Karakteristike komore
Komora mora biti adekvatno opremljena za liječenje ronilaca – odnosno mora omogućiti liječenje u trajanju od više časova, uz minimalni radni pritisak od 2,8 bar.abs/18 m. Za vrijeme predviđenih pauza u terapiji kiseonikom, tokom kojih se diše vazduh, treba obezbijediti mogućnost primjene kiseonika, ali i vazduha.
Poželjno je da se liječenje sprovodi u višemjesnoj komori !!!
PROTOKOL LIJEČENJA
•Standardno se primjenjuje tablica US Navy 6 ili njena modifikacija, ali se počinje sa disanjem kiseonika pri pritisku od 2,8 bar.abs/ 18 m, za sve ronilačke udese, bez obzira na gas koji je korišćen pri ronjenju. Za teške slučajeve, dobre rezultate daje i Comex 30 (50:50 HeOx), na 4 ATA, ukoliko ima mogućnosti.
•Blaži oblici (samo bol u zglobovima), zamor, ili propuštena dekompresija bez simptoma može da se tretira kraćim protokolima, ali se počinje sa disanjem kiseonika na 2,8 bar.abs/ 18 m. Takva je tablica US Navy 5 i prema statistici koja se odnosi na praksu podvodnih radova, dala je odlične rezultate.
•Za teže slučajeve, kod kojih su prisutni bilo kakvi neurološki simptomi, vestibularni oblik dekompresione povrede, arterijska gasna embolija koja dobro reaguje na stoprocentni kiseonik na 2,8 ATA (simptomi se povlače
prilikom boravka na dubini od 18 metara). Kod dekompresione povrede tipa I (samo bol u zglobovima, promjene na koži, zamor), pri čemu se stanje ne poboljšava ni poslije 10 minuta disanja stoprocentnog kiseonika na dubini od 18 metara, i nekih slučajeva propuštene dekompresije, primjenjuje se US Navy 6, na 2.8 ATA sa mogućim ekstenzijama:
Dodaju se još dva perioda disanja stoprocentnog kiseonika na 18 metara i / ili još dva perioda disanja ovog kiseonika na dubini od 9 metara.
Generalno pravilo za moguću ekstenziju ove tablice jeste da se poslije stabilizacije simptoma primijeni još jedan dodatni period disanja kiseonika, uz praćenje eventualne pojave plućnog oblika toksičnosti kiseonika.
U skoro svim slučajevima izbjegava se primjena US Navy 6A !
Danas se ovaj oblik terapije rijetko kad primjenjuje – skoro isključivo za slučajeve arterijske gasne embolije nastale zbog naglog izranjanja, ukoliko prethodno nije došlo do supersaturacije tkiva. Ukoliko je prethodno ronjenje dugotrajno vršeno na velikoj dubini, znači da je saturacija tkiva inertnim gasom velika, tako da se smatra da bi dodatno opterećenje bilo uslovljeno gasom. Ukoliko se koristi vazduh za rekompresiju na 6 ATA, mogla bi se izazvati dodatna oštećenja i pogoršanje stanja.
Arterijska gasna embolija tretira se rekompresijom na 2,8 ATA, stoprocentnim kiseonikom i u trajanju od 20 minuta. Zatim se evaluira stanje pacijenta. Ukoliko je došlo do poboljšanja, nastavlja se i kompletira tretman po tablici US Navy 6, odnosno u tom slučaju nema potrebe za primjenom tablice US Navy 6A.
US Navy 6A koristi se i za slučaj teških oblika dekompresione povrede koji ne reaguju ili se pogoršavaju poslije početne rekompresije na 18 metara dubine i disanja stoprocentnog kiseonika. Ni u tim slučajevima više se ne primjenjuje početna rekompresija vazduhom na 6 ATA (50 m), nego se prilikom rekompresije na 6 ATA koristi Nitrox (60:40) ili Heliox (50:50).
DODATNI HBO TRETMANI – LIJEČENJE REZIDUALNIH I PERZISTENTNIH SIMPTOMA
Nema čvrsto usaglašenih stavova i konsenzusa za liječenje rezidualnih i perzistentnih simptoma. Preporučuje se maksimalno 10 dodatnih HBO tretmana ( 2,2- 2,5 ATA), osim ukoliko ne postoji evidentno poboljšanje poslije svakog narednog tretmana odnosno kada nije dostignut „klinički plato”, tako da je poželjan nastavak HBO liječenja. Potreban je što raniji početak rehabilitacijskog postupka i kontinuirano sprovođenje rehabilitacije.
JEDNOMJESNE KOMORE
Ukoliko se liječenje ipak sprovodi u jednomjesnoj komori, mora se obezbijediti prisustvo ljekara specijaliste podvodne medicine i operatera – rukovaoca komore. Potrebno je da u komoru uđe i pratilac, odnosno da jednomjesna komora ima prostor i kapacitet za smještaj dvije osobe, ali i za aparaturu za slučaj potrebe za dodatnim intervencijama ili reanimacijom.
Ovakav tretman je vrlo rizičan i izbjegava se.
Na osnovu procijenjenog stepena rizika i dosadašnjeg iskustva u praksi, mnogo je bezbjednije poštovati protokol prve pomoći na terenu, odmah primijeniti prvu pomoć stoprocentnim kiseonikom i nastaviti je tokom transporta, nego počinjati rekompresioni režim u neodgovarajućoj komori i oboljele izlagati nepotrebnom riziku i potpunoj neizvjesnosti – da li će se tretman moći završiti, da li će se stanje pacijenta pogoršati, da li će mu život biti ugrožen, i na kraju, kakva će biti odgovornost vršioca tretmana.
Danas ima kliničkih dokaza da odlaganje hiperbarične oksigenacije u rekompresionoj komori, čak i duže od 5 časova – zbog transporta nije uticalo na stepen oporavka oboljelih ronilaca koji su adekvatno zbrinuti na terenu i kojima je omogućena primjena stoprocentnog kiseonika za vrijeme transporta do odgovarajuće hiperbarične komore.
Iako je HBO širom svijeta prihvaćena kao terapija izbora za niz bolesti a za mnoge bolesti kao vrlo značajan pomoćni lijek, još uvek ima veoma suprostavljenih mišljenja.
Odricanja potiču do onih koji ne poznaju fiziološku ulogu kiseonika i osnove primjene HBO u kliničkom liječenju, kao i kod onih koji su pod uticajem sve agresivnijeg marketinga farmaceutskih industrija.
Ipak, u većini zdravstvenih institucija u svijetu, HBO terapija je sve privaćenija opcija i koristi se u skladu sa preporukama koja dolaze iz kliničkih iskustava koja su sistematizovana do strane nacionalnih asocijacija i od Undersea and Hyperbaric Medical Society/UHMS/.
Zbog saradnje na izradi ovog priloga, zahvaljujemo se regionalnom i medicinskom direktoru DAN „Balkan”, dr Dragani Ivković – specijalistkinji baro-medicine
Piše: dr Marko Savovski
Spec. ortopedije, traumatološke kirurgije i baromedicine
Add comment