Održan peti kamp dijabetičara

Tradicionalni, međunarodni kamp za dijabetičare se po peti put održao u Baru od 7. do 10. oktobra, okupivši oko 30 učesnika. Do sada je na kampu za dijabetičare učestvovalo oko 150 diaberičara, uglavnom sa dijabetesom tip 1. Organizator kampa za dijabetičare je nevladina organizacija Plavi krug – Bar, društvo za borbu protiv šećerne bolesti, čiji je osnivač dr Valentina Kalinić, spec. endokrinolog iz Bara. Kamp za dijabetičare ima podršku od opšte bolnice Bar, doma zdravlja Bar i savjetovališta za borbu protiv dijabetesa. Edukativnog je karaktera te učesnici imaju odličnu priliku za razmjenu iskustava.
Dr Valentina Kalinić je pozdravila prisutne i naglasila da je pacijentima potrebno pružiti, pored terapije i diagnostičke procedure i edukaciju kako bi se lakše nosili sa stanjem dijabetesa. Zahvalila se svima koji joj pružaju podršku u ovom projektu, a posebno kolegama koji godinama dolaze da volontiraju, odnosno, prisustvuju kampu i edukuju pacijente da se lakše nose sa problemima sa kojima se svakodnevno susreću, kroz razna predavanja i radionice. Istakla je da je posebno ponosna na veze koje se uspostavljaju tokom trajanja kampa, jer po odlasku sa kampa se prijateljstva šire uz ideju o dobrom zdravlju.
Dr Snežana Labović Barjaktarević, spec. higijene i dijetoterapije, održala je predavanje o pravilnoj ishrani, a cilj je bio da se skrene pažnja onima koji žive sa diajbetesom, da treba da žive što jednostavnije, sa pravilnom ishranom i sa manje komplikacija.
– Šećerna bolest je veliki, ozbiljni i jako skup javno-zdravstveni problem, ne samo kod nas nego i u svijetu. Postoje dva tipa dijabetesa, tip 1 i tip 2, pri čemu tip 1 je preventilan i može da se kontroliše. Procjene su da će do 2025. godine u odnosu na 2003. Godinu, kada su rađene procjene, broj oboljelih porasti za 72%. Broj oboljelih se uvećava u zemljama u razvoju više nego u odnosu na razvijene zemlje. Smatra se da će doći do ogromnog porasta oboljelih ukoliko se ne budemo bavili ovim problemom u smislu preventive. Šećerna bolest je stanje u kojem je povećana koncentracija šećera u krvi. Ponekad postoje simptomi, a češće ih nema, pa kada se otkrije bolest već smo u velikom problemu jer se razvijaju komplikacije, oboljenja srca, krvnih sudova, neurološke bolesti, bolesti bubrega, gubitak vida i dr. Komplikacije su preventabilne, dakle, naše je da održavamo vrijednosti šećera u krvi što bliže normalnim, a to se postiže pravilnom ishranom, redovnim fizičkim aktivnostima, a kada je potrebno i ljekovima. Hrana podiže koncentraciju glukoze u krvi, a vježbanje i ljekovi je smanjuju. Upravo ravnotežom ova tri faktora mi možemo održati dobru koncentraciju šećera u krvi. Svi imamo šećer u krvi. Glukoza nam daje energiju da obavljamo sve aktivnosti. Ugljeni hidrati koje unosimo putem hrane i pića utiču na šećer u krvi i upravo izborom hrane se pravi razlika u koncentraciji šećera u krvi. Svi treba da jedemo hranu koja je biološki nutritivno vrijedna i zdravstveno bezbjedna. Nema posebne ishrane za diabetičare. To je zabluda. Preporuka je da polovina tanjira bude povrće, a druga polovina žitarice i meso, da u svakodnevnoj ishrani imamo voće i mliječne proizvode. Potrebno je praviti selekciju ugljenih hidrata koji su osnovni izvor energije u našoj ishrani. Oni su najrasprostranjenija organska jedinjena na Zemlji i od njihovog unosa zavisi koncentracija šećera u krvi. Imamo grupe namirnica koje su više ili manje bogate ugljenim hidratima. To su žitarice, mahunarke, krompir, mlijeko, voće i naravno slatkiši. One koje manjkaju ugljenim hidratima su mesa ili zamjene za meso, ribe, ulja i masti. Energetske potrebe za svakoga od nas su različite i zavise od puno faktora kao što su pol, uzrast, stanje zdravlja i nivo fizičkih aktivnosti, a sve ono što putem hrane unesemo u organizam kao višak, u našem organizmu se skladišti u obliku masti. Održavanje tjelesne mase nam može pomoći. Oni koji su gojazni u preddijabetesnom stanju su, i zato treba korigovati tjelesnu masu, a tu nam pomaže fizička aktivnost koja je umjerena i koja se u kontinuitetu odvija, jer svaka duža pauza potire efekat onoga prethodno ostvarenog. Potrebno je unositi u organizam više od 45 vrsta hranjivih materija da bi organizam funkcionisao kako treba. Neophodno je u organizam unositi povrće, žitarice, mlijeko i mliječne proizvode, meso, masti i ulja, a voda je neophodna i uvijek na prvom mjestu.
Prof. dr Snežana Vujošević, spec. endokrinologije je pozdravila učesnike petog kampa diajbetičara i kratkim uvodom ih podstakla na razmišljanje o budućnosti i planovima, te prisutnima približila istinu, da se svi, i oni koji nisu i oni koji jesu diabetičari, nose sa istim ili sličnim problemima, odnosno da se većina nas nepravilno hrani, nedovoljno spava i da svi imamo plan da popravimo kvalitet života i zdravlje, da su ti planovi lako ostvarljivi ali da moramo biti dovoljno voljni i disciplinovani.
Dr Sreten Kavaric, spec. endokrinologije, otvorio je peti edukativni kamp diabetičara sa porukom da je diajbetes stanje sa kojim treba naučiti živjeti. Prisutnima je predstavio jedan svoj dan koji je uvijek dobro organizovan sa dovoljno sna, sa fizičkom aktivnošću i pravilnim rasporedom obroka i uvijek uz podršku porodice, naglašavajući da je samodisciplina neophodna za prevenciju koja je od izuzetne važnosti za održavanje dobrog zdravlja.