U organizaciji Crnogorskog oftalmoloskog društva, (COFD) u Budvi je 23/24.11.2024. odrzan II simpozijum sa međunarodnim učešćem, pod sloganom „Mostovi saradnje’’.
Na skupu je učestvovalo oko 50 oftalmologa iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Predsjednik COFD-a dr Nikola Cvijović je u pozdravnom govoru izrazio zadovoljstvo što su se obezbijedili svi neophodni uslovi za organizaciju simpozijuma, kao i zbog prisustva brojnih kolega iz Crne Gore i eminentnih stručnjaka iz cijelog regiona. Naveo je da simbolični naziv „Mostovi saradnje“ najbolju potvrdu ima u prihvatanju uvaženih profesora iz zemalja okruženja da uzmu učešće na skupu. Koncept i agenda simpozijuma na pravi način odslikava aktuelnosti i strategiju razvoja i diversifikaciju crnogorske oftalmologije. Naročito je istakao da je oftalmologija perjanica i jedna od najrazvijenijih grana medicine u Crnoj Gori i kao takva je u rangu kvaliteta kako sa zemljama okruženja tako i sa evropskom oftalmologijom. Kazao je da su skupu prisustvovali i predstavnici srednjeg i visokog medicinskog kadra kao i instrumentari, čime se željelo ukazati na značaj timskog rada i međuzavisnost. Dr Cvijovic je u uvodnoj riječi posebno naglasio da je prije nekoliko dana Ministarstvo zdravlja Crne Gore na inicijativu COFD-a dalo saglasnost za otvaranje trećeg anti-VEGF centra u državi, u KBC Berane. Naglasio je da je ovaj događaj značajan kako po pitanju decentralizacije oftalmologije, tako i po benefitu za pacijente.
dr Nikola Cvijović
II simpozijum COFD-a je bio prilika za izlaganje renomiranih stručnjaka iz regiona:
Prof. dr Miroslav Stamenković – medicinski direktor KBC-a Zvezdara, vitreoretinalni hirurg, hirurg katarakte i traume oka. Prof. dr Stamenkovic je svojevremeno učestvovao u edukaciji oftalmologa sa Klinike za očne bolesti KCCG u oblasti hirurgije katarakte i vitreoretinalne hirurgije. Održao je predavanje na temu „Savremeni pristupi liječenju afakije” u kom je prikazao savremena dostigćnuca u sekundarnoj ugradnji intraokularnih sočiva.
Prof. dr Tomislav Jukić – šef katedre za oftalmologiju Univerziteta u Zagrebu, načelnik Odjela za stražnji segment KBC Rebro u Zagrebu, vitreoretinalni hirurg i hirurg katarakte. Održao je predavanje na temu „Scleral buckling surgery“, u kome je uz video prikaz naglasio da ovu efikasnu, konzervativnu metodu liječenja ablacije retine treba sačuvati od zaborava. Između ostalog, kao predsjednik Hrvatskog oftalmološkog društva (HOD) naveo je značaj regionalne saradnje i zadovoljstvo što svojim iskustvom i savjetima može pomoći u razvoju COFD-a.
Prof. dr Faruk Nišić – direktor Klinike za očne bolesti KBC Sarajevo, vitreoretinalni hirurg i hirurg katarakte. Prof. Nišić je imao izlaganje na temu “Macular hole surgery”, u kojem je detaljno prikazao slučajeve iz ovog izazovnog domena vitreoretinalne hirurgije.
Principe kombinovane hirurgije prednjeg i zadnjeg segmenta nakon traume oka, u krajnje zanimljivom, i predavanju potkrijepljenim video zapisima operacija, prikazao je uvazeni dr Goran Damjanović. U skladu sa bogatim iskustvom koje posjeduje, u domenu traume oka, istakao je prednosti istovremene hirurgije prednjeg i zadnjeg segmenta oka.
Kao pionir vitreoretinalne hirurgije u Crnog Gori, od 2011. godine, učešće na simpozijumu je uzeo i dr Sergej Alpatov sa predavanjem “Povećanje očnog pritiska poslije vitrektomije”. Naveo je brojne situacije u kojima kompleksna hirurgija zadnjeg segmenta oka bude dodatno komplikovana razvojem sekundarnog glaukoma, odnosno povećanja očnog pritiska.
Prednosti i indikacije za primjenu pneumatske retinopeksije u vitreoretinalnoj hirurgiji nam je prikazao dr Haris Kujundžić, koji po broju i obimu operacija u navedenom segmentu predstavlja predvodnika na Klinici za očne bolesti KCCG. Naglasio je da ova kratka, minimalno invazivna i prilično efikasna metoda u liječenju ablacije retine predstavlja rasterećenje kako za pacijenta tako i za hirurga.
Kontroverze i dileme u vitreoretinalnoj hirurgiji
Na kraju vitreoretinalne sesije, održana je panel diskusija čiji je moderator bio dr Kujundžić. U vrlo zanimljivoj raspravi panelisti su govorili o hitnim stanjima u vitreoretinalnoj hirurgiji, profilatickoj primjeni lasera kod predisponirajućih degeneracija retine, konzervativnoj hirurgiji ablacije retine, pneumatskoj retinopeksiji kao i diferencijalnim dijagnozama endooftalmitisa.
Novi odgovori na dijabetesnu retinopatiju
Druga sesija u okviru Simpozijuma je bila posvećena patološkim stanjima na očnom dnu uzrokovanim dijabetes melitusom. Prof. dr Snežana Vujosević je ukazala na povezanost dijabetesa sa starenjem i bolestima retine. Kao najčešća hronična bolest i četvrti najčešći uzrok smrtnosti, dijabetes melitus izaziva brojne komplikacije i oštećenja na malim krvnim sudovima oka. Prof. Vujošević je navela da jedna od tri osobe sa dijabetesom ima retinopatiju, a osvrnula se i na skrining ovih pacijenata kao i povezanost nekih antidijabetesnih ljekova i retinopatije.
Kratki osvrt na istoriju anti VEGF terapije, njene revolucionarne rezultate u liječenju bolesti retine nam je prikazao dr Nikola Cvijović. U svom izlaganju je govorio o efektima povećanja
molarne mase anti VEGF ljekova. Dr Sabina Hasanagić je prezentovala rezultate PHOTON studije na pacijente sa dijabetesnim makularnim edemom. Povećanje molarne doze lijeka je dovelo do poboljšanja i efikasnijeg liječenja otoka u žutoj mrlji.
Efekte anti VEGF terapije na pacijente sa vlažnom formom senilne degeneracije žute mrlje kroz studiju PULSAR nam je prikazao dr Jovan Milić. On je referisao o ostvarenom produženom intervalu liječenja i poboljšanju vidne oštrine u navedenoj studiji.
Prof. dr Antoaneta Adćic Zečević koja je bila moderator sesije o vaskularnim bolestima retine, je napravila rezime gore pomenutih izlaganja i osvrt na savremene tendencije i izazove u liječenju ovih bolesti.
Izazovi savremene oftalmologije
Dr Aleksej Medić opisao je primjenu Xen gel implantacije u terapiji glaukoma. On je prezentovao iskustvo u primjeni ove minimalno invazivne i visoko efikasne procedure u čijoj je primjeni imao iskustva tokom posljednjih godinu dana. Xen implantant širenjem omogućava protok očne vodice u subkonjunktivni prostor, a ovaj vid impantacije omogućava spajanje sigurnosnog profila mikroinvazivnih operacija sa sniženjem očnog pritiska.
Dr Jelena Radojičić upozorila je na podatke iz 2020. po kojima je 76 miliona osoba u svijetu starosti 40-80 godina imalo glaukom, a očekuje se da će ga 2040. imati 111.8 miliona. Ovo je prvi i vodeći uzrok gubitka vida, a drugi uzrok sljepila. Istraživanja komplijanse, adherence i perzistencije pokazuju da 75% osoba starosti oko 60 godina sa hroničnim bolestima preskoči ili propusti da uzme lijek u prvih 12 mjeseci, 1/3 pacijenata kada treba da nastavi terapiju tokom mjesec dana takođe napravi razmak u nekorišćenju, a 28% pacijenata ne ode na vrijeme kod izabranog ljekara po recepte za narednu dozu.
Loše pridržavanje pravila terapije utiče na slabu kontrolu očnog pritiska što, po dr Radojičić, dovodi do progresije bolesti u vidu oštećenja optičkog diska i ispada u vidnom polju. Važan faktor u liječenju predstavlja vrijeme, a smatra se da svega 31% pacijenata ostaje na početnoj antiglaukalnoj terapiji i nakon 12 mjeseci.
Dr Biljana Stijovic je govorila o operativnom rešavanju glaukoma kao vodećeg uzroka sljepila u svetu, pa i kod nas. Najčešća operacija, koja ujedno predstavlja i zlatni standard, a radi se i kod nas je trabekulektomija.
Učestalost potrebe za operacijom raste sa starošću pacijenata pa procentualno 61% čine osobe od 60 do 85 g, a nesto manje 39% dobi od 40-60.
Intraoperativne komplikacije se ponekad dešavaju, a veća učestalost je kod osoba sa arterijskom hipertenzijom, dijabetesom, nakon operacija na oku, VPP, katarakte.
Najmanje željene komplikacije su krvarenja unutar oka, hemoragična ablacija horoidee, i kasne postoperativno nastale upale oka, predjela filtracinog jastučeta, i čitavog oka (endoftalmitis).
Nerijetko neuspjela operacija zahtijeva ponavljanje iste ili ugradnju drenažnog šanta. Zaključak: ne odustajati, i ukoliko je neophodno, sama operacija se mora uraditi da bi se sačuvala preostala vidna oštrina pacijenta.
Dr Maja Taušan Lješnjak ukazala je na mogućnosti tretmana uveitisa i efekte biološke terapije. U 50% slučajeva zadnjih uveitisa radi se o infektivnoj etiologiji (toksoplazma, TBC, herpes virusi i sifilis), a smatra se da je pacijent u remisiji kad je prošlo duže od 3 mjeseca bez aktivne inflamacije. Terapijski protokol kod nas podrazumijeva primjenu kortikosteroida, imunomodulatora i/ili biološkog lijeka. Za primjenu biološke terapije kontraindikovana je bilo kakva infekcija, vakcinacija živim vakcinama kao i prisustvo malignog oboljenja, dok to nije slučaj sa trudnoćom kada je terapija odobrena tokom prvih 6 mjeseci.
Dr Maja Đurović objasnila je da od ukupno 8 patogenih herpes virusa, 6 je patogeno za oko. Vodeći uzrok kornealnog sljepila u svijetu su herpesna oboljenja oka sa oko 1,5 miliona oboljelih godišnje u svijetu. Primarna infekcija se dešava u djetinjstvu ili adolescenciji, najčešće infekcija prolazi spontano, bez komplikacija. Herpes virus ostaje u organizmu doživotno u latentnom obliku. Okidači za ponovnu infekciju na oku mogu biti raznovrsni (stres, infekcija, povišena temperatura, izlaganje suncu, menstrualni ciklus, primjena imunosupresivne terapije, kovid infekcija/vakcinacija…). Rekurentna herpetična infekcija najčešće je herpetični keratitis (daje osjećaj stranog tijela u oku, smeta svjetlost, suzenje oka itd.). Liječenje je antivirusno, lokalno mašću ili sistemski tabletama Aciklovir. Kod nekih formi upale dubljih slojeva rožnjače se daju lokalni kortikosteroidi zbog imunološkog mehanizma nastanka. Ipak, nekada sve može dobiti hroničan tok, što vodi čak i višedecenijskom liječenju.
Dr Ksenija Garović je govorila o savremenim principima hirurgije entropijuma, stanja koje predstavlja malpoziciju donjeg očnog kapka i koje može dati brojne komplikacije na prednjem segmentu oka, a među najtežima je ulkus rožnjače. Ona je govorila o anatomiji donjeg očnog kapka, vrstama i patogenezi entropijuma kao i hirurškim principima. U literaturi je opisano više od 100 hirurških tehnika operacije entropijuma, ali se danas koristi tek nekoliko onih koje daju najbolje rezultate i najmanju stopu recidiva. Predstavljen je prikaz slučaja pacijenta operisanog najsavremenijom metodom podešavanja retraktora donjeg kapka kombinovano sa lateral tarsal stripom na Klinici za očne bolesti KCCG. Neposredno po završetku same intervencije kapak zauzima pravilan položaj, a potpun oporavak se postiže dvije nedjelje postepeno.
Na Simpozijumu je izražena podrška razvoju dječje oftalmologije, pa je dr Milena Popović opisala patofiziologiju intrakranijalne hipertenzije kod djece. Ovo je stanje često nepredvidivog toka, sa raznolikim uzročnim faktorima, a samim tim ima i ključnu podjelu na primarnu i sekundarne forme. Javlja se u periodu prije puberteta (prepubertalna 2-11 god.) i u pubertetu (12-17 god.), a incidenca je 1:100.000 (pp.) i 2-9:100.000 (pub.). Faktori rizika su gojaznost, posebno u periodu puberteta, a u istom periodu i predilekcija za ženski pol, ali i neurološka oboljenja, morbili, genetika, bolesti nadbubrežne žlijezde, malnutricija, ponavljane upale sinusa i srednjeg uha, nagli prestanak upotrebe sistemskih kortikosteroida, upotreba tetraciklina i vitamina A i sl. Na prisustvo ove patologije mogu ukazati: glavobolja, pulsatilni tinitus, tranzitorni gubitak vida i duple slike, dok je trajni gubitak vida prisutan kod čak 19% djece ukoliko se blagovremeno ne postavi dijagnoza i započne terapija.
O melanomu oka
Završno predavanje na Simpozijumu imao je dr Tomislav Šimun, šef oftalmološke ambulante Doma zdravlja Glavnog grada. Njegova tema bio je melanom horoidee. Melanom uvealnog tkiva je, kako je objašnjeno, najčešći primarni maligni intraokularni tumor kod osoba od pete do osme decenije života. Zastupljen je u 6-7 slučajeva na milion ljudi, a vrlo rijetko se javlja na oba oka. Za razliku od melanoma kože, melanom uvealnog tkiva nije toliko uslovljen izalganjem UV zracima. Simptomatologija dobrim dijelom zavisi od lokalizacije, veličine i sekundarnih aktivnosti istog. Veoma je bitno naglasiti da 30% melanoma horoidee nema simptomatologiju pa su zbog toga od velikog značaja redovni pregledi kod oftalmologa.
Ovom prilikom opisane su dijagnostičke mogućnosti s fokusom na efekte zračne terapije koji se sprovode u cilju liječenja tumora. Metastaze su najčešće lokalizovane u jetri i plućima, a prognoza zavisi od više faktora. U cilju ilustracije ove patologije prezentovan je slučaj iz kliničke prakse.
Anita Đurović
