14-og juna, u okviru Šeste Medikalove konferencije, realizovan je konstruktivni skup stručnjaka različitih medicinskih sektora, ujedinjenih temom imunizacije. Moderator događaja bio je prof. dr Dragan Laušević, iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore.
Kad činjenice postanu samo još jedno mišljenje
Izražavajući želju da učesnike okruglog stola o imunizaciji podstakne na diskusiju, dr Senad Begić, iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore svoju prezentaciju koncipirao je kao niz pitanja i odgovora kojima je želio da ukaže na greške koje sistem i određeni elementi u njemu nerijetko prave kada se radi o vakcinama i imunizacijama te da na kraju pruži odgovor na dva jako bitna pitanja koja se neposredno tiču imunizacija a to su:
- šta se to desilo u našem društvu da su činjenice postale ništa drugo do samo još jedno mišljenje u nizu (a činjenica je da je uticaj vakcina na zdravlje i dobrobit ljudskog roda nemjerljiv)
- kako i kada smo došli do toga da je lični stav prema nečemu postao mjerodavniji nego cjelokupno naučno znanje – a mišljenje nekih laika je da su vakcine nepotrebne te da je imunitet nakon preležane zarazne bolesti mnogo bolji nego onaj koji pokušavamo da stvorimo u sklopu preventivnih napora? (Napomena: imunitet nakon preležane zarazne bolesti zaista jeste dugotrajniji nego nakon vakcinacije ali samo kod onih koji prežive i bez posledica prebole zaraznu bolest.)
Ono na čemu nadležni iz Instituta za javno zdravlje insistiraju, kako je rekao, jeste uvijek i svuda govoriti o vakcinama i podsjećati na uticaj koji su imale i imaju na zdravlje i dobrobit čovječanstva. Tako je, pozivajući se na naučni autoritet Prof. dr Stenlija Plotkina, dr Begić istakao da je apsolutno nemoguće pretjerati kada se pokuša kvantifikovati uticaj koji su vakcine imale na ljudski rod i narodno zdravlje.
− Bez ikakve sumnje, vakcinama se određene zarazne bolesti na najbrži i najjeftiniji način suzbijaju i odstranjuju (eliminišu) pri čemu neke mogu biti i iskorjenjene (eradikovane) – ističe dr Begić.
Zahvaljujući primjeni vakcina u svijetu su iskorijenjene velike boginje (variola vera) dok je dječja paraliza (polio) prva sljedeća bolest za koju se u budućnosti mogu steći uslovi da izazivač (polio virus) bude iskorijenjen sa lica Zemlje.
Kada se radi o sistemskim greškama koje su identifikovane kada su imunizacije u pitanju – prva se odnosila na edukativni pristup koji zahtijeva unapređenje i uvođenje novih i savremenih metoda u edukaciji budućih ali i postojećih zdravstvenih radnika na svim nivoima zdravstvene zaštite koji će podrazumjevati postepen odklon od trenutno postojećeg „aksiomatskog pristupa“. Edukacija o imunizacijama, kako ističe dr Begić, jako je bitna alatka za jačanje nacionalnog i globalnog zdravlja i to je novi pristup kom se i mi moramo pridružiti.
Posljednjih nekoliko godina u Crnoj Gori se sprovodi program kontinuirane medicinske edukacije. Podzakonska regulativa definiše da se osobe zadužene za sprovođenje programa imunizacija moraju edukovati najmanje jednom u 3 godine. Neophodno je i uvođenje izbornog predmeta vakcinologije na fakultetima.
Drugu grešku, kada govorimo o kontinuiranoj medicinskoj edukaciji, predstavlja činjenica da su vakcine davno prestale da budu stvar koja se tiče pedijatara i intervencija koje se tiču samo djece. Vakcine i imunizacije, kako kaže dr Begić, nisu stvar samo epidemiologa i pedijatara, nego su one stvar čitavog zdravstvenog sistema i svih zaposlenih u njemu. Bez ikakve sumnje, vakcine unapređuju zdravlje i one su usko specifične i ciljano usmjerene. Imaju široko dejstvo i ne štite samo one koji ih primaju nego i one koji ih iz određenih razloga nisu mogli da budu vakcinisani. Njihova primjena utiče na smanjenje broja bakterijskih infekcija koje su rezistentne na antibiotike, a posredno i na smanjenje upotrebe antibiotika. U SAD-u je, kako navodi dr Begić, vakcinacija protiv Streptococcus pneumoniae dovela do smanjenja za pola količine antibiotika potrebnih za liječenje upale pluća i samim tim je spriječeno oko11.5 miliona dana korišćenja antibiotika, kao i do smanjenja od oko 97% invazivnih formi pneumokokne bolesti u populaciji djece mlađe od 5 godina.
Nijedna intervencija nije tako lako i brzo uočljiva kao intervencija uvođenja novih vakcina. Često se kaže da poboljšanju zdravstvenog stanja stanovništva nisu doprinijele samo vakcine nego unapređenje standarda, bolja ishrana, bolja higijena. To je česta poruka koju šalju antivakcinalisti. Ovim, kako kaže dr Begić, dolazimo do treće greške a to je da nijesu antivakcinalisti isključivo krivi za pometnju u primjeni vakcina iz prostog razloga jer su antivakcinalni pokreti stari koliko i same vakcine. Pravi problem je u sistemu vrednosti koji je pod plaštom slobode govora počeo aktivno da promoviše zastupanje stavova koji ne da su drugačiji već nisu u skladu sa naučnom istinom i činjenicama čime je komunikacija odnosno način na koji komuniciramo o vakcinama četvrta greška.
Add comment