Kako se postavlja dijagnoza?
Budući da su klinički, laboratorijski i radiološki pokazatelji nedovoljni za konačnu dijagnozu, Legionella pneumophila se uspješno dijagnostikuje specifičnim mikrobiološkim testovima. U kliničkoj praksi se najčešće dijagnostikuje serološki, otkrivanjem visokog titra antitijela u serumu. Najprikladnija i najuspješnija je metoda indirektne imunofluorescencije, a zatim enzyme-linked immunosorbet assy (ELISA) test. Brzi dijagnostički test za otkrivanje antigena u mokraći ima sličnu osjetljivost kao druge metode i vrlo visoku specifičnost (senzitivnost 70%, a specifičnost približno 100%). Test je jednostavan za izvođenje, uzorak se lako dobija i jeftin je. Nadostatak mu je što otkriva samo serotip 1, ali je u praksi to manje važno s obzirom na to da je ovaj serotip najčešći uzročnik bolesti. Biohemijski parametri krvi nalikuju drugim upalama pluća, a karakteristično je da se nešto češće javlja smanjen nivo natrijuma u krvi u poređenju sa pneumonijama uzrokovanim drugim patogenima.
Kako se liječi?
Ako se adekvatna antibiotska terapija ne započne na vrijeme, značajno se povećava mortalitet od L. pneumophilae. Za razliku od pontijačke groznice koja se povlači sama od sebe, većina slučajeva legionarske bolesti zahtjeva hospitalizaciju i što hitniju primjenu parenteralne antibiotske terapije.
Kako spriječiti infekciju?
Primarni zadatak u toku prevencije je kontrola i dezinfekcija rezervoara infekcije, a posebno vodovodne distributivne mreže. Kako je bakterija otporna na hlor, primjenjuju se druge metode za njeno inaktiviranje i uklanjanje kao što su filtracija, zagrijavanje na temperaturi do 70ºC, bakar – srebro jonizacija i slični postupci. Dokazivanje njenog prisustva u vodi vrši se samo u specijalizovanim laboratorijama, a PCR metodologija je u tom smislu suverena procedura. U slučaju izbijanja epidemije potrebno je detaljno istražiti izvor, rezervoar, puteve širenja, kao i faktore rizika, a uzorke vode s različitih sumnjivih mjesta svakako valja mikrobiološki obraditi. Kako se bolest ne prenosi sa čovjeka na čovjeka, nema potrebe za izolacijom bolesnika.
Dr Katarina Raspopović
Dom zdravlja, Danilovgrad
Add comment