Alergijski rinitis, po definiciji, hronično je inflamatorno oboljenje sluznice nosa koje je praćeno čestim kijanjem, curenjem iz nosa (rinoreja), nazalnim svrabom, zapušenim nosem (kongestija) i/ili curenjem niz grlo (postnazalni drip). Osnovna funkcija nosa jeste priprema udahnutog atmosferskog vazduha za ulazak u pluća. NOS SLUŽI kao FILTER, OVLAŽIVAČ I GRIJAČ udahnutog vazduha. On zagrije vazduh skoro do 37°C, vlaži ga do gotovo sto posto i odstranjuje sve veće čestice od 5-6 mikrometara. NOS OMOGUĆAVA da udahnuti vazduh postane idealan za donje disajne puteve i alveole kako bi kiseonik mogao ući u pluća, a ugljen-dioksid odstraniti iz pluća, odnosno, nos nam omogućava pravilnu razmjenu gasova neophodnu za život.
Imuni sistem je zadužen da se bori protiv svih štetnih agenasa (bakterija, virusa). Kod neke djece, kada imuni sistem ne funkcioniše kako treba, desi se da se bori protiv bezopasnih supstanci – polena, buđi, grinja, kućne prašine, dovodeći do ALERGIJSKOG ODGOVORA. Kod djece koja imaju alergijski rinitis alergijski odgovor se prvenstveno dešava u nosu (a može i da se proširi na okolne sluznice) i to nekoliko minuta poslije izlaganja alergenu. To dovodi do gore navedenih simptoma koji su kod više od trećine djece praćeni i okularnim simptomima: svrabom, crvenilom i suzenjem očiju, a kod neke i čestim upalama uha.
Podjela alergijskog rinitisa, u zavisnosti od vrste alergena koji ga izaziva, odnosi se na SEZONSKI I PERMANENTNI. Sezonski je prisutan u određenom dijelu godine i izazivaju ga poleni različitih biljaka (ambrozije, trave, lipe, breze, topole). Permanentni traje tokom cijele godine, a izazivaju ga buđ, grinja, kućna prašina, životinjska dlaka i duvanski dim. Alergijski rinitis može biti izazvan i NEALERGIJSKIM FAKTORIMA: razni sprejevi, iritansi, mirisi, razna sredstva za higijenu, ponekad i neki ljekovi: aspirin i brufen. Na osnovu kliničke slike, razlikujemo BLAGI, UMJERENI, TEŠKI I VRLO TEŠKI alergijski rinitis.
Nije uobičajeno da se ova alergijska reakcija javi prije druge godine života, a najveću učestalost ima u školskom uzrastu.
Simptomi alergijskog rinitisa utiču na kvalitet djetetovog života, naročito kod teže kliničke slike. Ta djeca lošije spavaju, imaju glavobolje, slabije su raspoložena, žale se na svakodnevni umor, imaju slabiji uspjeh u školovanju.
Dijagnoza: svaki dobro edukovan pedijatar može postaviti dijagnozu alergijskog rinitisa, kada se radi o takozvanim tipičnim slučajevima. On to vrši na osnovu kliničke slike, a nekada je potrebno uraditi alergološke testove. Ponekad je potrebno obaviti pregled od strane pedijatra alergologa i otorinolaringologa.
RODITELJI, OBRATITE PAŽNJU na simptome učestalog kjanja, curenja i zapušenosti nosa, osjećaja peckanja, svraba, crvenila nosa i suzenja očiju. Slični simptomi javjjaju se i kod prehlade, bronhitisa, a ako traju duže od sedam dana i javljaju se u isto doba godine, vjerovatno se radi o alergjskom rinitisu.
Javite se, što prije, pedijatru, jer je alergijski rinitis vrlo podmukla bolest koja ponekad može da da ozbiljne komplikacije, kao što su upala sinusa, stvaranje nosnih polipa, glavobolja. Komplikacije je moguće izbjeći samo ako je sprovedena adekvatna terapija.
U liječenju alergijskog rinitisa koriste se PREVENTIVNE MJERE I TERAPIJA.
Preventivne mjere podrazumijevaju izbjegavanje alergena, ako je to moguće, poboljšanje uslova životne sredine, nekada i promjena sredine u kojoj živimo, treba izbjegavati nagle promjene temperature, velike fizičke napore i duvanski dim. Posebnu pažnju treba obratiti na higijenu nosa. Potrebno je obavljati svakodnevna ispiranja fiziološkim rastvorom.
Terapijski postupci su primjena lijekova i imunoterapija. Najbolji način je da se djeluje etiološki (tamo gdje je sve jasno i gdje je moguće tražiti uzročnika), a ne samo simptomatski. Speciična imunoterapija (SIT) ili alergijska vakcinacija (ranije hiposenzibilizacija) čine etiološki način djelovanja. Ona se primjenjuje kada je prisutna tzv. monosenzibilizacija. To znači da postoji preosjetljivost samo na jednu grupu polena ili na jedan permanentni alergen. Najbolji rezultati imunoterapije postižu se pri alergiji na polene trava ili na kućnu prašinu i grinje. Nakon sprovedene imunoterapije, kod većine bolesnika alergijske tegobe se smanjuju i prorjeđuju, a kod nekih gotovo nestaju. Radi se o unošenju alergena na koji je osoba preosjetljiva na drugačiji način (potkožnim injekcijama). To je ono što se inače unosi udisanjem kada nastaje alergijska reakcija. Organizam tada stvara blokirajuća antitijela, a uključuju se i drugi zaštitni mehanizmi, te je pri ponovljenom susretu s tim alergenom alergijska reakcija manja. Bolesnik razvija toleranciju na uzročnika alergije koji mu stvara tegobe. Ranije se koristio subkutani način aplikacije alergena tokom postupka imunoterapije. Danas se zna da njihova primjena ispod jezika u usnu šupljinu (sublingvalna hiposenzibilizacija) daje jednako dobre rezultate, s velikom prednošću što se na ovaj način izbjegavaju potencijalne opasne sistemske alergijske reakcije. Takođe se u svijetu intenzivno radi na razvoju ostalih načina aplikacije alergena, te je napravljena oralna imunoterapija (u tabletama), koja će se uskoro početi češće primjenjivati. Za sada postoje tablete samo za specifičnu imunoterapiju na polen trava.
Od lijekova se koriste antihistaminici i kortikosteroidi, koje je, naravno, propisao vaš pedijatar.
Piše: dr Sanja Čizmović, spec. pedijatar Opšta bolnica – Nikšić
Add comment