, hronična disfunkcija novog srca, tumori. 50-80% bolesnika ima barem jednu epizodu odbacivanja.
Ovi pacijenti se prate i od strane izabranog doktora u PZZ, što od izabranog doktora iziskuje edukovanost, razumijevanje, strpljenje, dobru percepciju i konsultacije sa kolegama sekundarnog i tercijarnog nivoa. Nekada se radi o mladim pacijentima koje pratimo godinama, što je značajno iskustvo. Znanje optimalnih modaliteta liječenja transplantiranih pacijenata je imperativ. Rani postoperativni tok kod mlađih prođe uz brz oporavak i rehabilitaciju, ali i mogućnost javljanja paroksizmalne atrijalne fibrilacije je česta. U postoperativnom toku česte su infekcije zbog primjene imunosupresiva (izolovan C.Cryptosporidium i C.Difficile). Ovi pacijenti lošije tolerišu napor sa ili bez gušenja, ali su optimisti pa to nekad povezuju sa vremenom. Nekada u laboratorijskim nalazima uočim leukopeniju ili blagu renalnu insuficijenciju. Periodične palpitacije ovi pacijenti povezuju sa umorom. Nekada im smeta ležanje na jednom ili drugom boku. Konsultacije sa kardiolozima sa sekundarnog i tercijarnog nivoa su neophodne. U regionalnom centru, gdje je rađena transplantacija, pacijent obavlja godišnje kontrole.
Ako su DSA-At pozitivna, ovim pacijentima se uključuje trajna kortikosteroidna terapija. Palpitacije koje traju duze od 48h zahtijevaju TEE (transezofagealni ultrazvuk), odradi se elektrokonverzija ukoliko je indikovano. Aritmije se elektrofiziološki ispituju i uspješno riješe ablacijom. Biopsijom endomiokarda utvrdi se da nije došlo do odbacivanja transplantata (kontrolni hospitalni pregled).
Vrijednosti biomarkera NT-pro BNP (N-terminalni B-tip natriuretskog Peptida) se prati jer ukazuje na srčanu insuficijenciju.
Ovi pacijenti u toku pandemije Covid-19 praćeni su u PZZ. Poslije kliničkog pregleda i auskultacije pluća, upućujem pacijenta na RTG pulmo. RTG pulmo bez infiltrata nije zahtijevao suplementaciju O2. Upućen je na hospitalizaciju u KBCCG zbog opservacije. UZ srca – blaga hipertrofija septuma, očuvana funkcija, bez ispada kontraktiliteta.
U toku epidemije influence obavljena konsultacija sa infektologom zbog sumnje na bronhopneumoniju bil., urađen pregled i RTG pulmo. Uz odobrenje infektologa, primao je antibiotike i.v preko Dnevne bolnice.
Kod ovih pacijenata uvode se veće doze statina i do 80mg, čak i kada su suboptimalne vrijednosti lipidograma.
Zbog uvođenja indukcijske imunosupresivne terapije, nakon operacije pratim serumske vrijednosti ljekova zbog toksičnih efekata (takrolimus). Pratim vrijednosti vitamina D, koji je nizak i acidum uricum, koji je visok. Uključujem terapiju. Kortikosteridi, antibiotici, antimikotici, antivirusni ljekovi, a nekada i poliklonalna At., mogu se dati ovim pacijentima, ako je indikovano.
Nekada se na koronarografiji nađe značajno suženje LAD, ali završni angiogram verificira regresiju suženja (vjerovatno spazam koronarne arterije regradirao na primjenu terapije).
Pri svakoj posjeti izabrani doktor u PZZ anamnestički isključi pojavu krize svijesti, omaglica, a pregledom isključi pojavu aritmija. Praćenje ovih pacijenata iziskuje visok stepen odgovornost i terapeutske povezanosti. Za ove pacijente potrebno je obezbijediti adekvatne uslove za pregled i dovoljno vremena, uočiti psihološku problematiku i individualnost.
Ne zaboraviti ličnost pacijenta, a u našim savjetima da on sam nađe elemente sopstvenih odluka. Razgovor je sam po sebi ljekovit i bez njega je sve drugo dovedeno u pitanje.
Pričom života ljudi koji su spaseni transplantacijom organa, treba osnažiti ljude na doniranje organa.
Kada se obratimo ovim pacijentima njegovim ličnim imenom, to zvuci kao najljepša muzika na svim jezicima svijeta.
