Za vrijeme ljeta, boravkom na našem moru, mogući su i neugodni „susreti“ s morskim životinjama. Dok turisti plivaju u moru ili rone, treba da imaju na umu da u našem moru postoje ribe otrovnice sa otrovnim bodljama, na morskom dnu žive ježevi, čiji ostaci bodlji u tijelu mogu biti jako bolni. Takođe, tu su i meduze čiji dodir pipaka može uzrokovati alegijsku reakciju na koži. Nakon ugriza i uboda morskih životinja može doći do sistemske reakcije otrovanja toksinima morskih životinja ili do lokalne infekcije kože.
MORSKI JEŽ
Morski ježevi se mogu naći bilo gdje u našem moru i znak su čistog mora. Češće su smješteni među stijenama i kamenjem, ali nije pravilo. Bodlje im služe da bi se zaštitili od predatora, ali kada se nagazi na ježa ili se nasloni na njega, bodlje se poput igala duboko zabodu u kožu, najčešće stopala.
Ježeva bodlja je sa spoljašnje strane građena od mnoštva sitnih listića koji se međusobno preklapaju u smjeru od vrha bodlje prema bazi. Takav smjer otežava jednostavno vađenje bodlje, te bi se moglo reći da funkcioniše na principu harpuna. Ubodi u području stopala, gluteusa, koljena ili pak laktova u osnovi ne bi trebalo da stvore komplikacije. Koža je u tom dijelu zadebljana ili postoji dovoljan sloj masnog tkiva koji štiti muskulaturu i zglobove, krvne sudove i živce od uboda.
Ubod morskog ježa je povreda koja u prvom trenutku izgleda bezazleno. Kod većine ljudi osim početnog bola ne uzrokuje druge smetnje. Međutim u nekim slučajevima takva povreda može uzrokovati komplikacije, pa čak i trajni invaliditet. Pod trajnim invaliditetom prvenstveno se misli na posljedice uboda u području šake i prstiju. Ubod u području baze nokta može rezultirati stvaranjem granuloma sa posljedičnom deformacijom, pa i gubitkom dijela nokta. Povrede živaca šake i prstiju mogu rezultirati dugotrajnim bolovima (neuropatijama). Direktan ubod u tetivu može biti uzrok raznih komplikacija, od njenog zadebljanja i problema sa pokretljivšću prstiju do gnojne upale tetivne ovojnice. Komplikacije se mogu javiti i kod uboda u području kosti, te zglobova prstiju. Vremenom se može razviti osteomijelitis. Ako dođe do toga nužne su dugotrajne doze antibiotika i operativni zahvati. Hirurško liječenje gnojnih upala seže od jednostavnih incizija, preko složenih zahvata na inficiranim kostima, do amputacije dijela i cijelog prsta. Posebna opasnost predstavlja infekcija dubokih prostora šake koja nastaje zanemarivanjem početne infekcije te njenim širenjem sa perferiju. Liječenje takvih infekcija zahtijeva opsežne hirurške zahvate na šaci sa za laika mutilirajućim završnim izgledom šake.
Prva pomoć: Mjesto uboda najbolje je dezinfikovati alkoholom i staviti hladne obloge sa bornom kiselinom. Ne uklanjati bodlje osim onih koji su iznad kože i dostupne pinceti. Naime, bodlja se neposredno nakon uboda ponaša kao harpun, pa je gotovo nemoguće izvaditi u cijelosti. Uvijek prijeti zaostajanje vrška bodlje a time i mogućnost infekcije. Kroz 2-3 dana dolazi do upalne reakcije koja olakšava izlazak bodlje. Čim se bodlja pokaže potrebno je pritisnuti okolnu kožu, što u većini slučajeva rezultira izbacivanjem bodlje. U slučaju da se pojave lokalni znakovi upale (otok, crvenilo, bol, nakupnjanje gnojnog sadržaja), indikovana je antibiotska terapija, lokalno stavljati hladne alkoholne obloge ili obloge Acidi borici 3%, po potrebi i gel sa analgetikom. Ako i poslije nekoliko dana i dalje dolazi do pogoršanja, potrebno je posjetiti najbližu hiruršku ambulantu, pošto postoji mogučnost razvoja komplikacija.
MEDUZE
U Jadranskom moru boravi tzv. meduza “Pelagia noctiluca” koja se pojavljuje u ljetnjim mjesecima. Prečnik joj je oko12 santimetara, po pravilu je od blijedo-žute do ružičaste boje i teško je uočljiva. Meduza pravi opekotinu pomoću žarećih ćelija kojima su pokriveni njeni pipci. Te ćelije ispuštaju otrov, izazivajući oštar bol i žarenje. Plivači su često njene žrtve. Kad meduza opeče, trenutno se javi jak bol na mjestu kontakta. Koža reaguje crvenilom i žarenjem pa zato treba odmah sanirati mjesto koje je meduza opekla (ožarila).
Simptomi opečenja meduze: bol, crvenilo i plihovi na mjestu kontakta; opšta slabost; gastrointestinalni poremećaji; bronhospazam; bolovi u mišićima i zglobovima.
Prva pomoć: Neophodno je čim prije ukloniti otrovnu supstancu. Da bi se to uradilo treba je isprati sa kože morskom vodom, mlazom vruće vode (otrov je termolabilan) ili tečnošću koja u svom sastavu ima etil alkohol, ili rastvorom sirćetne kisjeline. Zatim na opečeno mjesto staviti hladnu oblogu. Tokom zbrinjavanja paziti da se mjesto kontakta ne dodiruje golim rukama, a ako su na koži ostali pipci meduze, treba ih ukloniti veoma pažljivo, pomoću pincete. Nakon zbrinjavanja povrijeđenom je potrebno dati antihistaminik, dosta tečnosti i skloniti ga sa sunca.
Add comment