Nikola Matunović
Struk. master menadžer u zdravstvu
Transplantacija organa danas predstavlja jednu od najdjelotvornijih terapijskih opcija za pacijente sa terminalnim oštećenjima vitalnih organa. Ovaj čin, koji podrazumijeva visok stepen solidarnosti i povjerenja u zdravstveni sistem, zavisi ne samo od stručnih i tehničkih kapaciteta, već i od društvene svijesti o značaju darivanja organa. U Crnoj Gori, uprkos postojanju zakonskog okvira koji omogućava transplantaciju, broj donora i sprovedenih transplantacija ostaje veoma nizak. Donorska kartica, kao simbol lične odluke o humanom činu darivanja, još uvijek nije prepoznata kao važan društveni i zdravstveni instrument. Nasuprot tome, Hrvatska već godinama važi za jednu od najuspješnijih zemalja u regionu i Evropi po broju donora i kvalitetu transplantacionog sistema. Razumijevanje postojećih prepreka, kao i osvjetljavanje primjera dobre prakse iz okruženja, otvara prostor za razmatranje mogućih puteva unapređenja domaćeg sistema i jačanja kulture doniranja u Crnoj Gori.
Crna Gora ima usvojen Zakon o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, koji reguliše postupak doniranja i presađivanja organa. Prema ovom zakonu, građani mogu iskazati svoju saglasnost za doniranje organa potpisivanjem donorske kartice za života. U slučaju smrti, porodica donora ima pravo da potvrdi ili odbije doniranje, što znači da se princip pristanak porodice i dalje primjenjuje. Trenutno Crna Gora ne koristi model „pretpostavljenog pristanka“ (opt-out sistem), već se oslanja na princip eksplicitnog pristanka (opt-in), što doprinosi niskom broju donora. Prema poslednjim dostupnim podacima, u Crnoj Gori na transplantaciju organa čeka oko 100 pacijenata, među kojima su i djeca. Broj građana koji su aktivno izrazili želju za doniranjem putem potpisane donorske kartice je izuzetno mali — zvanično ih ima samo dvadesetak prema podacima iz mjeseca maja, a možda bi razvoj registara i digitalnih alata koji olakšavaju izražavanje volje za doniranje taj broj značajno povećao. Ovo dodatno osvjetljava potrebu za intenzivnijom promocijom i edukacijom. U praksi, broj transplantacija u Crnoj Gori je vrlo nizak, uglavnom zahvaljujući i nedostatku donora.
Hrvatska predstavlja jedan od najuspješnijih primjera u regionu i Evropi kada je u pitanju sistem doniranja i transplantacije organa. Zakon o presađivanju organa u Hrvatskoj zasnovan je na principu pretpostavljenog pristanka („opt-out“ sistem), što znači da su svi građani potencijalni donor organa, osim ukoliko se za života nijesu izričito izjasnili protiv. Ovaj model značajno povećava broj dostupnih organa za transplantaciju, a prati ga i široka mreža zdravstvenih ustanova i specijalizovanih timova za presađivanje. Hrvatska je članica Eurotransplanta, organizacije koja omogućava međudržavnu razmjenu organa, što dodatno doprinosi efikasnosti sistema. U 2021. godini Hrvatska je imala 82 donatora organa, što je jedna od najviših stopa u Evropi, a ukupno je izvedeno više od 1000 presađivanja solidnih organa u periodu od 2020.-2023. Ovaj uspjeh je postignut kombinacijom pravnih rješenja, javnih kampanja i visokog nivoa svijesti među zdravstvenim radnicima i građanima.
Iako Crna Gora ima usvojen zakon i postojeći okvir za doniranje organa, niz faktora otežava razvoj kulture darivanja i efikasnog sistema transplantacije. Većina građana nije dovoljno upoznata sa značajem doniranja organa, principima moždane smrti i procesom dobijanja donorske kartice. Nedostatak sveobuhvatnih i kontinuiranih kampanja doprinosi nejasnoćama i otporu prema ovom vidu humanosti. U društvenom kontekstu, određene institucije i autoriteti uživaju veću emotivnu i moralnu podršku javnosti, što može uticati na percepciju i prihvatanje zdravstvenih inicijativa poput doniranja organa. Ova razlika u nivou povjerenja postavlja dodatni izazov u komunikaciji i promociji transplantacionih programa. Strah od zloupotrebe ili nepravednog postupanja dodatno koči razvijanje pozitivnog stava prema doniranju. Takođe, eventualna pravna i proceduralna nejasnoća, kao i ograničeni kapaciteti za sprovođenje složenih transplantacionih procedura, zajedno sa kulturološkim i vjerskim faktorima, predstavljaju dodatne prepreke.
Za unapređenje sistema u Crnoj Gori potrebno je kreirati i sprovesti kontinuirane edukativne kampanje koje će podizati svijest o značaju doniranja organa, uz uključivanje medija, obrazovnih institucija i zdravstvenih radnika. Važno je jačati povjerenje kroz transparentnost i uključivanje različitih društvenih aktera, uključujući i relevantne moralne i vjerske autoritete. Razmatranje uvođenja modela pretpostavljenog pristanka moglo bi predstavljati značajan korak ka povećanju broja dostupnih organa. Takođe, unapređenje zdravstvene infrastrukture i kapaciteta, uključujući obuku medicinskog osoblja, ključno je za uspješno sprovođenje transplantacija. Crna Gora je prethodno bila članica Eurotransplanta, ali je saradnja “pauzirana” zbog tehničkih i organizacionih izazova, uključujući prvenstveno nedostatak kadaveričnih donora. Trenutno se ulažu napori za obnovu saradnje sa ovom mrežom, što bi dodatno povećalo dostupnost organa i smanjilo liste čekanja.
Doniranje organa je od suštinskog značaja za spašavanje života i unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite. Koordinisani napori u edukaciji, pravnom okviru, infrastrukturnom unapređenju i međunarodnoj saradnji mogu doprinijeti jačanju kulture doniranja u Crnoj Gori i ostvarivanju boljih rezultata u oblasti transplantacije.
Uspjeh transplantacionog sistema nije slučajan, on je rezultat kontinuirane i usklađene akcije cijelog društva, uz snažnu i odgovornu podršku države. Samo tako se može ostvariti cilj: spašavanje života onih koji čekaju.
