UGLJENI HIDRATI
Pod ovim imenom podrazumijeva se u prvom redu šećer i materije koje su mu srodne. No, to ne znači da su sve materije slatkog ukusa ugljeni hidrati. Ugljeni hidrati su, po hemijskom sastavu, u stvari jedinjenja ugljenika, vodonika i kiseonika, iz kojih se izvanredno složenim hemijskim procesima u našem tijelu stvaraju toplota i energija. Najvažniji ugljeni hidrat biljnog porijekla jeste skrob, koji spada među najraširenije materije u biljnom svijetu. To je složeni ugljeni hidrat koji tijelo ne može da koristi u onom obliku u kojem se javlja u prirodi. On mora da prethodno u procesima varenja bude razložen u prost šećer, tzv. glikozu, pa tek onda organizam može da ga iskoristi. Namirnice životinjskog porijekla mahom su siromašne u šećeru. Sem skroba i glukogena, trščanog i mliječnog šećera, koji spadaju u složene ugljene hidrate, postoje i takozvani prosti šećeri kao što su grožđani i voćni šećer. Što se tiče količine ugljenih hidrata koju čovjek treba da unese hranom, ona zavisi od težine posla. Prosječna dnevna potreba organizma kreće se 400-500 grama.
MASTI
Masti u ishrani predstavljaju dragocjen izvor tjelesne toplote i energije. U biljnom svijetu se nalaze u klicama sjemenki i masnim plodovima (maslinama, orasima), dok su u životinjskom svijetu sadržane u tkivu životinja. Često se iz praktičnih razloga svrstavaju u „vidljive” i „nevidljive”. U ovo posljednje spadaju masti koje se, da se tako izrazimo, nalaze skrivene u životnim namirnicama, kao njihov sastavni dio, na primjer u orasima, čokoladi, siru, dok druge masti, kao svinjska, guščja, puter, spadaju u „vidljive”. Sve vrste masti i ulja imaju manje-više istu hranljivu vrijednost, i u poređenju sa ugljenim hidratima, daju otprilike dvaput veću količinu energije i toplote. Masti se, u poređenju sa ugljenim hidratima i bjelančevinama, sporije vare, što nam objašnjava zbog čega se čovjek duže osjeća sitim kada jede masniju hranu. Ulja se lakše vare od čvrstih masti, što je od naročitog značaja u dijetetici, na primjer kod oboljenja jetre. Izvjesne masti su nosioci vitamina koji su u njima rastvorljivi, kao vitamin A, D, E, K. Potreba organizma za mastima kreće se oko 60 grama dnevno, i svako prekomjerno ili smanjeno unošenje može biti štetno.
MINERALNE SOLI
Mineralne soli se nalaze u namirnicama biljnog i životinjskog porijekla. Prisustvo mineralnih soli u hrani od velike je važnosti. Naročito je to slučaj sa pojedinim, kao što su: natrijum, hlor, kalcijum, fosfor, gvožđe i jod.
VITAMINI
Danas se o vitaminima mnogo govori kao o važnim sastojcima hrane čiji nedostatak dovodi do različitih poremećaja u organizmu. Vitamini se javljaju u hrani u vrlo malim količinama, pa ipak dovoljnim da ispune svoj zadatak u organizmu. No, svaka namirnica ne sadrži i sve potrebne vitamine i zato je neophodno da hrana bude raznovrsna. Poznato je da se neki vitamini rastvaraju u mastima (A, D, E, K), dok se drugi rastvaraju u vodi. Jedni su otporni prema toploti i dužem stajanju, dok se drugi u tom slučaju uništavaju.
VITAMIN A – nalazi se u punomasnom mlijeku, ribljem ulju, maslu, žumancu i nekim vrstama povrća. Minimalna količina od 3-5 miligrama u svakodnevnoj ishrani podmiruje potrebe organizma za ovim vitaminom.
VITAMIN D – naziva se još i „antirahitični vitamin”, jer je oboljenje nastalo usljed nedostatka tog vitamina poznato pod imenom rahitis. Za pravilan razvitak kostiju i zuba uz kalcijum i fosfor neophodan je i vitamin D, te je od izvanredne važnosti da je u dovoljnoj količini zastupljen u ishrani djece, trudnica i dojilja. Ima ga u uljima morskih riba, u mlijeku, maslu, žumancu i jetri. Hrana biljnog porijekla siromašna je ovim vitaminom. Kako se vitamin D stvara u koži, pod dejstvom sunčevih zraka, najbolji način zadovoljenja potreba organizma jeste sunčanje ljeti, a zimi uzimanje ribljeg ulja.
VITAMIN C – je vrlo rasprostranjen u prirodi. Ima ga mnogo u limunu, pomorandži, šipku i paprici. Meso, mlijeko i ostale namirnice životinjskog porijekla sadrže ga u neznatnim količinama. Na visokoj temperaturi i stajanju na vazduhu brzo propada, te iz tog razloga namirnice koje ga sadrže treba što kraće kuvati u poklopljenom sudu. Kuvanjem se vitamin C rastvara u vodi i odstranjuje zajedno sa njom. Ljudski organizam ne može da nagomilava zalihe ovog vitamina. Zato je potrebno da se svakodnevno unosi. Dnevne potrebe iznose 50-100 miligrama.
Add comment