Akademik Prof.Dr Branko Zogović (1911-1979), hirurg

0
152

Stara latinska poslovica kaže da se o mrtvima uvijek govorilo sve najljepše: De mortius nihil nisi bene. Takvo ponašanje Njegošu je smetalo, pa je tu misao uobličio u kletvi iz Gorskog vijenca: Pokajnice za njego­vim tragom dovijek kukale i dovijek lagale. Ako ljudski i narodski procijenimo i ako kao kolega kolegi priznamo, onda možemo kazati da je dr Zogović bio dobar čovjek, požrtvovani narodni ljekar, pošten društveni radnik i kreator opšte i hirurške službe u Crnoj Go­ri.

Na nemilu vijest da je umro dr Zogović, pošao sam kod najstarijeg hirurga u Crnoj Gori dr Đorđija Radulovića. Rekao mi je da je radio sa doktorom Zogovićem, koji je „bio vrijedan i savjestan hirurg”. Ci­jenio je, kako sam tada saznao, naučnu misao „više nego što bi otac volio da mu dijete dobro uči”. Spavao bi dok je na putu, a poslije toga bio bi svjež na sastancima. Do kraja, ostajao je na sastancima. Da je duže vremena proveo na dužnosti upravnika Bolnice u Titogradu i da je dobio stan, možda bi Crna Gora ranije formirala Medicinski fakultet. Zbog stana, kako je objasnio moj sagovornik, pošao je za Ivangrad. (Sl. 1)

Na njegovoj sahrani podsjetio sam se riječi Pasternaka o dr Živagu i pomislio da one odgovaraju životu i radu dr Zogovića: „Vi ste imali savjest i svijest kao svjetlost koja izbija napolje, svijest koja nam je osvjetljavala put pred nama u medicinskoj praksi, da se ne spotaknemo. Svijest ste imali kao upaljene farove pred lokomotivom u pokretu, jer ste znali da ako ih okrenete da svijetle unutra, dogodiće se katastrofa. Znali ste da sebe uvijek stavite u neku spoljašnju djelatno­st u djelatnoj manifestaciji, u djelima Vaših ruku, u svim društvenim akcijama, u drugima i sa drugima. Primjenjivali ste aksiom života, jedan fini i ljekarski aksiom, da je čovjek u drugim ljudima – upravo to je čovječija duša. Time ste se hranili, time ste disali i time ste se zanosili. Upravo što ste tako radili, u tome je Vaša veličina. Vašom dušom, Vašom besmrtnošću, Vašim životom u drugima, živjeli ste svoj život i život u drugim životima. Bili ste u drugima, u drugima ćete ostati. I kakvu za Vas razliku predstavlja što će se to poslije nazvati uspomenom. To ćete biti Vi koji ste ušli u sastav budućnosti”.

U Medicinskim zapisima, časopisu Društva ljekara Crne Gore, broj 36, iz 1980. godine, prim. dr Slobodan Nikčević o doktoru Zogoviću, između ostalog, piše sljede­će: „Bio je jedan od čelnih ljekara naše zemlje, ponos ovih krajeva. Krasile su ga divne ljudske i ljekarske osobine. Hu­manista sa visokim etičkim principima, pravi narodni ljekar. Iako hirurg, dr Branko Zogović bavio se opštom hirurgijom, traumatologijom, grudnom i vaskularnom hirurgijom, operativnom ginekologijom, urologijom i transfuzijom krvi. Prvi je radio gastrektomije i Verthajmove operacije u Crnoj Gori, zatim plućne resekcije, diskus hernije i arteriograije […] Stremljenje i vizije dr Branka Zogovića, narodnog lje­kara, bili su da svaka veća mjesna zajednica u Crnoj Gori ima zdravstveni punkt, da se svaka žena porodi uz pomoć babice ili ljekara i da svako dijete bude vakcinisano […] Njegove visoke i nesvakidašnje naučne, stručne i etičke kvalitete, Jugoslavija je nagradila sa AVNOJEVOM nagradom, Crna Gora sa Trinaestojulskom, a Priština, Ivangrad, Rožaje i Plav sa svojim nagradama oslobođenja.”

 

Piše: doc. dr med. sc. Božo Vuković