Dr Miloš Mirović, specijalizant opšte hirurgije
Opšta bolnica, Kotor
Karcinom kolorektuma je maligna neoplazma sluznice kolona (debelog crijeva) i rektuma. Ovo oboljenje, zbog svoje incidence koja je u porastu, predstavlja veliki zdravstveni problem širom svijeta. Prema podacima American Cancer Society kolorektalni karcinom je treći najčešći tip karcinoma kod muškaraca (poslije karcinoma prostate i pluća), kao i kod žena (poslije karcinoma dojke i pluća). U Sjedinjenim Američkim Državama kolorektalni karcinom je drugi najčešći uzrok umiranja kada govorimo o malignim neoplazmama.
Najbolji način borbe protiv malignih bolesti jeste primarna prevencija, tačnije sprječavanje nastanka oboljenja putem redukovanja štetnog djelovanja ili putem promovisanja obrazaca pozitivnog ponašanja. Incidenca kolorektalnog karcinoma se može smanjiti zdravstvenim prosvjećivanjem o zdravom načinu života i ishrani. Prema istraživanjima, kada bi se spriječilo djelovanje onih faktora rizika za koje se zna da imaju uticaj na obolijevanje od kolorektalnog karcinoma, incidence ove bolesti bi se smanjila za oko dvije trećine.
Tačni uzroci nastanka ovog oboljenja nisu u potpunosti poznati. Istraživanja su dokazala da postoje pojedini faktori rizika koji su povezani sa povećanom šansom za razvoj kolorektalnog karcinoma. Faktori rizika za razvoj karcinoma kolorektuma mogu se klasifikovati na promjenljive i nepromjenljive, tačnije na one koji jesu i one koji nisu podložni prevenciji. Poseban akcenat treba staviti na one faktore rizika koji su podložni prevenciji i na taj način smanjiti šanse za obolijevanje od ove bolesti.
Nepromjenljivi faktori rizika
- Uzrast i lična anamneza za polipozu i karcinom kolorektuma i inflamatorna oboljenja crijeva
Rizik od karcinoma kolorektuma raste sa godinama starosti. Incidenca karcinoma kolorektuma je za 14 puta veća kod osoba starijih od 50 godina. Prema studijama, oko 91% novooboljelih od ove bolesti je starije od 50 godina.
Pozitivina lična anamneza za polipozu ili rak debelog crijeva povećeva rizik od obolijevanja od ove bolesti. Svi polipi ne moraju da postanu malignu. Prema brojnim protokolima, postoje određene karakteristike polipa kolorektuma, pa se prema tome smatra da polipi veći od 1 cm imaju vjerovatnoću od oko 15% da za 10 godina pređu u maligni tumor kolorektuma. Takođe, osobe operisane od karcinoma kolorektuma imaju 4 puta veći rizik za pojavu novog primarnog tumora, a rizik je veći ukoliko se bolest prvi put javila u mlađem životnom dobu.
Inflamatorne bolesti se takođe ubrajaju u bolesti koje su povezane sa povećanim rizikom od karcinoma kolorektuma. U odnosu na opštu populaciju, rizik od razvoja karcinoma kolorektuma je 2,75 puta veći kod oboljelih od ulceroznog kolitisa. Rizik od karcinoma kolorektuma kod pacijenata koji boluju od ulceroznog kolitisa je veći ukoliko bolest duže traje. Prema tome, rizik od karcinoma kolorektuma je 2% posle 10 god, 8% posle 20 godina i 18% poslije 30 godina. Osobe oboljele od Kronove bolesti imaju 2,5 puta veći rizik da obole od karcinoma kolorektuma. U brojnim studijama je dokazano da je rizik od karcinoma kolorektuma različit u odnosu na to koji dio kolorektuma je zahvaćen inflamatornim procesom.
- Nasledni faktori
Prema studijama procijenjeno je da je oko 20% karcinoma kolorektuma nasljedno, a da ostali spadaju u grupu nenasljednih kolorektalnih karcinoma. Procjenjuje se da je rizik od obolijevanja od karcinoma kolorektuma 2-3 puta veći kod osoba čiji su prvostepeni rođaci oboljeli od istog oboljenja, a 3-6 puta veći ako je kod prvostepenog rođaka bolest dijagnostikovana u mlađim godinama. Rizik je povećan i kod osoba sa nasljednim sindromima, kao što su porodična adenomatozna polipoza (FAP) i i nenasljedni nepolipozni kolorektalni karcinom (Linč sindrom).
Faktori rizika podložni prevenciji
- Ishrana
Porast incidence ove bolesti u Japanu je dokaz sve veće zastupljenosti zapadnjačkog stila ishrane kod njih, što govori o tome koliko je ishrana važan faktor rizika za nastajanja karcinoma kolorektuma, ako ne čak i najznačajniji faktor rizika.
Ishrana bogata mastima ima važnu ulogu u nastanku karcinoma kolorektuma, a posebno lijevog kolona. Današnji način ishrane se bazira na tome da oko 40-50% ukupnog kalorijskog unosa čine masti. Ovakav trend ishrane je najzastupljeniji na Zapadu, gdje je i incidencija ove bolesti najveća. Omega-3 masne kisjeline iz ribljeg ulja su povezane sa smanjenom proliferacijom ćelija sluzokože debelog crijeva i na taj način doprinose smanjenju incidence karcinoma kolorektuma.
Konzumiranje mlijeka i mliječnih proizvoda je povezano sa smanjenjem rizika od karcinoma kolorektuma. Pretpostavka je da kalcijum iz ovih namirnica ima protektivnu ulogu. Lokalni efekat kalcijuma jeste da vezuje masne i žučne kisjeline, inhibira proliferaciju ćelija sluznice kolorektuma i redukuje citotoksičnost fecesa.
Više studija je dokazalo povezanost između konzumiranja crvenog mesa i mesnih prerađevina sa rizikom od razvoja karcinoma kolorektuma. Posljednja istraživanja pokazuju da na svakih 100 grama/dan konzumiranja crvenog mesa i mesnih prerađevina rizik od raka kolorektuma raste za 14%. Meso sadrži velike količne gvožđa u hemijskom obliku koje u višku može uticati na razvoj kolorektalnog karcinoma. Pri industrijskoj obradi mesa, dodaju se jedinjenja kao što su nitrati i nitriti i na taj način se povećava izloženost sluznice kolorektuma N-nitrozo jedinjenjima koja su kancerogena.
Dokazano je da manje količine voća i povrća dovode do porasta incidence kolorektalnog karcinoma. Pored protektivne uloge vitamina, minerala, vlakana i antioksidanasa koji se nalaze u voću i povrću, posebnu ulogu imaju vitamin B6, kalcijum, folna kisjelina, magnezijum, selen i bakar. Brojne studije dokazale su da povećan unos dijetetskih vlakana smanjuje rizik od nastanka kolorektalnog karcinoma. Dijetetska vlakna vezuju vodu, žučne kisjeline i druge toksične materije iz lumena crijeva, učestvuju u njihovom izbacivanju iz crijeva i na taj način smanjuju koncentraciju potencijalnih kancerogenih materija. Na ovaj način se povećava zapremina stolice i ubrzava peristaltika crijeva što doprinosi bržem prolasku sadržaja kroz digestivni trakt, dovodeći do kraćeg kontakta potecijalnih kancerogena sa sluznicom crijeva.
- Prekomjerena tjelesna težina ili gojaznost, dijabetes melitus i fizička neaktivnost
Mnoga istraživanja došla su do rezultata da prekomjerna tjelesna težina i gojaznost povećavaju incidencu karcinoma kolorektuma, kod oba pola, pri čemu se prednost ipak daje pripadnicima muškog pola. Dokazana je veća povezanost između adbominalne gojaznosti i kolorektalnog karcinoma, nego ukupne gojaznosti. Važni prediktori rizika za nastanka karcinoma kolorektuma su komponente metaboličkog sindroma. Istraživanjima je potvrđena povezanost između dijabetes melitusa i karcinoma kolorektuma kod pripradnika oba pola. Akcenat se može staviti i na činjenicu da su slični faktori rizika za dijabetes melitus tip 2 i kolorektalni karcinom. Dokazano je da fizička aktivnost smanjuje rizik od karcinoma kolorektuma za oko 50% kod oba pola. Preventivnu ulogu ima umjerena fizička aktivnost (30 ili više minuta, 5 ili više dana nedjeljno) i na taj način se redukuje tjelesna masa i insulinska rezstencija.
- Alkohol i pušenje
Alkohol ima negativan uticaj na sintezu DNK materijala, dovodeći do stvaranja oksidativnih radikala i inhibicije reparatornih enzima. U alkoholnim pićima mogu da budu i drugi kancerogeni agensi. Umjereno konzumiranje alkohola (30 grama ili oko 2 pića dnevno) povećavaju rizik od karcinoma kolorektuma. Ne postoji dovoljno dokaza o negativnom uticaju pušenja na razvoj karcinoma kolorektuma. Ovo se objašnjava dugim latentnim periodom (30-40 godina) između izloženosti duvanskom dimu i dijagnostikovanju kolorektalnog karcinoma.
- Asprin i hormonska supstituciona terapija
Dokazano je da aspirin i drugi nesterodini antiinflamatorni ljekovi (NSAIL) imaju antiinflamatorno i antioksidativno dejstvo i da na taj način smanjuju rizik od nastanka karcinoma kolorektuma. Žene koje su na supstitucionoj hormonskoj terapiji u menopauzi imaju manji rizik od obolijevanja od karcinoma kolorektuma u odnosu na žene koje nisu na ovoj terapiji. Bez obzira na ovaj podatak supstituciona hormonska terapija se ne može koristiti kao preventivna terapija.
Zaključak
Danas se zna da se 80-95% pacijenata sa kolorektalnim karcinomom može izliječiti ukoliko se dijagnoza postavi na vrijeme i sprovede adekvatno liječenje. Prema ovome zaključujemo da je rano otkrivanje kolorektalnog karcinoma najvažniji korak u njegovom liječenju, tačnije značajno utiče na smanjenje stope morbiditeta i mortaliteta uzrokovane ovom bolešću. Faktori rizika su ono na što, podizanjem svijesti o njihovom važnom uticaju na razvoj ove bolesti, možemo doprinijeti smanjenju incidence kolorektalnog karcinoma.
Add comment