U većini zemalja, zdravstveni sistemi se zadnjih godina suočavaju sa ogromnim izazovima, izazvanim širokim spektrom faktora među kojima je i aktuelna ekonomska kriza. Rast troškova vezanih za pružanje zdravstvenih usluga, pojavu novih tehnologija u zdravstvu, novih i skupih lijekova, povećanje svijesti o potrebi brige za zdravlje, starenje populacije, klimatske promjene, socijalne nejednakosti, migracije stanovništva i drugi faktori, utiču na nosioce zdravstvene politike da sprovode značajne promjene koje će poboljšati kvalitet u pružanju zdravstvene zaštite.
Zdravstveni sistem u Crnoj Gori je u periodu od 2002. godine pa do danas, prošao dug put korjenitih promjena, koje su bazirane na reformi zdravstvene zaštite i uspostavljanju modela izabranog doktora. Prvobitno je bilo neophodno stvoriti normativnu osnovu na kojoj će se izgraditi sistem, definisati metodologiju finansiranja usluga, osnovni „paket” usluga, sprovesti doedukaciju timova izabranih ljekara, obezbijediti informatičku podršku na primarnom nivou zdravstvene zaštite, uvesti elektronski karton, elektronski recept i čitav niz aktivnosti koje gotovo predstavljaju projekte za sebe, imajući u vidu speciičnosti sistema zdravstva kao najosjetljivijeg segmenta društva.
Kada govorimo o zdravstvenom sistemu u uslovima ekonomske krize, poseban izazov predstavlja obezbjeđenje dovoljnih resursa (ljudskih i fnansijskih (koji su potrebni za nesmetano funkcionisanje sistema, nabavku lijekova i medicinskih sredstava, obezbjeđenje tekućih troškova, koji su uslovljeni promjenama uslova života i životnih stilova. Cjelokupno obavezno zdravstveno osiguranje fnansira Fond za zdravstveno osiguranje, koji je od ove godine dio državnog budžeta.
Sve ovo otežava upravljanje zdravstvenim ustanovama i raspolaganje odobrenim finansijskim sredstvima i čini proces donošenja odluka kompleksnijim. Stoga je neophodno jačanje menadžerskih kapaciteta ka izgradnji menadžerskih profila, sposobnih za samostalno donošenje odluka ali i preuzimanje odgovornosti u skladu sa nadležnostima.
Početkom 2009. godine proširena je i Pozitivna lista ljekova, sa prvobitnih 250 na 480 lijekova, koje takođe padaju na teret sredstava Fonda za zdravstveno osiguranje.
Sa posebnim zadovoljstvom moram istaći da smo u posljednje tri godine, u uslovima globalne krize uložili sredstva u rekonstrukciju i izgradnju objekta (u rekonstrukciju Doma zdravlja 5.5 miliona, u novi Institut za javno zdravlje -5.7 miliona, u novu Kliniku za onkologiju i radioterapiju oko 12 miliona €). Takođe je uloženo i oko 5 miliona za nabavku opreme za potrebe Kliničkog centra Crne Gore.
Opremanje zdravstvenih ustanova visokosoisticiranom opremom su osnova za osiguranje kvaliteta i bezbjednosti u pružanju zdravstvene zaštite, tako da smo to prepoznali kao prioritet i uspjeli da realizujemo ovaj veoma značajan projekat.
Integracijom privatnog i javnog partnerstva omogućili smo pacijentima zadovoljavanje potreba za bržim i eikasnijim zdravstvenim uslugama gdje izdvajam kao veoma značajan sklopljeni Sporazum o inansiranju, izgradnji i korišćenju PET/CT centra u okviru Kliničkog centra Crne Gore. Takođe smo potpisali i ugovor za izvođenje radova na rekonstrukciji, dogradnji i nadogradnji Doma zdravlja u Bijelom Polju.
Novim zakonskim rješenjima uvedena je i centralizacija javnih nabavki, na način da je pojačana uloga Ministarstva zdravlja u utvrđivanju plana godišnjih potreba za lijekovima, medicinskim sredstvima i opremom, kao i davanje saglasnosti na sve investicione planove i programe iz djelatnosti zdravstvenih ustanova, u skladu sa zdravstvenom politikom održivog razvoja. Stoga je zadatak menadžera zdravstvenih ustanova da donošenje odluka zasnivaju na principima racionalnosti, ekonomičnosti i eikasnosti kako bi se u skladu sa raspoloživim sredstvima postigli maksimalni efekti u smislu kvaliteta pružene zdravstvene usluge i dostupnosti iste.
Rješenje koje je dato u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi se regulisao dopunski rad zdravstvenih radnika, nametnulo je potrebu donošenja mreže zdravstvenih ustanova, koja podrazumijeva broj, vrstu i raspored javnih i privatnih zdravstvenih ustanova na teritoriji Crne Gore, iako je ova aktivnost prepoznata kao Projekat optimizacije sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite, te donošenje novih standarda i normativa za sve nivoe. Tako je usvojena Odluka o mreži zdravstvenih ustanova i utvrđen broj, vrsta i raspored javnih i privatnih ustanova na teritoriji Crne Gore, odnosno broj potrebnih timova za sprovođenje utvđenog obima zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, na načelima dostupne, kvalitetne i eikasne zdravstvene zaštite za sve građane. Nadalje, u cilju kvalitetnijeg rukovođenja zdravstvenim sistemom i zdravstvenim aktivnostima u svim javnim zdravstvenim ustanovama, obrazovane su Komisije za kontrolu kvaliteta koje vrše kontrolu kvaliteta rada u zdravstvenoj ustanovi i sprovode antikorupcijske mjere. Takođe je ustanovljen i ombudsman, odnosno zaštitnik prava pacijenata.
Posebno ističem činjenicu da Fond za zdravstveno osiguranje izdvaja velika inansijska sredstva na ime naknada za privremenu spriječenost za rad (bolovanja). U tom pravcu imperativ je da ljekari izgrađuju odnos sa pacijentom na način koji će unaprijediti njihovo zdravlje i radnu sposobnost bez zloupotrebe izdavanja bolovanja. Ovim i drugim racionalnim aktivnostima dovelo bi se do značajnih ušteda sredstava koja bi se mogla usmjeriti na rješavanje prepoznatih potreba zdravstvenih radnika, kao što su: edukacija, motivacija za rad, pa čak i rješavanje stambenih pitanja.
Sve ovo što sam prethodno rekao, čini mi se jasno pokazuje da smo mi i pored svih vanrednih mjera i uticaja ekonomske krize, uporno radili i zabilježili vrijedne rezultate koji su osnažili zdravstveni sistem i koji će u budućem periodu pokazati benefite.
Add comment