Ravna stopala (pedes plana)

0
731

ravna stopalaRavno stopalo (pedes plana) je termin koji se koristi da bi se opisalo stanje stopala kod kojeg je longitudinalni (uzdužni) svod spušten ili ga nema.

Mogu biti: kongenitalna i stečena.

Kongenitalna se dijele na:

– rigidna (talus vertikalis i tarzalna koalicija)

– fleksibilna (kalkaneovalgus, kontraktura m. triceps surae i hipoplazija suspentakulum tali).

Stečena mogu biti: – u sklopu hiperelastičnosti

– familijarna

– u sklopu sindroma (Ehles- Danlos, Marfan, Down)

– kod mišićne slabosti i kontraktura mišića

– artritična ravna stopala

Djeca do treće godine života imaju masno jastuče pa se stiče utisak da su im ravna stopala.

Svodovi stopala se formiraju od prohodavanja narednih sedam godine a po nekim autorima i do desete godine, što znači da se dijagnoza ravnih stopala postavlja u uzrastu od osam,  odnosno deset godina.

U svakodnevnoj praksi su najčešća fleksibilna ravna stopala koja se klasifikuju u 3 stepena:

I stepen: pri opterećenju tj. pri osloncu longitudinalni (uzdužni) svod je spušten a bez oslonca longotudinalni svod je prisutan kao  i pri testu na prstima.

II stepen: pri opterećenju tj. pri osloncu longitudinalni (uzdužni) svod je spušten, a bez oslonca je naznačen ili ga nema.

III stepen: longitudinalni (uzdužni) svod nije formiran bez oslonca a pri opterećenju tj. osloncu prisutna je deformacija sa konveksitetom medijalne ivice stopala i valgusom peta.

Često se postavljaju pitanja da li svako ravno stopalo treba liječiti i da li se ravna stopala mogu izliječiti?

Postoje različiti stavovi u liječenju ravnih stopala.

Kod prvog stepena fleksibilnih ravnih stopala nije potrebno nikakvo liječenje izuzev sportske aktivnosti.

Kod dugog stepena se preporučuju sportske aktivnosti, hod po neravnom, ortopedski ulošci  i ukoliko postoje tegobe (bolovi u stopalima i potkoljenicama, zamor  pri dužem hodu i redukovana fizička aktivnost)  potrebna je fizikalna terapija.

Kod trećeg stepena se sprovodi  fizikalna terapija i ortopedska korektivna obuća.

Ortopedske cipele i ulošci predstavljaju pasivnu potporu koja ne podstiče razvoj i jačanje muskulature stopala. Nije dokazano da ortopedska obuća ima značajan uticaj na korekciju, ali sprečava pogoršanje deformiteta i može da  otkloni subjektivne tegobe.

Hirurška intervencija se sprovodi u uzrastu od 10 godina kod izraženih strukturnih deformiteta, ukoliko perzistiraju tegobe i pored tretmana, i kada je dijete spriječeno u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Stopalima je priroda namijenila veoma značajnu ulogu a to je:

– oslobađanje viška toplote (zbog čega su djeci stopala često mokra) i

– davanje informacija mozgu o kvalitetu podloge: mekano, tvrdo, mokro, suvo, klizavo, uzbrdo, nizbrdo, pri čemu se angažuje muskulatura cijelog tijela a stopala jačaju svoju strukturu.

Zbog toga se djeci cipele obuvaju kao i odraslima, kada idu van kuće.

Djeci treba obezbijediti različite fizičke aktivnosti da kroz igru mijenjaju pravce kretanja i podižu razlicite terete prilagođene njihovim anatomskim karakteristikama, čime bi bilo omogućeno jačanje muskulature cijelog tijela, dovođenje trupa u srednju liniju i naravno, jačanje muskulature stopala.

 

Dr Milena Adžić, dječji fizijatar

Klinički centar Crne Gore