U moru složenih dešavanja kojima svakodnevno svjedočimo, donosimo priču o jednoj doktorici širkog srca i tople duše. Ksenija Popović, ljekarka Doma Zdravlja Kolašin i volonterka Crvenog krsta, svakodnevno pokazuje koliko empatija i prednosti mogu značiti onima kojima su najpotrebniji.
Njen moto “Kako mogu da vam pomognem” nije samo fraza, već princip kojim se vodi u radu s pacijentima.
U razgovoru za Portal RTCG Popović ispričala je dirljivu priču o pacijentkinji iz sela Perkobrđe koja joj je poslala pismo, tražeći terapiju.
“Ne pamtim kad sam zadnji put dobila pismo. Ova pacijentkinja nema telefon i ovo je bio jedini način da me kontaktira. Poslala je pismo na moje ime u Dom Zdravlja u kome je napisala, propišite mi terapiju za dva mjeseca”, kaže Ksenija.
Uprkos redovnim obilascima terena, izazovi poput nedavne nezgode otežali su pristup udaljenim zajednicama.
“Ljudima u tim selima najviše znači da ih se neko sjeti i sasluša. Ne mogu vratiti majci sina koga je izgubila, ali mogu ponekada da je posjetim da pričamo o njemu”, objašnjava Popović.
Ona se suočava s problemima organizacije prevoza, naglašavajući da mnogi pacijenti nemaju mogućnost plaćanja taksija.
Doktorka Ksenija se oslanja na svoju medicinsku sestru Sanju, koja je uvijek tu da pruži ruku pomoći.
Takođe, zahvalna je volonterima Crvenog ksta Kolašin, posebno onima koji vode računa o finansijama gledajući da svaki cent donacije bude utrošen svrsishodno.
Svake godine, Popović i volonteri Crvenog Krsta obraduju djecu lokalnih zajednica novogodišnjim poklonima, donoseći radost i osmjeh onima kojima su potrebni.
“Jako je važno da činimo dobro, jer je to uzvišeno. Treba da živimo jedni za druge”, poručuje ona.
Pored brige o starijim pacijentima, dr Ksenija snažno apeluje na podršku djeci udaljenih sela
“Ima mnogo škola i djece koja zaslužuju nadu i podršku da ostanu na svojim ognjištima. Ovi krajevi su prirodno bogati i puni vrijednih ljudi ” dodaje ona.
Popović nije samo ljekarka, ona je simbol nade i humanosti koja inspiriše sve nas da budemo bolji jedni prema drugima.
U njenoj zajednici, njen rad podsjeća nas koliko je važno pružiti podršku onima kojima je napotrebija, podsjećajući da nijedan čovjek ne smije biti ostavljen, tužan i sam.
“Ljudi koje obilazim su uvijek radosni, iako žive u zabačenim selima. Sve to ostavlja duboki trag na mojoj duši, i daje mi još više snage i volje da radi”, zaključila je doktorka Ksenija.
Portal RTCG
