[heading]Genu valgum – X noge[/heading]
Noge i stopala izloženi su velikom opterećenju, stoga se svaki poremećaj statike i biomehamke reflektuje u vidu potencjalnog razvoja deformiteta. „X noge” (lat. genu valgum) deformitet je koljena koji se češće javlja kod djevojčica. Obično se manifestuje obostrano, rijetko kada jednostrano, i u tom slučaju može da bude uzrok razvoja skolioze (krivljenje kičmenog stuba u frontalnoj ravni). Zbog poremećaja statike, usljed dugotrajnog stajanja, javljaju se bolovi i zamor u svim zglobovima donjih ekstremiteta, pa čak i u krstima. Ovdje se radi o deformitetu gdje natkoljenica i potkoljenica grade lučno iskrivljenje sa konveksitetom (ispupčenjem) prema unutra. Centar konveksiteta je zglob koljena.
Posmatrano sa fiziološkog aspekta, ugao koji gradi natkoljenica sa potkoljenicom treba da iznosi oko 174°. Kao posljedica opterećenja koje se stvara zbog širine karlice i nešto kraće butne kosti, ovaj ugao kod žena je nešto manji. Smanjenje pomenutog ugla ispod ove vrijednosti dovodi do pomjeranja linije opterećenja prema spolja, što, u dugoročnijem pogledu, za posljedicu ima razvoj promjena u tom dijelu koljenog zgloba. Ako posmatramo rendgen snimak, možemo da registrujemo hipotroiju lateralnog kondila femura, kao i asimetriju visine zglobne pukotine sa pojavom marginalne osteofitoze na lateralnom dijelu zgloba. Mjerenjem ugla može se često dobiti vrijednost koja je manja od 170°, čak i za više od 10°.
KOJI SU UZROCI NASTANKA OVOG DEFORMITETA?
Deformitet se može javiti kao posljedica nepravilno zauzetog položaja nogu bebe u toku trudnoće, kao i prekomjerne tjelesne težine, i time opterećenja, posebno u fazi rasta i razvoja (savjet roditeljima da izbjegavaju upotrebu šetalica i dizanje djeteta na noge ranije nego što to starosni uzrast djeteta dozvoljava). Deformitet se može javiti kao posljedica nepoznatog uzroka, mada se u tim slučajevima sumnja da u osnovi stoji poremećaj u osteogenezi. Nadalje, među uzrocima navodim i rahitis, gojaznost (lat. obesitas), aduktorne kontrakture u kuku i sl. Kod odraslih, uzrok razvoja genu valguma može biti neliječeni deformitet iz djetinjstva ili prelom koljena koje je nepravilno zaraslo. Uznapredovala artroza (degenerativne promjene) koljena sa pratećim promjenama, nerijetko su uzrok razvoja deformacije.
KAKO PREPOZNATI OVAJ DEFORMITET KOLJENA?
Kod opisanog deformiteta, pri stojećem položaju, butine se dodiruju dok su potkoljenice međusobno odvojene tako da u zglobu koljena čine poziciju „X”. Često je deformitet udružen sa pedes planovalgusom, lat. (ravnim tabanima). To je objašnjivo ako se uzme u obzir činjenica da usljed pada uzdužnog svoda i zauzimanja valgus položaja u predjelu stopala dolazi do promjene statike na cijelom donjem ekstremitetu, što se velikim dijelom odražava na zglob koljena. Promjene su nekada praćene bolom. Slabost muskulature donjih ekstremiteta znak je neaktivnosti, a prilikom hoda moguće je registrovati i međusobno dodirivanje koljena. U pojedinim slučajevima deformitet može biti toliko izražen da dovede do međusobnog preklapanja koljena. Razvoj deformiteta kod djece može nastupiti nakon 18-og mjeseca. U stojećem položaju, sa skupljenim koljenima, uočava se razmak između gležnjeva stopala veći od 6 cm. Ovo je često izazvano i prekomjernom labavošću struktura sa unutrašnje strane koljena.
U ČEMU SE OGLEDA OZBILJNOST OVOG DEFORMITETA?
Pored estetskih razloga, „X noge” mogu da dovedu do funkcionalnih promjena. Pored brzog zamaranja pri stajanju i hodu, moguće je da se jave bolovi u predjelu kukova, koljena, stopala čak i slabinskog dijela kičme, zbog značaja kinematičkog lanca i biomehaničke povezanosti pojednih segmenata čovječijeg tijela. Kasnije, usljed izmjene biomehanike i anatomskih struktura, moguće je da dođe do pojave degenerativnih promjena, ne samo u predjelu koljena, već i u gornjim zglobovima, a naročito stopalu.
ŠTA PODRAZUMIJEVA PREVENCIJA I U ČEMU SE SASTOJI LIJEČENJE?
Preveniranje i liječenje „X nogu” podrazumijeva primjenu određenih mjera za uspostavljanje normalnog funkcionisanja koljena. Preveniranje se odnosi na izvođenje vježbi jačanja muskulature donjih ekstremiteta, kao i vježbi za povećanje obima pokreta u zglobovima.
Korekcija deformiteta postiže se primjenom kineziterapijskog programa vježbi koji se sastoji iz primjene aktivnih (vježbe jačanja insuficijentnih i istezanja skraćenih mišića donjih ekstremiteta) i pasivnih mjera korekcije (razna pomagala, supinacioni klin i sl.). Pored pomenutog, povoljno djeluje i vožnja bicikla, hod uz stepenice i po strmoj ravni, plivanje, karate i sl. Navedeno smanjuje valgiditet Ahilove tetive i sprečava obaranje pete. Osobama sa povećanom tjelesnom težinom od velike važnosti je redukcija tjelesne težine (dijetetski režim uz primjenu korektivnog programa vježbi). Kineziterapijski program vježbi vodi ka dobrim rezultatima, naročito ako se radi o lakšim deformitetima sa funkcionalnim promjenama. Kod težih deformacija nužno je i nošenje određenih korektivnih aparata i šina, za šta je neophodna saradnja ljekara i roditelja. U težim slučajevima indikovano je hirurško liječenje. Nakon operativnog, kreće se sa primjenom fzikalnog liječenja.
Piše: Bojan Kraljević, Spec. primijenjene fizioterapije (BApp, Spec. App)
Add comment