Dr Jovana Đukić
Dom zdravlja, Podgorica
Dr Ajša Rašljanin Kalač
Dom zdravlja, Podgorica
Kandida je gljivica koja je sastavni dio normalne fiziološke mikroflore čovjeka. Kandida je dimorfna gljivica koja može da raste i kao kvasac ili kao filamentozna gljivica. Postoji više od 20 različitih vrsta ove gljivice, koje mogu da budu uzročnici infekcije kod ljudi, ali većinu infekcija izazivaju Candida albicans, Candida glabrata, Candida parapsilosis, Candida crusei i Candida tropicalis.
Candida albicans pripada rodu kvasca i prirodno je zastupljena u orofarinksu i gornjim partijama respiratornog trakta, kao i na sluznicama gastrointestinalnog trakta i vagine.
U određenim situacijama kao što su pad imuniteta, neregulisana hiperglikemija, prekomjerno korišćenje antibiotika, hormonski disbalans, ili trudnoća, dolazi do prekomjernog rasta kandide. Tada, najzastupljenija vrsta ove gljivice – Candida albicans – može da pređe u patogenu formu i izazove gljivičnu infekciju (kandidijazu).
Kandida u ustima
Oralnu kandidijazu najčešće uzrokuje Candida albicans koja je kod mnogih zdravih osoba prisutna u usnoj duplji kao dio fiziološke flore. Uzročnici nastanka oralne kandidijaze mogu biti neadekvatna ishrana, dijabetes, dugotrajna upotreba antibiotika i citostatika, ali su mnogo češći uzrok infekcije lokalni uzročnici poput neredovne i neodgovarajuće oralne higijene, prekomjerne upotrebe cigareta i alkohola, itd. Oralna kandidijaza se obično ispoljava kroz bijele naslage na ždrijelu, nepcu i jeziku. Takođe, može se javiti i neprijatan zadah i osećaj peckanja i bola na jeziku. U pojedinim slučajevima se kao simptomi mogu javiti i fisure (pukotine) u uglovima usana, kao i gubitak čula ukusa.
Kandida u gastrointestinalnom traktu
Glavnu ulogu u nastanku crijevne kandidijaze igra neadekvatna ishrana koja se bazira na bijelom šećeru i brašnu, gaziranim i kofeinskim napicima. Takođe, treba znati i da alkohol doprinosi nekontrolisanom razmnožavanju ove gljivice. Pored neadekvatnog režima ishrane, crijevnoj kandidijazi doprinosi i hroničan stres, dugoročna upotreba antibiotika, ili bilo koji faktori koji dovode do slabljenja imunog sistema. Crijevna kandidijaza se može ispoljiti kroz gasove i nadimanje, svrab perianalne regije, problemima sa varenjem, sluz u stolici i loš zadah. Pojedine studije su došle do zaključka da prisustvo prevelikog broja kandide u crijevima može dovesti do hroničnih zapaljenja sluznice crijeva, kao što je Kronova bolest.
Kandida u reproduktivnom traktu
Vaginalna kandidijaza je jedna od najčešćih upala sluznice vagine (vaginitisa). Među najučestalijim uzročnicima kandidijaze nalazi se Candida albicans, a nešto rjeđe i Candida glabrata. Kod zdravih ženskih osoba, kandida je prisutna u sluznici vagine i ne izaziva nikakve tegobe, osim ako ne dođe do njenog prekomjernog razmnožavanja. Prekomjeran rast kandide, u tom slučaju, može biti izazvan padom imuniteta, nekontrolisanom i dugoročnom upotrebom antibiotika, upotrebom vaginalnih irigatora (ispiranjem vagine), parfimisanim higijenskim sprejevima i sintetičkim vešom. Iako kod nekih žena vaginalna kandidijaza može biti potpuno asimptomatska, u većini slučajeva je praćena intenzivnim svrabom u predjelu vulve, iritacijom vagine, gustim bjeličastim sekretom bez mirisa. Vaginalna kandidijaza može biti veoma uporna sa čestim recidivima. Kod osoba muškog pola, kandidijaza intimnih djelova može se ispoljiti kroz svrab glansa i prepucijuma, crvenkaste promjene na glansu ili bjeličasti iscjedak.
Sistemska kandidijaza
Sistemska kandidijaza predstavlja najozbiljniji vid prekomjernog razmnožavanja kandide u organizmu. Za razliku od lokalnih kandidijaza, sistemska kandidijaza zahvata cijeli organizam, čineći je veoma opasnom po zdravlje. Tom prilikom kandida može prodrijeti do dubljih tkiva i izazvati: endokarditis (zapaljenje srčanih zalizaka), vensku trombozu, konjuktivitis, neutropeniju, itd. Prisustvo hroničnih oboljenja (HIV / AIDS, dijabetes, autoimuna oboljenja poput Hašimoto tireoiditisa ili lupusa) dovodi do slabljenja imuniteta i predstavlja poseban faktor rizika od sistemske kandidijaze. Ukoliko do nje dođe, kandida dospijeva u krvotok oboljele osobe odakle se može proširiti na gotovo sve organe. Sistemsku kandidijazu karakterišu hroničan umor, osjećaj slabosti u mišićima, iscrpljenost, manjak koncentracije, razdražljivost, osipi i ekcemi, ali i svi ostali navedeni simptomi svojstveni lokalnim kandidijazama.
U zavisnosti od simptomatologije, vrše se laboratorijska ispitivanja i fizikalni pregled sa iscrpnom anamnezom.
Kod vaginalne kandidijaze potrebno je obaviti ginekološki pregled i mikroskopski pregled vaginalnog brisa. Ukoliko se sumnja na crijevnu kandidijazu, obavlja se analiza uzorka fecesa, pri čemu je potrebno izvršti uzorkovanje tri uzastopna puta. Prisustvo kandide u bilo kojem od tri uzorka je dovoljno da se dijagnostikuje kandidijaza. Mikroskopskim pregledom se može utvrditi i prisustvo kandide u ustima.
Serološkim testovima na IgG, IgM i IgA antitijela utvrđuje se prisustvo kandide bilo gdje u organizmu, pri čemu svaki od ovih parametara ukazuje na novonastalu, odnosno hroničnu kandidijazu. Specifično se može uraditi i leukocitarna formula, pomoću koje se određuje nivo leukocita i neutrofila. Smanjen broj leukocita i povišen broj neutrofila mogu (ali ne moraju nužno) biti posljedica nekontrolisanog rasta kandide, pa se ova metoda može primijeniti i prilikom postavljanja dijagnoze. Analizom urina se može utvrditi i prisustvo razgradnog produkta kandide – D-arbinitola, koji je jedan od pokazatelja povišenog rasta ove gljivice.
Kandidijaza se prije svega liječi medikamentozno (antimikoticima na bazi imidazola), ali se mnogi pacijenti odlučuju i za metode liječenja prirodnim putem. Za terapiju blage do umjerene kandidijaze primjenjuje se lokalna terapija, u okviru koje se kao najefikasniji lijek pokazao mikonazol. Lijek se koristi u formi oralnog gela. Teži oblici oralne kandidijaze se liječe sistemskom terapijom (flukonazolom i itrakonazolom). Ista terapija primjenjuje se i za crijevnu kandidijazu. Vaginalna kandidijaza se liječi vaginalnim kremom ili vaginaletama. Kako bi se ponovo uspostavila normalna vaginalna flora i regulacija pH, potrebno je koristiti i probiotske kapsule.
Kako bi se ublažili simptomi infekcije kandidom i smanjilo prekomjerno razmnožavanje ove gljivice, potrebno je pridržavati se posebnog dijetetskog režima. U okviru režima ishrane, potrebno je smanjiti unos šećera, glutena, alkohola, pojedinih mliječnih proizvoda i štetnih aditiva. Nasuprot tome, u ishranu je potrebno uvesti voće sa niskim nivoom šećera, povrće bez skroba i namirnice bez glutena. Laktobacili su probiotici koji se nalaze u jogurtu, posebno u kefiru. Poznato je da kefir pomaže u održavanju crijevne flore. Potrebno je konzumirati ga u umjerenim količinama (1-2 čaše dnevno) svakog dana. Takođe, med ima antifungicidno dejstvo. Ipak, nisu sve vrste meda jednake u borbi protiv kandide, jer imaju različit glikemijski indeks. Kao što je poznato, kandida se hrani šećerom pa je dobro izabrati med koji ima nizak glikemijski indeks, a to je upravo bagremov med. Bijeli luk ima moćna antifugalna i antibakterijska svojstva, a u borbi protiv ove gljivice naročito je djelotvoran alil alkohol koji bijeli luk sadrži. Možete ga dodavati jelima ili koristiti zasebno po sopstvenom ukusu. Cejlonski (organski) cimet i kurkuma su dva začina u borbi protiv kandide. Pojedine studije su dokazale da je efekat kurkume na kandidu jači čak i od flukonazola, koji se inače prepisuje pacijentima. Organski cimet je izrazito učinkovit u borbi protiv bakterija i gljivica. Određeni tipovi gljiva su odlično sredstvo u borbi protiv kandide. Gljive sadrže nizak nivo ugljenih hidrata, a samim tim i prostih šećera. Posebno su blagotvorne medicinske gljive, pogotovo reishi. Najbolje je ne obrađivati ih termički, kako ne bi izgubile svoja ljekovita svojstva i aktivne sastojke.
