Dr Ana Bulatović, internista reumatolog
Klinički centar Crne Gore
Zdrave kosti predstavljaju ključni faktor za zdravlje organizma čovjeka. Sve aktivnosti koje promovišu zdravlje i zdrave stilove života utiču preventivno kako na pojavu osteoporoze tako i na pojavu drugih bolesti. Kosti ne predstavljaju samo potporu ljudskom organizmu. One predstavljaju jedno živo i metabolički veoma aktivno tkivo našeg organizma. Postavlja se pitanje koji su to faktori koji održavaju zdravlje koštanog sistema. Prvenstveno, to je dovoljan unos kalcijuma i vitamina D u organizam. Osim kalcijuma i vitamina D neophodan je unos hranljivih materija koje sadrže dovoljnu količinu fosfora, a takođe i unos organskih supstanci tj.proteina. Kosti nijesu napravljene samo od neorganskih supstanci. One su sastavljene od proteinske potke na koju se nataložene neorganske materije.
Potrebe organizma ostaju i kada prestane rast kostiju, tj. kada prođe period adolescencije, jer se kalcijum tokom cijelog života gubi iz organizma. Ako taj gubitak nije praćen adekvatnim unosom može doći do razgradnje kosti. Pored toga, za pravilnu izgradnju koštanog tkiva neophodni su i vitamini: vitamin D i vitamin K, koji pomažu taloženje kalcijuma u kostima, a takođe i drugi vitamini, prvenstveno antioksidansi: vitamin C i vitamin E. Vitamin C predstavlja bitan faktor koji pomaže da se sintetišu proteini kostiju, tj. kolagen. Pored ovih vitamina i minerala neophodni su i oligoelementi kao što je magnezijum, cink, bakar, bor, mangan i dr.
Jedan od ključnih faktora koji je bitan za nastanak osteoporoze jeste adekvatan unos kalcijuma u periodu djetinjstva i adolescencije. Pored preporuka za unos kalcijuma i vitamina D u mladosti, postoji i snažna preporuka za fizičku aktivnost. Ona je esencijalna u prevenciji nastanka osteoporoze i podrazumijeva dinamičke vježbe kaošto je brzi hod, trčanje, skakanje, bavljenje plesom. To su opterećenja koja prevazilaze dnevne aktivnosti. Na unos mliječnih proizvoda i drugih namirnica bogatih kalcijumom utiču brojni faktori kao što je uticaj sredine, ekonomski faktori, ponašanje i navike. Kada pominjemo navike prvenstveno mislimo na pušenje i unos alkohola, zato što su to prepoznati faktori za nastanak osteoporoze. Tu spada i ishrana koja nije bogata kalcijumom, prvenstveno koja se bazira na unosu šećera i masti.
Preporučeni dnevni unos kalcijuma zavisi od brojnih medicinskih stanja, pola, starosti i komorbiditeta. Kalcijum čini oko 2% naše tjelesne mase, što čini 1 kg tjelesne mase čovjeka a 99% od tog kalcijuma se nalazi u kostima i zubima dok se 1% nalazi u mekim tkivima i krvi čovjeka. Pored uloge u mineralizaciji kostiju, kalcijum ima krucijalnu ulogu za funkcionisanje organizma. Bitan je u kontrakciji mišića, uključujući i srčani mišić, zgrušavanju krvi i apsorpciji vitamina B12. Činjenica je da ozbiljne hipokalcemije mogu da budu vitalno ugrožavajuće. Neki simptomi koje pacijenti mogu da osjete kad je u pitanju hipokalcemija, jesu prvenstveno parestezije ili trnjenje u rukama i nogama, zatim spazam tj. grčevi mišića, zamaranje, spazam glatke muskulature koja može da se javi i na brohnijalnom sistemu, što dovodi do osjećaja gušenja zbog bronhospazma i laringospazma. Najteža komplikacija, jeste poremećaj ritma i poremećaj koagulacije.
Kalcijum je od vitalnog značaja za funkcionisanje organizma, a ne samo za funkcionisanje kosti.
Koštano tkivo služi kao rezervoar kalcijuma i fosfora u organizmu tako da kod povećanih potreba organizma a pri neadekvatnoj suplementaciji, oni se mobilišu iz ovih rezervi. Prirodni izvori kalcijuma su mlijeko i mliječni proizvodi, riba, voće i povrće, kao i neke mineralne vode. Mlijeko i mliječni proizvodi su najbolji izvor jer je sadržaj kalcijuma u njima vrlo veliki, međutim, problem je što se konzumiranje mlijeka značajno smanjuje u odraslom dobu. U poređenju sa mlijekom, sadržaj kalcijuma u žitaricama, povrću, voću, jajima, ribi i mesu znatno je niži i teže se apsorbuje. Takođe se smatra da proizvodi od soje mogu biti dobar i iskoristiv izvor kalcijuma. Kod mladih osoba se posljednjih decenija bilježi značajan porast konzumiranja industrijski proizvedenih sokova, kao i gaziranih i energetskih napitaka. Ova pića su kod većine mlade populacije postala zamjena za mlijeko i mliječne proizvode, a njih karakteriše ne samo odsustvo kalcijuma, već i negativan uticaj na metabolizam kalcijuma. Znači, postoji dvostruko neželjeno djelovanje ovih pića na zdravlje kostiju.
Šta pomaže kalcijumu da se ugradi u kosti? Prvenstveno vitamin D. Vitamin D se prirodno stvara u koži posle izlaganja sunčevim zracima, a njegovi izvori iz hrane su riblje ulje i ribe bogate mastima: skuša, losos, sardina. Znamo da ljudi u skandinavskim zemljama koji nemaju dovoljno sunčanih dana, vitamin D dobijaju putem ishrane, iz riba bogatih mastima. Posebno dobar izvor je mlijeko obogaćeno vitaminom D. Bitno je znati da djeca u razvoju i trudnice imaju povećane potrebe za vitminom D. Usljed nedostatka vitamina D kod odraslih osoba zaustavlja se rast kostiju, ali se nastavlja razgradnja i to pogoduje naknadnom razvoju osteoporoze. Vitamin D, pored uticaja na metabolizam kostiju, ima i važne funkcije u održavanju mišićnog sistema, kao i u održavanju imunološkog sistema, pozitivan efekat u malignim bolestima kao i poboljšanju kognitivnih funkcija. Posljednjih decenija su objavljene studije koje su dokazale da vitamin D ima imunomodulatorno dejstvo, tj. utiče na imunološki sistem. Nažalost, u zadnje vrijeme smo svjedoci da u periodu pandemije neophodno je davati visoke doze vitamina D kod pacijenata koji boluju od Covid-19. Danas se zna da su još dva vitamina važna za metabolizam kostiju. To je vitamin K koji je takođe odgovoran za “preusmjeravanje” kalcijuma u kosti , a zatim i antioksidansi vitamin E i vitamin C koji uklanjaju slobodne radikale. Slobodni radikali su uključeni u brojna patološka stanja u organizmu, uključujući i osteoporozu, jer aktiviraju ćelije koje razgrađuju kost tzv. osteoklaste.
Da bi dobili dovoljnu količinu vitamina D preko kože putem izlaganja suncu, potrebno je da 10-15 min svakog dana, u periodu od 11-15 h, sunčamo ekstremitete i to bez zaštitine kreme.
Svima je poznato pravilo sjenke, tj. da ako je sjenka duža od visine tijela, ne stvara se značajna količina vitamina D. Postavlja se pitanje šta je sa pacijentima koji ne smiju da se izlažu suncu. To su često pacijenti koji imaju reumatološke bolesti, kao što je sistemski eritemski lupus, pacijenti koji su na imunosupresivnoj terapiji, pacijenti sa onkološkim i kardiovaskularnim bolestima kojima se daje preporuka da se ne sunčaju. U tom slučaju je potrebno korigovati ishranu i uvesti adekvatnu suplementaciju vitaminom D naročito kod starijih osoba. Neadekvatan unos, smatra se jednim od ključnih faktora za progresivno smanjenje koštane gustine i razvoj osteoporoze.
Sa razvojem osteoporoze sklonost ka prelomima se povećava, a samim tim i povećva se i mortalitet. Za žene i muškarce kod kojih tokom snimanja osteodenzitometrijom nađemo smanjenu koštanu gustinu do nivoa osteopenije, nadoknada kalcijuma i vitamina D uz adekvatnu fizičku aktivnost je dovoljan tretman — tada pričamo o suplementaciji. Ako kod pacijenta verifikujemo osteoporozu, nadoknada kalcijuma i vitamina D uz antiresorptivnu terapiju ne predstavlja suplementaciju, već ona predstavlja značajan dio terapije — terapijski postupak.
Iz svega navedenog vidimo da je veoma važno da se rutinski kontroliše status vitamina D i kalcijuma u krvi, a svaki deficit je naknadno lako riješiti pravilnom ishranom i suplementacijom.
Add comment