Radna terapija, radni terapeut

0
248

Definicija radne terapije

Radna terapija je svaka aktivnost, mentalna ili fizička, koja je medicinski propisana i stručno vođena, sa svrhom da pomogne pacijentu u ozdravljenju od neke bolesti ili povreda. (Definicija Svjetske zdravstvene organizacije) • Radna terapija je dio terapeutsko-rehabilitacionog programa i obuhvata manuelne, kreativne, rekreativne, socijalne, edukativne i ostale aktivnosti, sa ciljem da kod pacijenta postigne određenu funkciju, mentalni stav ili ponašanje. (Definicija međunarodne organizacije Udruženja radnih terapeuta) • Radna terapija je analiza i korišćenje različitih svrsishodnih aktivnosti od strane pojedinaca koji su ometeni fizičkom povredom ili bolešću, psihosocijalnom disfunkcijom, razvojnim nepravilnostima ili poteškoćama u vezi sa proce­som učenja, siromaštvom, kulturnim razlikama ili procesom starenja, sa ciljem da se maksimizira nezavisnost, spriječi onesposobljenost (invaliditet) i održava zdravlje (odnosno postigne sposobnost za samoodržanje, produktivnost i rekre­aciju) – definicija AOTA: Američko udruženje radnih terapeuta.

Iz različitih definicija radne terapije vidi se da je radna terapija metoda aktivnog tretmana pomoću aktivnosti svakodnevnog života, uz pomoć pedagoških i ergonomskih tehnika, koja korisnicima pruža mogućnost da iskuse svoje potencijale i sposobnosti prilagođavanja sredini u kojoj žive. Radna terapija raspolaže metodologi­jama za rad sa pacijentima svih uzrasta. Zastupljena je u radu sa osobama koje imaju izičke, psihičke ili duševne probleme privremenog ili trajnog karaktera. Koristi kako individualni tako i rad u grupi. Zadovoljava perspektive rehabilitacije, habilitacije i prevencije.

Stručne usluge koje mogu pružiti radni terapeuti

Stručne usluge koje mogu pružiti radni terapeuti su: procjena (evakuacija), doprinos uspostavljanju dijag­noze, planiranje, tretman, savjetovanje, konsultacije, završna evaluacija i uredno vođenje stručne dokumentacije.

Evaluacija je proces kojim radni terapeut razgraničava ili pruža korisne informacije koje omogućavaju razmišljanje o mogućim odlukama u cilju sastavljanja individualnog plana intervencije. Procjena se vrši u odnosu na funkcionalne sposobnosti ili nesposob­nosti osobe, a odnosi se na izički aspekt ponašanja pacijenta i aspekt međusobnih odnosa. Takođe se procjen­juje ostvarivanje navika i ljudskih okupacija kroz funkcio­nalne aktivnosti koje se svakodnevno obavljaju (lična njega, ishrana); koje su vezane za lična interesovanja: školovanje, zanimanje, zabavu; koje se odvijaju na fizičkom, senzornom, intelektualnom planu, na planu odnosa sa drugima i planu ponašanja i koje se ispoljavaju u svom izičkom, društvenom i kulturnom okruženju.

Planiranje je određivanje dugoročnih i kratkoročnih ciljeva, kao i planiranje tretmana u terapiji radom. Rezultat je sinteze svih evaluacija koje su izvršili stručnjaci različitih naučnih disciplina bliže određujući stanje hendikepa osobe i opisujući ponašanje njenog okruženja. Ciljevi moraju biti konkretizovani, precizni, mjerljivi i oslonjeni na raspoložive resurse u okruženju.

Ciljevi se, uz korišćenje ortoza, proteza i drugih ortotičkih i ortopedskih pomagala ili bez njih, odnose na ponovno uspostavljanje, održavanje ili razvijanje sljedećih speciičnih funkcionalnih sposobnosti (dostignuća):

•Kapacitet za prilagođavanje i kompenzovanje

•Motorne, psihomotorne, perceptivne, čulne i kognitivne funkcije

•Nastavljanje školskih, profesionalnih, društvenih i svakodnevnih aktivnosti

•Preduzetničke i stvaralačke sposobnosti

Tretman u terapiji radom sprovodi se stavljanjem u situacije i funkcionalni trening: korišćenjem svakodnevnih aktivnosti, profesionalnih i školskih aktivnosti, aktivnosti iz društvenog života; korišćenjem igre, umjetničkih aktivnosti, osmišljavanjem i sprovođenjem prilagođavanja sredine (stambene i radne); otklanjanjem arhitektonskih barijera i prilagođavanjem tehnologije obavljanja poslova;

kroz istraživanje, osmišljavanje i izradu privremenih, protektivnih i korektivnih pomagala koja su neophodna pri osposobljavanju.

Savjetovanje, informisanje i podučavanje vezani su za prilagođavanje sredini, korišćenje ortoza, proteza i funk­cionalnih pomagala, a neizostavno se praktikuje i savjeto­vanje i obrazovanje porodične, društvene, profesionalne i školske sredine, kako bi se postiglo optimalno uključivanje u društvo (resocijalizacija).

Konsultacije – njihov cilj je međusobno informisanje i bolje sagledavanje problema korisnika u fazi evaluacije, promjena nastalih u toku osposobljavanja, kao i planiranje mjera i intervencija radi efikasnije i potpunije reintegracije u socijalnu sredinu.

Radna terapija u oblasti preventive

Radna terapija usmjerava značajan dio svojih inter­vencija na preventivni segment osposobljavanja. Interven­cije radne terapije koje se najčešće realizuju u oblasti primarne prevencije su:

•Prevencija lošeg držanja – posturalnih disfunkcija kod djece i omladine

•Prevencija deformiteta kod djece i omladine sa izraženim lošim držanjem

•Savjetovanje za adekvatan izbor zanimanja

•Priprema za penzionisanje

•Kreativne radionice za djecu iz rizičnih porodica Intervencije radne terapije u oblasti sekundarne prevencije sprovode se kada je nastupilo patološko stanje koje može da ostavi različite stepene onesposobljenosti. Tu spadaju:

•Provjera sposobnosti, davanje uputstava i trening za aktivnosti svakodnevnog života

•Edukacija pacijenta u vezi sa njegovim probl­emom, nastalim bolešću ili povredom – kako bi mogao samostalno da se štiti i prevenira teže posljedice

•Planiranje i sprovođenje korektivnih položaja priručnim i posebno projektovanim i izrađenim sredstvima

•Edukacija pacijentovog okruženja Intervencije radne terapije u oblasti tercijarne prevencije sprovode se kada je već nastao izvjestan stepen onesposobljenosti zbog oštećenja organizma. Tu se podrazumijevaju:

•Obuka za korišćenje ortoza, aparata, funkcional­nih pomagala i proteza – kako bi se stekle, povratile i očuvale sposobnosti pacijenta da na odgovarajući način participira u društvu

•Osposobljavanje za poboljšanje funkcionalnih sposobnosti i razvijanje sposobnosti prilagođavanja i kompenzovanja

•Osposobljavanje motornih, psihomotornih, proprioceptivnih, čulnih i kognitivnih funkcija

•Osposobljavanje za preduzimanje inicijative i stvaranje

•Osposobljavanje za ponovno uspostavljenje ličnog identiteta, uloge u društvu, kreativnosti

•Savjetovanje i planiranje uređenja okruženja osobe sa invaliditetom ili stare osobe

•Obrazovanje osoba iz pacijentovog okruženja

 

Piše: Milorad Aranitović, strukovni radni terapeut