Postavljajući pitanje kako je stav o nečemu postao mjerodavniji nego naše znanje, on je rekao da je jedno od objašnjenja stiglo početkom 20. vijeka i zove se Dunning-Kruger efekat po psiholozima Dauningu i Krugeru koji su ga prvi opisali. U suštini radi se o pojavi da osobe koje imaju najmanji kvantum znanja o nečemu istovremeno imaju i najveći stepen samopouzdanja, odnosno najubjeđeniji da govore apsolutnu istinu su oni čiji su stavovi proistekli iz male količine saznanja. Kako stepen znanja o određenoj pojavi raste, stepen samouvjerenja pada, da bi se došlo do pojave da eksperti u određenim oblastima nikada nisu apsolutno sigurni u svoje znanje već ga, u želji za sticanjem novih, stalno preispituju. Na osnovu toga, objašnjava dr Begić, mnoštvo laika koja su svoja znanja sakupljali obično po Facebook grupama imaju psihološki opravdan stav da su nerijetklo potpuno lažno sigurni u istinitost svojih stavova. Na žalost i za razliku od zdravstvenog sistema, osobe iza takvih stavova često ne nose nikakvu odgovornost – ni ličnu, ni profesionalni ali ni moralnu..
Po našem zakonodavstvu, vakcinalni status treba da se provjerava prilikom svakog kontakta sa zdravstvenom službom tj. prilike za imunizacijom se ne smiju propuštati. Dakle, uvijek kada zdravstveni radnik ostvari kontakt sa pacijentom – treba da provjeri njegov vakcinalni status protiv zaraznih bolesti te da one pacijente koji su nevakcinisani, neuredno vakcinisani ili kasne sa vakcinacijom uputi u najbližu zdravstvenu službu zaduženu za imunizaciju djece ili odraslih.
Jedan od 10 prioriteta SZO-a u narednih 10 godina, naveo je u zaključku dr Begić, jeste regulacija sistema vakcinacije. Kada su u pitanju aktivnosti nadležnog kadra, ne postoji drugi interes osim dostizanja i diseminacije naučne istine na tom polju.
Vakcine su dizajnirane da spriječe masovno obolijevanje
Govoreći o sve aktuelnijoj temi bezbjednosti vakcina, prof. dr Dragan Laušević, iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore, naveo je: − Vakcine su prvenstveno dizajnirane da spriječe masovno obolijevanje, a indirektno utiču i na smanjenje smrtnosti. Trenutno, ne postoji djelotvornija zdravstveno specifična mjera koja sprječavanjem obolijevanja eliminiše patnju proisteklu iz bolesti (npr. antibiticima liječimo bakterijske infekcije ali ne sprječavamo bolest iako skraćujemo njeno trajanje). Ipak, zbog senzacionalističkih, antivakcinalno nastrojenih poruka koje su tokom poslednje decenije medijski široko distribuirane, svakodnevno smo u situaciji da ubjeđujemo roditelje i predstavnike medija da su vakcine djelotvorne, bezbjedne, ekonomski isplative i da je neophodno da ih i dalje koristimo iako pojedine bolesti protiv kojih vakcinišemo odavno ne vidimo u našoj populaciji.
Vakcine su djelotvorne, vakcine su bezbjedne, vakcine su ekonomski isplative, vakcine su neophodne ljudskoj populaciji – kaže prof. dr Laušević.
Pošto smo, zahvaljujući vakcinaciji, eliminisali ili stavili pod kontrolu bolesti protiv kojih vakcinišemo, građani imaju utisak da više nije neophodno da vakcinišu svoju djecu jer ih, po njihovom uvjerenju, bespotrebno izlažu potencijalnim rizicima od rijetkih neželjenih događaja koji su povezani sa vakcinacijom. Dakle, u današnje vrijeme građane najviše interesuje koliko su vakcine bezbjedne. Pri tome jedan manji broj građana insistira na apsulutnoj bezbjednosti tj. da vakcine ne izazivaju bilo kakve neželjene reakcije. Nažalost, tako nešto nije moguće ostvariti, baš kao što ne postoji nijedna mjera / aktivnost koja je namjenjena sprječavanju bolesti ili liječenju koja je apsulutno bezbjedna odnosno lišena rizika od neželjenih događaja. Značajan broj ljudi u svijetu pogine prilikom tuširanja u sopstvenom kupatilu, umre zbog zapadanja hrane u disajne puteve ili pogine u saobraćajnoj nesreći. Ipak, nikome razumnom ne pada na pamet da se ne tušira, da ne jede hranu ili da zabrani vožnju automobilom. Kada kažemo da je nešto bezbjedno, mi danas pod tim podrazumijevamo da korist od primjene preporučene mjere ili upražnjavanja neke aktivnosti, značajno prevazilazi moguće rizike od neželjenih događaja / reakcija proisteklih od primjene te mjere. Dakle, mi sa za svaku preventivnu ili terapeutsku mjeru/aktivnost/lijek/vakcinu ispitujemo ODNOS između koristi (dobrobiti) i potencijalne štete koja bi mogla nastati primjenom te mjere. Kada su u pitanju vakcine, taj odnos je daleko na strani dobrobiti koju donosi vakcinacija i zato se ona preporučuje i primjenjuje.
Budući da se vakcine u odnosu na ostala medicinska sredstva razlikuju po tome što se uglavnom daju zdravoj populaciji i pretežno djeci, kao i da se vakcine daju velikom broju lica, zahtijeva se veća bezbjednost i dvostruka kontrola svake serije vakcine koja se koristi. Nadzor nad bezbjednošću vakcina regulisan je propisima, a ostvaruje se preko aktivnosti Nacionalnog regulacionog tijela – Agencije za ljekove i medicinska sredstva, Nacionalnog programa imunizacija koji koordinira Institut za javno zdravlje Crne Gore, Zdravstvene ustanove Apoteke Crne Gore „Montefarm“ koja nabavlja vakcine, zdravstvenih radnika koji neposredno primjenjuju vakcine, Stručne grupe za nadzor nad neželjenim događajima koji se povezuju sa imunizacijom (vakcinacijom) koja razmatra svaku pojedinačnu prijavu neželjenih događaja i preduzima odgovarajuće mjere. Zbog toga što su vakcine imunobiološki proizvod, od momenta proizvodnje do momenta primjene moraju da budu u režimu tzv. „hladnog lanca“ tj. na odgovarajućoj temperaturi. Zato se nadzoru nad načinom transporta, skladištenja i načina primjene vakcina poklanja posebna pažnja. Zahvaljujući tome, neželjene reakcije koje bi mogle da budu posljedica neadekvatnog načina transporta, skladištenja i primjene vakcina u Crnoj Gori su svedene na minimum.
Inače, neželjene događaje nakon imunizacija možemo podijeliti na one koji su povezani sa samim događajem (npr. paraliza nakon primjene oralne polio vakcine)[1], neželjene reakcije usljed greške u proizvodnji, neželjene reakcije izazvane programskom greškom (načinom transporta, čuvanja ili primjene vakcine), strahom od vakcine, i stanja koja su koincidentalni događaj (npr. vakcinacija koincidira sa inkubacijom neke bolesti). Prevencija neželjenih događaja se ostvaruje kroz pravilno određivanje indikacija i kontraindikacija za primjenu vakcina; odgovarajući postupak čuvanja vakcina; praćenje i analiziranje neželjenih događaja nakon vakcinacije; pripremu vodiča namijenjenih edukaciji medicinskog osoblja koje sprovodi vakcinaciju; kontinuiranoj organizaciji seminara i drugih vidova obuke medicinskog osoblja. Sve navedeno predstavlja, naveo je dr Laušević, redovne aktivnosti Instituta za javno zdravlje Crne Gore i drugih aktera koji su uključeni u Program imunizacija. Trenutno se radi na jačanju kapaciteta Stručnog savjetodavnog tijela za imunizaciju, kao i na pripremi vodiča i edukacije za način pripremanja i aplikacije vakcina.
Saradnja kao prioritet
Izražavajući zadovoljstvo zbog prisustva ovakvom događaju, mr ph. Maja Stanković, iz Agencije za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore, navela je da je razvoj sistema farmakovigilance (naučna disciplina koja obuhvata aktivnosti vezane za otkrivanje, razumijevanje, procjenu i prevenciju neželjenih dejstava ljekova, kao i drugih problema vezanih za njihovu primjenu) kod nas počeo 2008. godine. Ostvaren je značajan napredak na polju praćenja bezbjednosti svih ljekova, a posebno vakcina. − Farmakovigilanca mora biti integralni program praćenja i bezbjednosti svih javno-zdravstvenih programa koji postoje u državi – istakla je ona. Navodeći da su u cilju uspostavljanja stabilnog sistema važni: saradnja Instituta za javno zdravlje i regulatorne agencije, kontrola kvaliteta vakcina, uloga zdravstvenih radnika u procesu prijavljivanja neželjenih efekata, mr Stanković je rekla i da su uspostavljeni izuzetno visoki standardi u proizvodnji vakcina i njihovoj kontroli. Glavni problem sastoji se, ne u kvalitetu, već u povremenom manjku vakcina na svjetskom tržištu sa čime su suočene, između ostalih, i sve države našeg regiona.
Sva dokumentacija u vezi sa vakcinama u Crnoj Gori nalazi se u CALIMS-u. Po objašnjenju mr Stanković, sprovodi se dvostruka kontrola vakcina, a svaka neželjena reakcija biva automatski dostavljena proizvođaču. Odgovorna osoba za farmakovigilancu kod proizvođača mora biti 24h dostupna i ima obavezu stalnog dostavljanja periodičnih izvještaja i planova upravljanja rizikom. Svrha svega navedenog je da se svaki potencijalni rizik vezan za vakcine svede na minimum. U tom cilju sprovode se i brojne druge aktivnosti na koje je ukazala mr Stanković.
Višedecenijska primjena vakcina sa ostvarenim rezultatima u kontroli infektivnih bolesti, najbolja je potvrda njihove djelotvornosti i bezbjednosti. Prijavljivanje neželjenih događaja nakon
Add comment