Važan naglasak u rješavanju bola kao sestrinske dijagnoze potrebno je staviti na procjenu bola, edukaciju pacijenta i porodice, kontinuiranu zdravstvenu njegu u upravljanju simptomima i vrednovanju intervencija.
Intervencije: Prepoznati znakove bola; Izmjeriti vitalne funkcije; Ublažavati bol na način kako je pacijent naučio; Ukloniti faktore koji mogu pojačati bol; Primijeniti nefarmakološke postupke ublažavanja bolova; Ohrabriti pacijenta; Objasniti pacijentu da zauzme ugodan položaj te da ga mijenja; Postaviti nepokretnog pacijenta u odgovarajući položaj; Izbjegavati pritisak i napetost bolnog područja; Obavijestiti ljekara o pacijentovom bolu; Primijeniti farmakološku terapiju prema propisanoj odredbi ljekara; Razgovarati sa pacijentom o njegovim strahovima; Ublažiti strah prisustvom i razgovorom; Podsticati pacijenta na verbalizaciju osećaja bola; Odvraćati pažnju od bola; Masirati bolno područje tijela ukoliko je moguće; Ponovo procjenjivati bol; Dokumentovati pacijentove procjene bola na skali bola.
Mučnina i povraćanje
Mučnina – Intervencije: Informisati pacijenta o uzrocima mučnine; Obezbijediti mirnu okolinu; Omogućiti pacijentu udoban položaj; Obezbijediti ugodne mikroklimatske uslove; Savjetovati pacijentu da tokom mučnine duboko diše te da opusti odjeću; Savjetovati pacijentu da ne uzima niti priprema hranu kada ima mučninu; Provjetriti prostoriju; Obezbijediti pacijentu bubrežnjak i ubrus ili peškir nadohvat ruke; Obezbijediti privatnost; Pružati pacijentu podršku; Uzimati češće manje obroke i dobro sažvakati zalogaje; Izbjegavati nagle pokrete ili premiještanja; Primjeniti propisane antiemetike; Dokumentovati urađeno.
Povraćanje – Intervencije: Svjesnog pacijenta smjestiti u sjedeći položaj sa glavom nagnutom naprijed; Postaviti bubrežnjak i ubrus ili peškir na dohvat ruke; Primijeniti hladnu i vlažnu oblogu na čelo i vrat pacijenta; Obezbijediti njegu usne šupljine nakon svake epizode povraćanja; Oprati zube i očistiti usnu šupljinu; Obezbijediti optimalne mikroklimatske uslove u prostoriji; Uočiti primjese u povraćenom sadržaju i o njima izvjestiti ljekara; Ukloniti povraćeni sadržaj; Provjetriti prostoriju; Objasniti pacijentu uzrok povraćanja; Obezbijediti pacijentu odmor prije obroka; Ukloniti miris pripremanja hrane ako je moguće; Ukloniti neugodne mirise i prizore iz okoline; Primijeniti propisanu dijetu; Objasniti pacijentu da dobro sažvaće hranu i jede polako; Poslati uzorak povraćenog sadržaja na analizu; Primijeniti ordinirani antiemetik; Dokumenovati učestalost povraćanja; Dokumentovati trajanje povraćanja; Dokumentovati količinu i izgled povraćenog sadržaja; Edukovati pacijenta o načinu ishrane i hidracije.
Visok rizik za pad
Intervencije: Uputiti pacijenta u postojanje rizika za pad; Upoznati pacijenta sa nepoznatom i novom okolinom; Objasniti pacijentu korištenje sistema pozivanja pomoći; Staviti zvono na dohvat ruke; Postaviti pacijentu sve potrebne stvari na dohvat ruke; Ukloniti prepreke iz pacijentove okoline; Postaviti krevet na nivo dogovoren sa pacijentom; Smjestiti pacijenta u blizinu toaleta; Pomoći pacijentu pri kretanju do toaleta; Upaliti orjentaciono svetlo noću; Nadzirati pacijenta pri prvom ustajanju nakon medicinsko – dijagnostičkih intervencija; Uvježbati pacijenta da prije ustajanja iz kreveta nekoliko minuta sjedi, a potom ustane pridržavajući se; Uvježbati pacijenta korištenju ortopedskih pomagala; Dogovoriti sa pacijentom korištenje naočara, slušnog aparata; Dogovoriti sa pacijentom kretanje na siguran način; Koristiti zaštitne ogradice na krevetu; Uvježbati pacijenta o korištenju pomagala i rukohvata; Dokumentovati i prijaviti spriječeni incident; Planirati fizioterapeuta u njezi za bolesnika; Provjeriti da li je pacijent shvatio uputstva i da li ih se pridržava; Ponavljati uputstva.
Visok rizik za oštećenje sluznice usne šupljine
Intervencije: Uputiti pacijenta u važnost svakodnevne higijene usne šupljine; Uputiti pacijenta u ispravno sprovođenje higijene usne šupljine; Izvaditi i očistiti protezu iza svakog obroka; Primijeniti lubrikant na usne svaka dva sata ili po potrebi; Uputiti pacijenta u pravilno ispiranje usta; Obezbijediti dovoljan unos tečnosti; Naučiti pacijenta faktorima koji doprinose oštećenjima sluznice usne šupljine.
Umor
Intervencije: Izraditi sa pacijentom plan dnevnih aktivnosti; Mijenjati dnevni plan aktivnosti i odmora u skladu sa pojavom umora; Obezbijediti neometani odmor i spavanje; Obezbijediti potreban odmor prije i poslije aktivnosti; Omogućiti pacijentu da izrazi svoje sumnje vezane uz plan aktivnosti; Izbjegavati dugotrajno sjedenje ili stajanje; Smanjiti nivo napetosti i stresa kod pacijenta; Ukloniti faktore koji imaju uticaj na pojavu umora; Izraditi plan ishrane; Obezbijediti držače za ruke uz krevet pacijenta.
Strah
Intervencije: Stvoriti profesionalan empatijski odnos; Identifikovati sa pacijentom faktore koji dovode do pojave osjećaja straha; Podsticati pacijenta da verbalizuje strah; Stvoriti osjećaj sigurnosti; Redovno informisati pacijenta o planiranim postupcima; Dogovoriti sa pacijentom koje informacije i kome se smiju reći; Koristiti razumljiv jezik pri objašnjavanju pacijenta; Govoriti polako i umirujuće; Obezbijediti mirnu i tihu okolinu; Omogućiti pacijentu da učestvuje u donošenju odluka; Prihvatiti i poštovati pacijentove kulturološke razlike pri zadovoljavanju njegovih potreba; Podsticati pacijenta da izrazi svoja osjećanja; Obezbijediti dovoljno vremena za razgovor; Usmjeravati pacijenta prema pozitivnom razmišljanju.
Pritužbe
Intervencije: Stvoriti profesionalan empatijski odnos sa pacijentom; Podsticati pacijenta na suočavanje sa gubitkom; Podstaknuti pacijenta da verbalizuje svoja osećanja; Obezbijediti privatnost; Pružiti podršku pacijentu; Omogućiti česte posjete pacijentu; Podstaknuti porodicu i familiju da učestvuju u njezi za pacijenta.
Zaključak
Iako su umiranje i smrt postali posebna naučna tema, još uvijek se nedovoljno zna o tome kako kvalitetno živjeti do samog kraja. Mnoge odgovore o ovom području daje palijativna njega – njega o umirućima i njihovim porodicama. Bez obzira na pacijentovu dijagnozu, njegova bolest nije bolest samo pojedinca, porodice, šire zajednice, nego cjelokupnog društva. Pravilna zdravstvena edukacija (mediji, ciljana predavanja, osnivanje udruženja, volonteri) može približiti problem palijativne njege i njegovo rješavanje. Neki najpoželjniji aspekti smrti su: prirodnost, kvalitet življenja, upravljanje simptomima, bolom i osjećajima, lične vrijednosti, socijalna podrška, humanost i dostojanstvo, duhovnost i njega porodice. Medicinska sestra kao zdravstveni radnik koji je u neposrednom kontaktu sa umirućim pacijentom, zna da planira, sprovodi i evaluira zdravstvenu njegu umirućeg bolesnika, ali nije edukovana kako da se uvijek nosi sa emocionalnim problemima umirućeg bolesnika i njegove porodice. Važnost procjene, planiranja, implementacije i evaluacije rada sa bolesnicima u terminalnoj fazi zasigurno su temelji na koje se u budućnosti želi uticati na kreiranje zdravstvene politike, kvalitetu njege istraživanjem vlastite prakse, adekvatno vrijednovanje sestrinskog rada, uvođenje evropskih standarda u sestrinsku praksu i konačno unapređenje sestrinstva.
Ljiljana Stijepović, mr zdravstvene njege
Specijalna bolnica “Vaso Ćuković ” Risan
Add comment