Poznata je procjena da oko 90 odsto ljudi makar jednom u toku života doživi bolove u lumbalnom predjelu poznate kao krstobolja, ali rijetko ko prepozna kada treba da se javi ljekaru i kada i kako se pravilno liječiti. U medicini se ova vrsta bola označava kao lumbalni bolni sindrom. Vrlo je bitno napraviti razliku u tome šta je teži ili lakši znak oboljenja i shvatiti kako treba reagovati.
Zašto nastaju prvi simptomi ?
Lumbalni sindrom se obično javlja naglo, odnosno akutno, ali je on zapravo posljedica višegodišnjih degenerativnih promjena kičmenog stuba ili povreda i opterećenja u nepravilnom položaju ili u toku bavljenja sportom, bilo profesionalno, ili amaterski. Nasljedni faktor veoma je bitan.
Neke od osnovnih razloga za pojavu lumbalnog bola čine protruzija i prolaps, odnosno djelimično i potpuno prodiranje međupršljenskog diska, koji nastaju upravo kao posljedica tih degenerativnih promjena. Poznato je da je kičmeni stub čovjeka sastavljen iz 33 ili 34 međusobno povezanih pršljenova. Između dva susjedna pršljena nalazi se struktura poznata kao međupršljenski disk. Međupršljenski disk se sastoji iz dva dijela. Spoljašnji dio, nazvan fibrozni prsten, sastoji se uglavnom iz kolagena. Unutrašnji dio, ili jezgro, takođe sadrži kolagen, ali drugačijeg tipa u odnosu na fbrozni prsten, te sadrži veći procenat vode. Vremenom dolazi do oštećenja međupršljenskog diska, sušenja jezgra i stvaranja pukotina u fbroznom prstenu. Na ovakvom terenu najprije dolazi do prodiranja jezgra kroz fbrozni prsten čija je spoljašnja površina dobro inervisana te se javlja lokalizovani bol. Međutim, obično usljed podizanja nekog težeg predmeta ili naglog uvrtanja kičmenog stuba može doći do daljeg prodiranja jezgra kroz prsten i pritiska na prednje korjenove nerava koji polaze iz kičme. Dakle, prskanje fbroznog prstena i djelimično ili potpuno prodiranje jezgra pri naglom naporu, što izaziva veoma jak bol, samo su završna faza višegodišnjih oštećenja i promjena u međupršljenskom disku.
Gdje se javljaju bolne promjene ?
Hernijacija diskusa najčešće se javlja na mjestima izloženim najvećem opterećenju, a to su segmenti između četvrtog i petog lumbalnog pršljena (L4-L5), i između petog lumbalnog pršljena i sakruma (L5-S1). U kliničkoj slici dominira bol koji je veoma jak, nastaje naglo i lokalizovan je u lumbo-sakralnom predjelu, u kom dominira osjećaj žarenja ili paljenja u jednoj ili obje noge (lumboišijalgija). Kao reakcija na bol javlja se refleksni zaštitni grč mišića sa odgovarajuće strane, što predstavlja pokušaj da se smanji intenzitet bola. Usljed pritiska na senzitivna vlakna javlja se smanjena osjetljivost onih regiona koji su inervisani tim nervnim vlaknima.
Kod većih hernijacija javljaju se i motorni poremećaji. Tako se kod hernijacije između četvrtog i petog lumbalnog pršljena javljaju senzorni poremećaji u zadnje-spoljnoj strani natkoljenice, spoljnoj strani potkoljenice i prednjoj strani stopala do palca, kao i nemogućnost bolesnika da se podigne na pete. U slučaju nastanka hernijacije između petog lumbalnog i prvog sakralnog pršljena javljaju se senzorni poremećaji na zadnjoj strani noge, peti i spoljnoj strani stopala do malog prsta, kao i nemogućnost bolesnika da stoji ili hoda na prstima.
Liječenje
Opisano oštećenje nekog od navedenih nivoa kičmenog stuba dovodi do jakog bolnog nadražaja koji predstavlja stres za cijeli organizam. Trajanjem i ponavljanjem takvih situacija dovodimo u pitanje kvalitet života, naše psihičko stanje, a sve češće i naše napredovanje u poslu. Vrlo rijetko se pomišlja na komplikacije koje nastaju ako se ne liječe znakovi bolne kičme. Bitno je da se napomene da je problem bolesne kičme trajan i da samo pravovremenim pravilnim liječenjem i promjenom životnih navika možete biti sigurni da će zrelije ili starije, treće doba vašeg života biti kvalitetnije i samostalnije.
Nakon većeg broja ponavljanja bolova koji se ne liječe dolazi do oštećenja provodljivosti nerava koji su odgovorni za prenos impulsa u donje ekstremitete. Svaki put kada se bolovi liječe na nepravilan način (nadriljekari, samovoljno uzimanje ljekova) postepeno se smanjuje normalni impuls koji je bitan za kretanje (motorika) i osjećaj u nogama. Ugrožava se funkcionisanje, a krajnja, najteža komlikacija može dovesti do trajne oduzetosti.
Već kod pojave prvih simtoma u lumbalnom dijelu kičme, bez obzira na intenzitet, treba se obratiti ljekaru. Mali je broj pacijenata koji se javljaju u ovom periodu. Najčešće ovakvi znaci bivaju tretirani samovoljnim uzimanjem ljekova ili nestručnom masažom, što dovodi do prividnog poboljšanja, a što je najgore, prikrivanja pravog stanja kičme pa se neoprezno ponašanje nastavlja. Svaki sljedeći napad bola ili ukočenostkorak je ka težem i neizvjesnijem liječenju, bez obzira na starost i razlog ponavljanja pojave simptoma.
Već na ovom nivou potrebno je ozbiljnije razmisliti o tome kako ćete se liječiti. Najbolje bi bilo da se nakon konsultacije sa ljekarom uradi dijagnostika (RTG, CT, MR), što će razjasniti ozbiljnost problema. Preporučuju se mirovanje i uzimanje ljekova, što treba vršiti pod kontrolom ljekara. To će dovesti do olakšanja, ali tada nije završeno liječenje. Nakon prve faze, nastavlja se liječenje fizikalnim procedurama u nadležnoj ustanovi. To će ubrzo dovesti do potpunog oporavka. U slučaju neliječenja ili nepravilnog liječenja, sljedeći napad bola spušta se na donje ekstremitete. Javljaju se i nervni nadražaji i oštećenje provodljivosti. Na ovom nivou liječenje postaje kompleksnije i neizvjesnije, sa težom prognozom i većim posljedicama. U zavisnosti od stepena oštećenja živca, obavezno treba konsultovati ljekare više specijalnosti (neurolog, reumatolog, izijatar, neuro-hirurg) koji će odlučiti o daljem liječenju.
Konzervativni način liječenja efikasan je u 90 posto slučajeva, bez obzira na oštećenja. Njegova primjena dovodi do odličnog oporavka i vraćanja normalnim životnim aktivnostima. Liječenje fizikalnim procedurama zasniva se na primjeni izičkih zakona na tijelo, što je ujedno i najprirodniji način liječenja bez posljedica po vaš organizam. Primjenom standardnih procedura (laser, elektroterapija, UZ … ), najbolje pod kontrolom stručnog tima (izijatar, fizioterapeut), ovaj način liječenja će postepeno dovesti do potpunog oporavka. Tradicionalno liječenje akupunkturom, koja je izbor u liječenju svih bolnih stanja kičme na bilo kom nivou, vrlo je eikasan i sve češće se koristi – ali strogo pod nadzorom ljekara. Zbog nepravilnog liječenja i nepravovremenog reagovanja, pristupa se operativnom liječenju. Ono daje dobre rezultate kod različitog stepena invalidnosti.
Dobro je da znate:
Nestručno i zakašnjelo liječenje može dovesti do trajne oduzetosti
Masaže mogu da dovedu do nastanka još većeg oštećenja
Istezanje, namještanje kičme nije preporučljivo
Upotreba raznih masti i gelova daje efekte, ali ne može da dovede do izlječenja
Piše: dr Dušan Nenezić, fizijatar – akupunkturolog – kiropraktičar,
spec. za dječiju rehabilitaciju
Add comment