[heading]Spoljna primjena vode u cilju prevencije oboljenja, liječenja i rekreacije[/heading] Hidroterapija se sastoji od prenošenja toplotnog, mehaničkog i hemijskog djelovanja vode na površinu tijela. Ovo djelovanje zavisi od količine vode, njene toplote, od toga da li je u stanju mirovanja ili se kreće, kao i od sastojaka, hemijskih supstancija koje postoje u vodi.
Dakle, hidroterapija djeluje složeno, a osnovni fiziološki učinci odnose se na:
– Termički
– Mehanički
– Hemijski
– Imerzijski
– Psihološki efekat.
Hidroterapija predstavlja jedan od najstarijih oblika liječenja, koji se zbog svoje svrsishodnosti i lakog načina primjene često koristi i danas. Ona se veoma često primjenjuje u rehabilitaciji, u cilju liječenja velikog broja oboljenja i povreda. Osvaruje se lokalno ali ima i opšte dejstvo na ljudski organizam.
Na svako tijelo koje se nalazi u vodi djeluje hidrostatski pritisak i potisak. Hidrostatski pritisak se objašnjava Paskalovim zakonom – slojevi vode vrše podjednak pritisak na površinu uronjenog tijela, odozgo, odozdo i sa strana. Ovaj pritisak se naziva hidrostatskipritisak i on omogućava održavanje ravnoteže u vodi obično u vertikalnom položaju. Hidrostatski pritisak raste sa porastom dubine. Kod slabe stomačne muskulature on ima ulogu korseta, čime se olakšava vazomotorna kontrola.
Međutim, hidrostatski pritisak može da oteža disanje ukoliko je slaba inspiratorna muskulatura (mišići koji su važni za proces udisaja). S obzirom na to da pritisak raste proporcionalno sa dubinom i gustinom vode, treba biti oprezan kada su u pitanju bolesnici sa slabom inspiratornom muskulaturom.
Kao što sam rekao, na tijelo uronjeno u vodi sa svih strana djeluje pritisak. S obzirom na to da je donji dio tijela koje se uroni u vodu, dublji od gornjeg, na njega će djelovati i veći pritisak. Bočni pritisci su jednakog intenziteta, ali pošto su suprotnih smjerova oni se anuliraju. Sila koja na tijelo djeluje odozdo veća je od sile koja djeluje sa donje strane tijela. Ova sila ga gura na površinu i naziva se sila potiska. Ukoliko je gustina tijela manja od gustine vode, ona je manja od sile potiska pa će to usloviti plutanje tijela. Kada je tijelo uronjeno u vodu, na njega djeluje sila gravitacije, koja djeluje vertikalno naniže, i sila potiska, koja djeluje vertikalno naviše, tako da tijelo gubi na težini. Na tijelo uronjeno u vodu uvijek djeluje hidrostatski pritisak i potisak. < style=”display: inline !important;”>
Strujanje tečnosti može biti turbulentno i laminarno. Laminarno kretanje je u slojevima, a turbulentno je u vrtlozima. Pomenuto se često koristi za vježbe balansa i koordinacije. Temperatura vode koja se koristi u sklopu hidroterapije može da bude:
Od 0 do 33°C – hladna indiferentna zona
Od 34 do 35°C – indiferentna zona
Od 36 do 42°C – topla diferentna zona.
Pojedine hemijske supstancije iz mineralne vode, kao što su CO2, H2S, Rn, S, Ca, J i dr, resorbuju se kroz kožu i time ostvaruju određen terapijski efekat.
Hidroterapijske procedure mogu da budu primjenjivane kao opše ili lokalne. Voda je izuzetno povoljna za veliki broj bolesnika sa oboljenjima različite etiologije. Primjena vode u terapijske svrhe naročito je primjenljiva kada su u pitanju bolna stanja, gdje dovodi do relaksacije, a povoljnost se ogleda i u mogućnosti izvođenja pokreta uz eliminaciju sile Zemljine teže. Ovakvo izvođenje pokreta u vodi, uz određen stepen imerzije koji prividno dovodi do smanjenja tjelesne težine, značajno je jer je izvođenje pokreta moguće uz minimalnu traumatizaciju na zglobove u kojima se pokret odvija, što posljedično može uticati na smanjenje bola, ukoliko je isti na ovakav način izazvan. Topla voda djeluje povoljno na smanjenje mišićnog spazma. Samo djelovanje hidroterapije na organizam zavisi od veličine dijela tijela izloženog vodi, zatim od stepena zagrijanosti vode i od trajanja same hidroterapijske ili hidrokineziterapijske procedure. Smatra se da je djelovanje najbolje ukoliko se terapija primjenjuje svakog ili svakog drugog dana i to u serijama od 10 do 20 procedura. Međutim, od velikog značaja je i pravilna primjena hidroterapije, odnosno hidrokineziterapije.
Voda, u terapijske svrhe, može biti primjenjivana u vidu kupki, tuševa i sl. Danas su veoma prisutne i aktivnosti u vodi (hidrokineziterapija) koje se primjenjuju sa profilaktičkim ili terapijskim ciljem.
U cilju primjene hidrokineziterapije u upotrebi su bazeni različitih proporcija. Minimalni prostor koji treba obezbijediti za jednog pacijenta treba da bude veličine 2,50 m x 2,25 m. Dno bazena treba da bude pod nagibom 1: 20 do 1: 30. Njegova dubina ne smije biti veća od nivoa ramena odrasle osobe. Temperatura vode u bazenima može da varira od 28 do 36°C. Kada su u pitanju zdrave osobe ili one koje se intenzivnije bave fizičkom aktivnošću, temperatura može biti i nešto niža. Bazen mora da bude pristupačan. Ulazak u bazen treba da je obezbijeđen adekvatnim stepeništem, a sa unutrašnje strane treba da budu postavljeni držači za ruke. Kako bi i gojazniji bolesnici mogli da uđu u bazen, koriste se specijalne dizalice. Međutim, voda, u cilju liječenja, može biti primjenjivana kombinovano – sa galvanskom strujom, u vidu četvoroćelijskih kupki ili galvanskih kada.
Piše: Bojan Kraljević
Spec. primijenjene fizioterapije (BApp, Spec. App)
Add comment