Dijastolna srčana insuficijencija ili srčana insuficijencija sa očuvanom ejekcionom frakcijom (EF >50%) manifestuje se pojačanom krutošću lijeve komore, poremećenom relaksacijom i punjenjem srca u dijastoli. Zbog težeg raspoznavanja ovog oblika srčane slabosti često se kasni sa primjenom adekvatne terapije.
Dijastolna insuficijencija čini 30-40% svih srčanih insuficijencija. Povezana je sa nižom stopom smrtnosti od 9% godišnje u odnosu na sistolnu disfunkciju kod koje je stopa smrtnosti oko 19%.
Najčešći uzroci dijastolne srčane insuficijencije su dugogodišnja hipertenzija, ishemijska bolest srca, dijabetes melitus, upalne bolesti miokarda, sistemske zapaljenske bolesti, restriktivna kardiomiopatija, hipertrofična kardiomiopatija, aortna stenoza, opstruktivna sleep apnea, gojaznost, konstriktivni perikarditis i dr. Simptomi su najuočljiviji pri izlaganju fizičkom naporu ili stresu, gdje za razliku od zdravih ljudi bolesnici sa dijastolnom disfunkcijom ne mogu povećati udarni volumen povećanjem dijastolnog volumena lijeve komore. Kako su zidovi lijeve komore smanjene komplijanse prisutan je veći otpor pri punjenju u dijastoli, tako da su dijastolni pritisci povišeni. Postepeni ili nagli porast dijastolnog pritiska iznad kritičnih vrijednosti prenosi se retrogradno na plućne vene što prepoznajemo kao povećanje plućne vaskularne rezistencije, zatim na plućne kapilare, što dalje može rezultirati intersticijalnim edemom pluća. Za procjenu dijastolne disfunkcije miokarda koriste se pored ehokardiografije i magnetna rezonanca miokarda i radionuklearna ventrikulografija. Dijastolna srčana insuficijencija se može prezentovati klinički i težim oblicima kardiogenog edema pluća, nekada i posebnim oblicima poznatim kao flash edem pluća, kao i pleuralnim izlivima, hronotropnom inkompetencijom, plućnom hipertenzijom. Za dijagnozu dijastolne disfunkcije krucijalni su ehokardiografski parametri: uvećanje lijeve pretkomore, povećan promjer vene kave inferior, plućna hipertenzija, ali i povišen nivo serumskog moždanog natriuretskog peptide (BNP). Cilj farmakoterapije je postizanje srčanog indeksa > 2.2 l/min/m2, uz održavanje adekvatnog krvnog pritiska i perfuzije na esencijalne organe. Pravovremena dijagnoza i medikamentozna terapija ima značajan udio u prevenciji nastanka akutnog edema pluća.
Dr med. Vasilije Bošković
Klinički centar Crne Gore
Add comment