Fizioterapeut ima značajnu ulogu da edukuje i demonstrira pacijentu i porodici način o promjeni i zauzimanju svih oblika transfera pacijenta shodno učešću u dnevnim aktivnostima. Prednost obuke sastoji se u tome da pacijent može sam vježbati pokrete, i kroz promjenu položaja dodatno osnažiti pogođenu regiju zavaćenu posljedicom MU.
Osim transfera (promjene položaja tijela), značajna je uloga obuke pacijenta za hod. Hod predstavlja složenu mehaničku i mobilnu aktivnost koja podrazumijeva koordinisanu funkciju CNS-a i PNS-a, ispoljenu kroz propulziju tijela ka naprijed i nazad. Sastoji se od finih kontrakcija mišića, učešćem grube koordinacije. Postoje dvije faze hoda: faza klaćenja, i faza oslonca.
Zbog slabosti jednog ili više mišića, hod ovih pacijenata može biti drastično do blago izmijenjen, pa hod zbog recimo slabog natkoljenog mišića (m. quadriceps), liči na klanjanjući hod, ili mišića podizača stopala (m.tibialis anterior) na pijetlov hod, ili mišića odmicača kuka (m.gluteus medius-a) na gegajući hod, i mnogi drugi.
Ciljano na uzrok slabosti, fizioterapeut djeluje kroz vježbe jačanja mišića po suspenziji i antigravitaciono, shodno MMT-u (manuelnom mišićnom testu), ocjenjivši snagu sa ocjenom od 0 do 5, od čega za hod najmanje potrebnih 2+ do 5. Sem snage, neophodno je dobiti u pokretljivosti na nivou zglobova, pa radimo na povećanju opsega pokreta, primjenjujući paletu tehnika za isto. Ako se javi često prisutan bol, možemo raditi tehnike kineziterapije za smanjenje bola. Kada saniramo sve nedostatke, pristupamo vježbama hoda u razboju (bezbjednom okruženju) koje sami modifikujemo na licu mjesta, i djelujemo na progresiju u cilju sveobuhvatnog oporavka hoda pacijenta.
Indikovano je da zbog nemogućnosti samostalnog hoda pacijent, u zavisnosti od stapena uspješnosti rehabilitacije, koristi u najlošijem stepenu oporavka hodalicu, te štap sa tripodalnim osloncem, unipodalni štap sa gumenom zaštitom od klizanja, do samostalnog hoda!
REHABILITACIONA POUKA
Zamislite da se iz pune snage življenja odjednom probudite kao ovi pacijenti, svjesni ili nesvjesni da polovinu svog tijela ne možete koristiti onako kako ste tokom cijelog svog života. Takvo stanje je psihički teško za ove pacijente, a naručito za članove porodice i neposredno okruženje.
Kada pacijent konačno, posredstvom fizikalne terapije, postane svjestan sebe i okruženja, treba ga podržati iz svih raspoloživih resursa za oporavak. Proces rehabilitacije je dug i iscrpljujuć emotivno, fizički i finansijski. Pacijentu treba pružiti posvećenost, trud i zalaganje. Neophodno je trenirati opštu homogenost u cijelom procesu.
Morate biti spremni da učite o ovom, rekao bih trećem stanju, da implementirate sve korisne i neophodne savjete posvećenog medicinskog tima, sve u cilju krajnjeg rezultata, a to je oporavljeni pacijent.
80% cijelokupne rehabilitacije odvija se u kućnim uslovima. Stoga je potrebno napraviti snažnu interakciju profesionalaca medicinskog tima sa pacijetnom i okruženjem, i shodno zadacima u ovom procesu pristupati maksimalno odgovorno i posvećeno, uz konstantnost komunikacije i ulaganja.
Na kraju, fizioterapeut je medicinski radnik koji ulaže svoju polivalentnost u procesu rehabilitacije, idući u krajnost sa idejama i odlukama u cilju što većeg benefita u osnaživanju funkcionalnog statusa ovih pacijenata. Fizioterapeut čini život vrijednijim življenja!
Aleksandar Brajković, spec. prim. fizioterapije,
PNF terapeut
Add comment