Ergonomski problemi kod fizioterapeuta

UVOD Ergonomija je naučna disciplina koja se bavi poboljšanjem uslova i proizvoda rada, smanjivanjem opasnosti od povreda, smanjivanjem opasnosti od bolesti povezanih sa radom i promocijom zdravih stavova prema životnoj i radnoj sredini.

Mišićno-koštani poremećaji povezani sa radom su odgovorni za morbiditet u mnogim radnim populacijama i poznati su kao važan problem pri radu, koji dovodi do povećanja zdravstvenih troškova, smanjenja produktivnosti i nižeg kvaliteta života.

Zbog bolova u leđima sve je više izgubljenih radnih dana, što utiče i na samu zdravstvenu njegu. Nespecifična bol u donjem dijelu leđa je neugodno medicinsko stanje koje može onemogućiti rad, i čest je razlog izostanaka sa posla.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, procjena opasnosti po ljudsko zdravlje je „postupak kojim se procjenjuje priroda i vjerovatnoća štetnih učinaka na ljudsko zdravlje uslijed izlaganja jednom ili više faktora fizičkog ili psihičkog stresa“ (WHO 1981). Opasnosti u zdravstvu klasifikovane su kao biološke, hemijske, organizacione ili psihosocijalne, koje uključuju i nasilje vezano za rad. Djelatnosti zdravstva i socijalne zaštite imaju veću stopu poremećaja vezanih za rad nego ostale djelatnosti. To su uglavnom mišićno-koštani poremećaji, stres, depresija i anksioznost. Medicinske sestre, bolničari i ostalo osoblje su među 10 zanimanja s najvećim rizikom od istegnuća mišića i zglobova. Procjena opasnosti u zdravstvu vezana za fizičke djelatnosti predmet je velikog broja smjernica.

Vrlo je važno na vrijeme edukovati zdravstvene radnike o svim opasnostima koje njihov posao sadrži, kao i omogućiti rad sa uređajima koji pomažu u sprječavanju nastanka bolesti. Nažalost, medicinske sestre i fizioterapeuti danas većinu posla obavljaju manualno. Potrebno je svakog zdravstvenog radnika upozoriti na rizike kojima su izloženi svaki dan.

Glavni problemi tradicionalne ergonomije su bili kako smanjiti mišićni rad i pokrete, a danas su problemi povezani sa statičnim i ponavljajućim radom.

Glavni zadatak ergonomije je interakcija sastava čovjek – mašina (uređaj) – okolina, tako što prilagođuje posao čovjeku (oblikovanje opreme i postupaka), zatim prilagođavanje čovjeka poslu (obrazovanje i premještanje na odgovarajuće radno mjesto). Taj sastav mora da zadovoljava određene uslove:

1. radni prostor veličinom odgovara čovjeku,

2. rad bez nepotrebnog zamaranja,

3. odgovarajući raspored radnih elemenata,

4. odgovarajući položaj tijela,

5. ekonomičnost pokreta,

6. ritam rada lagan i prirodan,

7. odgovarajuće osvjetljenje,

8. odgovarajući fizikalni uslov,

9. konstrukcija alata i mašina (uređaja) prilagođena bezopasnom radu.

Odmori su jako važni kod statičnog rada. Umor je stanje i osjećaj usporenosti sa smanjenom sposobnošću obavljanja rada. Uslijed umora se javlja nevoljnost, malaksalost, slabija pažnja i sposobnost razmišljanja, slabiji radni učinak. Radni stres nastaje kada se naruši ravnoteža između zahtjeva okoline i vlastitih mogućnosti i dovodi do lošeg emocionalnog stanja i raspoloženja.

Pojam mišićno-koštani poremećaji označava zdravstvene poremećaje lokomotornog sistema (mišići, tetive, skelet, hrskavice, ligamenti, živci). Mišićno-koštani poremećaji uključuju sve forme bolesti varirajući od lakših, prolaznih poremećaja do ireverzibilnih povreda koje onemogućuju normalan život. Mišićno-koštani poremećaji povezani sa radom su uzrokovani ili pojačani obavljanjem određene djelatnosti. Takođe, i aktivnosti poput kućnih poslova ili sporta mogu da utiču na bolest.

Zdravstveni problemi u pravilu nastaju ako je mehaničko opterećenje veće od kapaciteta koje mogu da podnesu komponente lokomotornog sistema. Povrede mišića, tetiva, ligamenata i kosti (istegnuća, rupture, frakture, neprimjetne mikrofrakture, degenerativne promjene) su tipične povrede. Često dolazi i do iritacija na mjestu hvatišta mišića i tetiva, kao i do funkcionalnih restrikcija i ranih degeneracija kosti i hrskavice (WHO 2010).

Pretpostavlja se da su poremećaji lokomotornog sistema koji se javljaju za vrijeme radnog staža uzročno povezani sa fizičkim opterećenjem tokom okupacione (radne) aktivnosti. Primjeri okupacionih aktivnosti koje se podudaraju sa velikim mehaničkim opterećenjem su hvatanje i prenošenje objekata, poslovi koji zahtjevaju sile guranja i povlačenja objekata, kao i poslovi u kojima se te iste sile prenose na pacijenta ili mašinu (uređaj). Stariji radnici su podložniji razvoju povreda zbog prirodnih degenerativnih procesa. „Sjedenterni“ način života dovodi do smanjenog tonusa mišića i do fizičkih problema.     Trajanje izloženosti je idući važan faktor za razvoj bolesti. Određeno je ukupnim vremenom izloženosti određenim silama i brojem ponavljanja u određenom vremenu. Prema trajanju, periodi opterećanja mogu biti dugotrajni i kratkotrajni. Dugotrajni periodi pretežno dovode do hroničnih problema, dok kratkotrajni dovode do akutnih poremećaja (WHO 2010).

Položaj je promjenjiva organizacija glave, trupa i udova od kojeg zavisi stabilnost i ravnoteža tijela, temelj je pokreta i u uskoj je vezi s vidnim opažanjem. Na položaj utiču lični uzroci, zahtjevi radnih zadataka, oblikovanje radnih zadataka. Pokret treba da se izvodi pri neutralnim sjedećim i stojećim položajima tijela. Položaj tijela je posebno važan za razvoj poremećaja lokomotornog sistema. Savijanje ili saginjanje može dovesti do povećanog rizika za razvoj bola u leđima. Pravilan položaj je pogotovo važan pri radu u tijesnom i skučenom prostoru. Definisana su 22 pokreta: hvatanje, postavljanje, prilagođavanje položaja, upotrebljavanje, sklapanje, rasklapanje, ispuštanje, pružanje, prenos tereta, biranje, traženje, držanje, dopušteni nerad, slučajan zastoj, odmor, planiranje, kontrola, hodanje, sjedenje, ustajanje, savijanje, klečanje.

Glavni ergonomski rizici za fizioterapeute su: savijanje trupa naprijed (100%), fleksija vrata (95%) i dugotrajno stajanje (85%).