Žene u svim sektorima i zemljama sve više prerano napuštaju redove radne snage, i to ne po sopstvenom izboru.
Problem je posebno izražen u Kini, gdje je za žene zakonom propisana starosna granica za odlazak u penziju 50 ili 55 godina (u zavisnosti od zanimanja), a za muškarce 60. Godinama je ovaj rodno zasnovan sistem penzionisanja, prvobitno namijenjen da „zaštiti” radnice od dugogodišnjeg teškog rada, ostajao nepromijenjen uprkos rastućem životnom vijeku i poboljšanju rezultata u obrazovanju i zapošljavanju žena.
Kineska vlada je nedavno objavila da će počevši od 2025. godine, postepeno podizati starosnu granicu za obavezno penzionisanje na 63 godine za muškarce i 55 ili 58 godina za žene. Takva promjena je odavno zakasnila, s obzirom na brzo starenje stanovništva zemlje i prijeteću penzionu krizu. Nažalost, rodna razlika u starosnoj dobi za penzionisanje i dalje postoji.
Rani izlazak žena iz redova radne snage ima dalekosežne društvene i ekonomske implikacije. Pošto žene u Kini u prosjeku odlaze u penziju ranije od muškaraca uprkos postizanju sličnih nivoa tercijarnog obrazovanja, privreda nedovoljno koristi njihove vještine.
Kina se, kao i mnoge zemlje, takođe suočava sa demografskom krizom, koja je podstakla napore za povećanje nataliteta. Ali majčinstvo često dovodi do toga da žene, koje se već suočavaju sa kraćim stažom tokom karijere, provode više vremena van redova radne snage i zarađuju manje tokom svog života. Ovo obeshrabruje žene da rađaju djecu, što dovodi do ciklusa samoporaza.
Kraći radni staž može smanjiti penzione beneficije za žene, sprječavajući ih da produže svoj radni vek da bi nadoknadile prekide u karijeri zbog porođaja i obaveza oko njege djeteta. S obzirom na to da žene u prosjeku žive duže od muškaraca, to može ugroziti njihovu dugoročnu finansijsku sigurnost.
Politike roditeljskog odsustva za muškarce i žene mogu pomoći u rješavanju neravnoteže u domenu obaveza oko njege djeteta. Podjednako važno je rješavanje starosne diskriminacije pri zapošljavanju, kao i pružanje podrške ženama koje su u menopauzi i imaju druge zdravstvene probleme zbog kojih često prestaju da rade.
Javni sektor mora da sprovodi slične mjere. Na primjer, i Nacionalna fondacija za prirodne nauke Kine i njena Nacionalna kancelarija za filozofiju i društvene nauke povećale su starosnu granicu za žene koje se prijavljuju za programe grantova za mlade sa 35 na 40 godina. Ovo će pružiti više ravnopravnih mogućnosti ženama istraživačima i akademicima sa djecom.
Ali u Kini, najvažnija promjena koju bi vlada mogla da napravi bila bi ukidanje svoje politike obaveznog penzionisanja zasnovane na polu. Neprisiljavanje žena da napuste redove radne snage prije muškaraca predstavljalo bi korak ka ravnopravnosti i moglo bi čak povećati potražnju za brigom o djeci i starijima.
Mnoge zemlje, uključujući Sjedinjene Države, Kanadu i Japan, udaljile su se od obaveznih starosnih granica za penzionisanje, a one koje ih i dalje koriste imaju tendenciju da nemaju različite granice za muškarce i žene (Rusija je jedan od rijetkih izuzetaka).
IZVOR: Danas.rs
