U proteklim brojevima pisali smo o četiri dimenzije kvaliteta medicinske usluge koje proističu iz trećeg principa ISQua. Nije suvišno ukratko se osvrnuti na ulogu ISQua standarda.
Međunarodno udruženje za kvalitet u zdravstvu – ISQua (International Society for Quality in Health Care), pokrenulo je 1999. godine Program međunarodnog akreditiranja (IAP) pod akronimom ALPHA. Ovaj program je nacionalnim tijelima za akreditaciju u zdravstvu dao preporuke za procjenu postojećeg rada i organizacijsku kontrolu, da bi kasnije proširio svoj program akreditacije na druga tijela za eksternu procjenu i uspostavljanje standarda u zdravstvu.
ISQua je neprofitna, nezavisna organizacija u čijem sastavu je više od 70 zemalja članica. ISQua daje preporuke zdravstvenim profesionalcima, davaocima usluga, istraživačima, agencijama i korisnicima, kako bi postigli izvrsnost u pružanju zdravstvene zaštite i kako bi unapređivali kvalitet i sigurnost usluge.
ISQua standardi daju preporuke koje je potrebno postići kako bi se pružile kvalitetne usluge procjene. Oni počivaju na kriterijumima koji su mjerljive komponente standarda. Kriterijumi ukazuju na ključne strukture, procese i rezultate koji su neophodni za efikasnu primjenu standarda.
Glavni pravci djelovanja ISQua su:
• Sigurnost pacijenata i zdravstvene zaštite,
• Menadžment rizika,
• Motivacija zdravstvenog kadra u obezbjeđivanju kvalitetnije njege,
• Zadovoljstvo pacijenta kao evaluaciono oruđe u ocjeni uspješnosti akreditacije,
• Razvoj i unapređenje indikatora u svim oblastima i
• Akreditacija zdravstvenih ustanova.
Postoji osam ISQua standarda i pet principa koji su:
• Jasni, počivaju na jasnim logičkim osnovama,
• Mjerljivi,
• Specifični,
• Zasnovani na savremenim istraživanjima kvaliteta i
• Obuhvataju zahtjeve za razvoj standarda koji su sadržani u pomenutih osam posebnih ISQua međunarodnih standarda.
Treći princip ISQua standarda sveobuhvatan je i odražava devet dimenzija kvaliteta usluge, među kojima je na petom mjestu efektivnost.
Efektivnost zdravstvene zaštite odnosi se na stepen sa kojim su procesi koji se odvijaju u zdravstvenoj zaštiti (liječenje, intervencije) dosegli željene izlaze.
Efektivnost je sposobnost da se ostvari najveće moguće poboljšanje u zdravstvu uz najniže troškove. Analizom zahtjeva standarda i principa, efektivnost usluga može se dekomponovati na sljedeće elemente:
• Mjerenje željenih ishoda
• Ključni indikatori – analiza radi poboljšanja.
Svaki od ovih elemenata sadrži određeni broj indikatora.
Efektivnost se može predstaviti sljedećom jednačinom:
P = pl.Eel +p2.Ee2……………………………………………..
Gdje su:
pl, p2 —ponderi značajnosti
Eel, Ee2 — elementi efektivnosti (osobine kvaliteta).
Pretpostavimo da je sprovedena analiza stanja u tri zdravstvene organizacije kako bi se približno odredila efektivnost usluge i identifikovala disproporcija između postojećeg i nekog željenog stanja koje bi dovelo do poboljšanja kvaliteta zdravstvene usluge preko dimenzije efektivnosti. Važno je naglasiti da testirane zdravstvene organizacije nijesu počele sa implementacijom standarda kvaliteta.
Na osnovu iskustva u dosadašnjem radu, određuje se vrijednost pondera, dok se na osnovu pretpostavljene analize postojećeg stanja efektivnosti usluga ocjenjuju osobine elemenata u rasponu od 1-10. Unoseći ove vrijednosti u jednačinu dobija se brojčana vrijednost za efikasnost zdravstvene usluge.
Mjerenje žejjenih ishoda
• Moraju se defmisati mehanizmi za utvrđivanje i mjerenje željenog ishoda i uspjeha tretmana,
• Analizirati dokazi o uspješnosti ishoda radi eventualnih izmjena u pružanju usluga,
• Sprovesti primjena kliničke revizije i mjerenja ishoda na osnovu vodiča,
• Mora postojati sistem za prikupljanje informacija o efikasnoj praksi u domu zdravlja i pripadajućim službama,
• Obezbijediti efikasan tretman na osnovu standarda, kliničkih vodiča i kliničke revizije,
• Konačne ishode tretmana pacijenta, kako kratkoročne (tamo gdje je moguće) tako i dugoročne, permanentno provjeravati,
• Po potrebi (na osnovu ishoda) sprovoditi korektivne akcije u kliničkoj praksi.
Ključni indikatori – analiza radi pobojjšanja
• Menadžment zdravstvene ustanove određuje strukturne, procesne i ishodne indikatore kao mjere izvršenja u domenu menadžmenta i pružanja zdravstvenih usluga;
• Mora postojati sistematski pristup indikatorima;
• Mora se voditi evidencija o neplaniranim ponovnim prijemima u bolnici;
• Evidentirati učestalost izgubljenih laboratorijskih rezultata;
• Evidentirati učestalost tehnički neispravnih RTG snimaka;
• Evidentirati stopa neplaniranih ponovljenih operativnih zahvata zbog postoperativnih komplikacija,
• Evidentirati stopa smrtnosti u ranom djetinjstvu;
• Evidentirati stopa samoubistava;
• Itd.
Informacioni sistemi mogu bitno da poboljšaju efektivnost zdravstvene zaštite i kvalitet zdravstvenih usluga, a omogućavaju i povećanje efikasnosti i produktivnosti u zdravstvu. Integrisana i kompletna rešenja sa područja zdravstva unose kvalitet za pacijente u procesu liječenja, uštedu u vremenu i angažovanim finansijskim sredstvima. Zdravstvene institucije i njihovo osoblje mogu, ne samo da se efikasno posvete pacijentima i obezbijede viši nivo kvaliteta liječenja, već i da vrše efikasan nadzor optimalnog korišćenja svih resursa namijenjenih tom procesu.
Napomena: Osnova za ovaj tekst je rad: Šofranac, R.; Šofranac, M., i dr. „Efektivnost – važna dimenzija kvaliteta medicinske usluge”, 6. nacionalna konferencija o kvalitetu života, Srbija, Mašinski fakultet, Kragujevac, jun 2011.
Piše: prof. dr sc Rajko Šofranac
Add comment