– Ukoliko postoji hormon zavisan tumor, onda je potrebno dati hormonsku terapiju. Ukoliko nije hormonski zavisan onda hemioterapiju. U slučajevima kada je HER2 pozitivan tumor, onda se kombinuje hemioterapija sa HER2 ciljanom terapijom, tako da se sve više napreduje u tretmanu pacijentkinja – pojasnio je prof. Todorović i dodao:
– Što se tiče same upotrebe hemioterpaije u odnosu na statističke meta-analize, ustanovljeno je da duža primjena hemioterapije produžava vrijeme do progresije bolesti, ali nema značajan uticaj na ukupno preživljavanje. Zbog toga naglašavamo koliko je važno dati neku što manje toksičnu terapiju, kako bi se produžio život pacijentu, a obezbjedio njegov kvalitet.
Ako uzmemo u obzir podatke iz Crne Gore, HER2 pozitivnost je zastupljena u 15% slučajeva dijagnostifikovanih pacijentkinja sa karcinomom dojke (podaci iz 2010. godine, sada povećana pozitivnost na oko 16%).
Ciljana terapija u kombinaciji sa hemioterapijom daje sve bolje rezultate
Postojanje nove opcije HER2 target terapije, usložnjava mogućnosti savremenog liječenja pacijentkinja sa karcinomom dojke. Potrebno je identifikovati pacijentkinje koje zahtjevaju intenzivnije protokole, i one koje mogu da primaju neke manje intezivne terapije zbog kvaliteta života.
Rezistencija na HER2 terapiju je izazov sa kojim se trenutno suočavamo, pa moramo da pratimo i na vrijeme reagujemo prilikom njene primjene. Ostaje pitanje finansijskog pritiska na zdravstveni sistem i koliko možemo da ispratimo svjetske trendove u ovoj oblasti. Takođe, postoji i pritisak na onkologe da nađu pravu terapiju za svakog pacijenta. Za donošenje ovakve odluke, onkolozima su neophodni validni markeri i dobra procjena prediktivnih faktora – zaključio je prof. Todorović.
Profesor Gligorov je još jednom podsjetio na važnost pravovremenog određivanja receptorskog statusa kod pacijentkinja sa karcinomom dojke. Po riječima Prof. Gligorova, u istoriji razvitka živog bića HER2 receptori su među prvima koji su otkriveni kao važni za razvitak organizma. Shvatanje kompleksne veze i intereakcije HER2 i HER3 receptora u pravcu stvaranja visoko aktivnih dimera, od najvećeg su značaja za savremeni pristup liječenju karcinoma dojke. Njihovo proučavanje doprinosi napretku i predstavlja novu eru u liječenju metastatskog karcinoma dojke.
Nakon predavanja kolega, koji su se osvrnuli na praktične i teorijske aspekte bolesti, situaciju u Crnoj Gori predstavila je prim. dr Nada Cicmil-Sarić, ispred Klinike za onkologiju i radioterapiju Kliničkog Centra Crne Gore.
– Slika dijagnostike metastatskog karcinoma dojke u Crnoj Gori je je veoma slična sa onom u Evropi, a i u ostatku svijeta. Bolest napreduje prije ili kasnije, postaje hronična, liječi se manje ili više uspješno. Način liječenja metastatskog karcinoma dojke i njegovo uspješnije liječenje iziskuje primarno što kvalitetniju histopatološku dijagnostiku, imunohistohemijske analize, odnosno molekularno-genetske analize genskog profila tumora, u cilju predviđanja terapijskog odgovora. Rano otkrivanje metastaza i njihovo praćenje, adekvatna hronologija i dostupnost određenih reagenasa i smanjivanja listi čekanja u okviru pretraživanja ima veliki značaj u dijagnostici i u terapiji – navela je dr Cicmil-Sarić.
Govoreći o trenutnim manjkavostima sistema liječenja u Crnoj Gori, u smislu postojećih lista čekanja na pojedine dijagnostičke procedure, nedostatka PET CTa, te troškova koje naš zdravstveni sistem snosi da bi iste obezbijedila crnogorskim pacijentima, dr Cicmil-Sarić je navela da iz pomenutih razloga oko 150 pacijenata godišnje (od očekivanih 500) biva usmjereno van naše države, radi postavljanja adekvatne dijagnoze bolesti.
– Ono što je neophodno za tretiranje metastatskog karcinoma dojke je dosljedna i adekvatna primjena dijagnostičkih i terapijskih preporuka, to je uslov bez kojeg ne možemo da radimo. U toku je i kreiranje našeg internog vodiča koji bi nam pomogao u radu. Blagovremene konzilijarne odluke uz individualan i multidisciplinaran pristup pacijentu su takođe neophodni – naglasila je dr Cicmil-Sarić.
U Crnoj Gori da se odluke o liječenju pacijenata sa karcinomom dojke donose konzilijarno, i razmatraju u prisustvu više stručnjaka. Problem predstavlja ograničen bužet, protiv čega se jako teško boriti. Ionako težak posao predstavlja i spora procedura kako bi neki lijek bio odobren. U okviru aktivne terapije na Klinici za onkologiju i radioterapiju prati se 38 pacijentkinja sa karcinomom dojke, od kojih su 32 HER negativne i šest HER pozitivne – objasnila je dr Cicmil-Sarić.
Onkologija je vještina nadmudrivanja sa malignom bolešću, najveći dio vještine pripada tome da svaki lijek ima svoje pravo mjesto i vrijeme, samo je potrebno da nađemo njegovu najefikasniju primjenu – zaključila je dr Cicmil-Sarić.
Na sastanku se razgovaralo i o mogućnostima novih istraživanja u Crnoj Gori. Takođe, profesor Gligorov je upoređivao stanje u našem zdravstvenom sistemu sa trenutnim principima liječenja karcinoma dojke u Francuskoj. Naglasio je potrebu ljekara da se uključe praktično u svako djelovanje, i napomenuo da mala sredina kakva je Crna Gora može imati odlične rezultate u liječenju ovih pacijentkinja, zbog bliže saradnje ljekara svih specijalnosti koji učestvuju u njihovom liječenju.
Add comment