Klinička slika
Slabost, povraćanje, proliv i bolovi u trbuhu se javljaju tek poslije 6-24 sata po uživanju a najčešće od 9-12 sati. Simptomi se poslije dobre hidracije isti dan smire. Drugi dan je otrovani skoro bez simptoma, laboratorijski utvrđujemo prve znakove hepatotoksičnog djelovanja amanitidina. Porast transminaza, LDH i produženo protrombinsko vrijeme. Od 3 dana već mozemo da pratimo simptome galopirajućeg otkazivanja jetre, GIT-nog krvarenja, hepatične encefalpatije do kome, bubrežne insuficijencije i 6-7 dana se najčešće okonča smrtnim ishodom sa pravovremenim i energičnim pristupom pokušavamo ublažiti simptome, prije svega spriječiti smrtni ishod kod trovanja zelenom pupavkom.
Liječenje
Temeljito čišćenje ostataka zelene pupavke iz probavnog trakta, lavaza želuca (osim ako se otrovani nije sam ispovraćao obilno) aktivni ugalj (1g/kgt.t.i za još tri dana 10g (4-6 sati) da spriječimo enterohepatični ciklus. Ako otrovani nema proliv dajemo sredstvo za čišćenje. Hemoperfuzija je zbog prelaska amanitina u hepatocite neefikasna ako je od uživanja zelene pupavke prošlo više od 6 sati.
Nadoknađujemo izgubljene tečnosti, elektrolite, brinemo za dobru hidraciju i diurezu sa infuzionim rastvorima, forsirana diureza se ne preporučuje jer ne ubrzava izlučivanje amatoksina a može da pogorša već načetu bubrežnu funkciju i ubrza nastanak edema mozga kod hepatične encefalopatije.
20% glukoza se preporučuje kod parenteralne prehrane (potrebna je za regeneraciju hepatocita) sa dodatkom insulina ograničava se sadržaj proteina u ishrani (sprečavanje hiperamonijemije). Kao antidoti se koriste silibinin ili kristalni penicilin koji nemaju osobine pravog antidota jer samo ometaju transportni sistem koji je potreban za preuzimanje amanitina u hepatocite, jednako su efikasni. Ipak zbog mogućih sporednih efekta visokih doza penicilina koristimo ga samo kad nemamo silibinina. Nikad se ne upotrebljavaju istovremeno (kompetitivnost).
Ostala simptomatska terapija (analgetici,blokatori H2 receptora i inhibitori protonske pumpe za sprečavanje pojave stres ulkusa, radimo testove jetre, elektrolita na 6h, EHO abdomena, pratimo da nema krvi u stolici ili urinu, provjeravamo informacije za moguću transplantaciju jetre u okruženju.
Dijagnostika
Još uvijek smo ograničeni najviše na vjerodostojne anamnestičke podatke (kasna pojava prvih simptoma). Moguća je identifikacija ostataka gljiva mikroskopskim pregledom želudačnog uzorka, stolice i radioimunološka metoda određivanja amanitina u serumu, urinu, ispirku iz želuca ili žuči.
Kod dijagnostikovanja trovanja gljivama je prvi putokaz pojava prvih simptoma, ni on nije pouzdan jer otrovani je mogao da pojede više vrsta gljiva istovremeno. Isto tako je vrijeme od uzivanja gljiva neupotrebljivo kod osoba koje jedu gljive više puta dnevno. U praksi kod svake sumnje na trovanje zelenom pupavkom se odlučujemo za specificnu terapiju da ne bi gubili dragocjeno vrijeme. Ipak najviše značaja u ovoj problematici imaju berači gljiva sami, a to je da sakupljaju one gljive koje su sigurno užitne, da ih jedu umjereno i da vode računa da gljive nikako nijesu hrana za djecu.
Svaki ljubitelj gljiva, prije nego sto se odluci da skuplja i uživa gljive, trebalo bi da na umu ima sljedeci aforizam: “Sve gljive su jestive, neke više puta, a neke samo jednom u životu!”
Prim. dr Sabahudin Pupović
Spec. interne medicine
Zavod za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore – Jedinica Plav
Add comment