Kasno odraslo ili staro doba odnosi se na period života posle 65-te godine.
Gerontolozi dijele stare na dvije grupe: na mlade-stare, između 65. i 74, na stare-stare, od 75. godine pa na dalje. Prema predviđanjima SZO, do 2025. godine većinu populacije na planeti činiće starije osobe. Starenje je fiziološki proces sa određenim zahtjevima i specifičnostima u ishrani.
Postoje brojni faktori koji utiču na stanje uhranjenosti starih, kao što su: sposobnost absorpcije i metabolizma nutrijenata, povećan metabolizam nekih nutrijenata usljed hroničnog oboljenja, smanjenje mentalne funkcije, psihosocijalni faktori (usamljenost, gubitak partnera), fizički hendikep, gubitak denticije, polimedakacija, gubitak čula ukusa, oslabljen apetit, dehidratacija, anhedonija, promjena navika u ishrani i načina ishrane.
Starost je praćena promjenom tjelesne visine, mišićne mase, koštane mase, masne tjelesne mase, tjelesne vode. Najvažnije su promjene masne i mišićne tjelesne mase, kao i kompozicija kostiju. Starenje per se, nivo fizičke aktivnosti i pol, utiču na smanjenje mišićne mase, vjerovatno zbog smanjenja veličine mišićnih vlakana. Prosječno se mišićna masa značajno smanjuje tokom sedme decenije života i tada može da iznosi i do 40% u poređenju sa mladošću. To iznosi 5 kg u ženskoj populaciji i 12 kg u muškoj populaciji starih osoba. U isto vrijeme atrofija organa kao što su bubrezi, jetra i pluća čini 10-20%. Interesantno je da su ove promjene praćene stabilnom tjelesnom masom. Smatra se da je to rezultat porasta masne tjelesne mase, koja se udvostručuje od 20-te do 60-te godine života. Smanjenje koštane gustine uočava se već oko 35-te – 40-te godine života u oba pola. Kod žena se smanjuje polovina trabekularne i jedna trećina kortikalne koštane mase, dok je kod muškaraca stepen redukcije znatno manji.
Sarkopenija i dobno zavisne metaboličke promjene kao što je osteopenija i osteoporoza, kao i individualni hendikep, dovodi do smanjenja fizičke aktivnosti. Sem toga, usljed atrofije mišićnih vlakana neophodan je veći fizički napor, pa je to često razlog za njihovo odustajanje, što dovodi do smanjivanja energetske potrošnje.
Senzorni kapacitet je smanjen u pogledu čula ukusa i mirisa. To se odražava na palatabilna svojstva hrane kod starih.
Percepcija ukusa se značajno redukuje sa starošću. Smatra se da je ona potencijalni uzročnik smanjenog energetskog unosa u ovom periodu života. Oko 25% osoba preko 65 godina života gubi osjećaj za jednu ili više gustativnih senzacija (slatko, kisjelo, slano ili gorko), prije svega zbog redukcije broja gutativnih papila lingvalne regije. Takođe, 50% starih osoba gubi sposobnost osjećaja mirisa.
Smanjivanje salivacije i otežana mastikacija usljed loše denticije doprinosi nedovoljnom mehaničkom sitnjenju hrane i inicijalnoj enzimskoj digestiji u ustima. Atrofični gastritis koji se smatra da nastaje usljed dugotrajne kolonizacije Helicobacter pylori, a koji je praćen smanjenjem sekrecije želudačne kisjeline, u velikoj mjeri smanjuje funkciju gastrointestinalnog sistema. Promjena, odnosno smanjnje volumena i sastava pankreasne sekrecije može nepovoljno da utiče na digestiju hrane i apsorpciju u tankom crijevu. Promjene u funkciji i integritetu debelog creva (mukozna atrofija, dismotilitet, promjena sastava mikroflore) mnogo više zavise od neodgovarajuće ishrane u mladosti nego u starijoj životnoj dobi. Zbog toga, promjena u funkciji gastrointestinalnog sistema se javlja kod određenog broja starih osoba, ali samo veliki stepen oštećenja će dovesti do poremećaja digestije i apsorpcije nutrijenata.
Mnogi faktori mogu uticati i na promjenu apetita u starosti. Osećaj gladi kod starih osoba je manje izražen nego kod mladih. Efekat zasićenja hranom se postiže mnogo brže kod starih nego kod mladih. Promjena apetita može nastati takođe i zbog smanjenog gastričnog pražnjenja.
Sa starošću se javljaju i promjene u nivou i djelovanju hormona u cirkulaciji. Intolerancija na glukozu može biti posljedica smanjene sekrecije insulina i/ili insulinske osjetljivosti. Smanjena sinteza hormona rasta i prolaktina može biti objašnjenje za porast tjelesne masti i smanjenja mišićne mase. Sinteza tiroidnih hormona je često smanjena u starosti. Sekrecija polnih hormona se sa starošću smanjuje najverovatnije zbog atrofije čelija genitalnih organa. Navedene hormonske promjene su u interakciji. Intolerancija na glukozu utiče na retenciju azota i poremećaj utilizacije lipida, što sve čini preduslov za nastanak dijabetesa, hiperholesterolemije, ateroskleroze i osteoporoze.
Važno je napomenuti da sa starenjem raste broj oboljenja u populaciji, a to podrazumijeva i redovno korišćenje odredjene farmakoterapije. Prisustvo ljekova može značajno da utiče na stanje uhranjenosti i ishranu starih ljudi. Ljekovi mogu da smanje osjećaj ukusa, mirisa, kao i apetit. Upotreba ljekova je često praćena povraćanjem i suvoćom oralne mukoze.
Add comment