Kod 50 do 60 odsto djece predškolskog uzrasta postoji poremećaj u izgovoru glasova, pokazalo je trijažno testiranje djece u JPU „Bambi“ Tivat. Testiranje je u fokusu imalo artikulaciju glasova i razvojne norme koje se odnose na govorno – jezički razvoj u odnosu na uzrast.
Logopedica Ljupka Mikulandra pojasnila je za Radio Tivat da je dislalija artikulacioni poremećaj koji karakteriše nemogućnost ili nepravilnost izgovora pojedinih glasova kada za to ne postoji neurološko oštećenje, smanjen intelektualni potencijal ili oštećenje sluha. Ispoljava se u vidu nepravilnog izgovora glasova, izostavljanja glasova ili njihove zamjene tokom govora.
“Često je zabluda roditelja da će djeca sama da nauče da izgovaraju određene glasove, da samo treba da prođe vrijeme i da nema potrebe da idu kod logopeda. Do pet i po godina djeca bi trebalo da savladaju izgovor svih glasova, ali je razvoj artikulacije moguće pratiti i kroz norme znatno prije tog perioda i reagovati u slučaju većeg odstupanja”, kazala je Mikulandra.
Kao uzroke poremećaja u artikulaciji navodi organske i funkcionalne. Organski su poremećaji u anatomiji govornih organa, kratak jezik, slabije pokretan jezik, kratka podjezična resica, rascep usana i nepca, oštećenje sluha… Funkcionalni uzrocu su prouzrokovani psihološkim i socijalnim faktorima: loš govorni model, infantilan govor, loše navike ( sisanje prsta, dugotrajno korišćenje cucle i flašice), podražavanje pogrešnog govornog modela, nestimulativna sredina, bilingvizam…
“Ukoliko se dislalija ne tretira na vrijeme može doći do niza problema od toga da dijete može da bude izloženo podsmjehu vršnjaka što može da utiče na njegove emocije i samopouzdanje, do teškoća u usvajanju tehnika čitanja i pisanja, loše pažnje i koncentracije”, navodi Mikulandra.
Prema njenim riječima, stimulacija koju vrši logoped nije dovoljna već je neophodna i povećana aktivnost roditelja jer je neuporedivo duže vrijeme koje dijete provodi u svom porodičnom okruženju. Osim toga, kako je kazala, faktori koji utiču na uspjeh su redovan rad kod logopeda, motivacija djeteta i radne navike, dobra saradnja djeteta i terapeuta, vježbanje u kućnim uslovima…
Testiranja koja su sprovodili u vrtiću, ali i novija istraživanja, pokazuju tendenciju rasta odstupanja u artikulaciji kod djece.
“Ove podatke možemo dovesti u vezu sa osnovnim preduslovima dobrog izgovora, a to su motorna spretnost govornih organa i dobra slušna analiza govora. Evidentno je kasnije sazrijevanje fine motorike i motorike govornih organa kod djece zbog savremenih trendova življenja. Takođe i zanemarivanje auditivne stimulacije koju sve više potiskuje vizuelna. Sve to utiče na kašnjenje u sazrijevanju govornog sistema”, rekla je Mikulandra.
Odgovarajući na pitanje da li se i kako može spriječiti poremećaj artikulacije, ona je istakla da je veoma važno dojenje bebe.
“Kada se pojave prvi zubi treba bebi davati čvršću hranu, zatim uzimanje hrane kašičicom, pijenje iz šoljice stimuliše aktivno funkcionisanje usnice, a žvakanje hrane priprema mišiće za složenu funkciju- govor. Cuclu i varalicu ne upotrebljavati jer negativno utiče na razvoj govornih organa. Potrebno je raditi vježbe logomotorike, a cilj im je da se jačaju mišići govornog aparata. Treba stimulisati razvoj fonemskog sluha, razvoj pažnje i memorije”, pojasnila je Mikulandra, dodajući da je jako bitan i pravilan govorni uzor i da treba da se izbjegnu tepanja djetetu.
Na pitanje kako u vrtiću tretiraju ta odstupanja, Mikulandra ističe da često imaju radionice sa djecom u kojima kroz vježbe logomotorike rade na osvješćivanju govornog aparata, poboljšanju mišićnog tonusa orofacijalne regije, te uvježbavanju i stabilizaciji pravilnog izgovora glasa, razvijanju slušne pažnje i pamćenja, proširivanju vokabulara i slično.
Radio Tivat
