Zdravstveni sistem je jedan od rijetkih podsistema društvene djelatnosti koji je usmjeren na zaštitu zdravlja ljudi od njihovog rođenja do smrti, odnosno kroz čitav njihov životni vijek. Zdravstveni sistem ne može biti „kompletan” bez kvalitetne apotekarske usluge. Apoteka, kao građanima i društvu najdostupnija zdravstvena ustanova, prepoznala je kvalitet usluge kao svoju budućnost!
Farmaceutska zdravstvena zaštita predstavlja nov koncept farmaceutske prakse koji se fokusira na direktnu interakciju farmaceuta i korisnika u cilju pružanja kvalitetne zdravstvene usluge. Savremena organizacija apotekarske djelatnosti zahtijeva:
•Jasno pozicioniranje apoteke u sistemu primarne zdravstvene zaštite stanovništva,
•Implementaciju profesionalnih standarda Dobre apotekarske prakse (DAP),
•Organizaciju rada apoteka po zahtjevu Standarda ISO 9001:2008.
Dobra apotekarska praksa (DAP)
Decenijska iskustva u organizaciji rada proizvodnje i kontrole ljekova dovela su do stvaranja dokumenta Good manufacturing practice (GMP) – Dobra proizvođačka praksa. Dokumentom Fédération Internationale Pharmaceutique (FIP) – Standardi za kvalitet farmaceutske usluge, 1993. godine predstavljene su međunarodne smjernice za DAP, sa ciljem podizanja kvaliteta farmaceutske usluge. Svi principi DAP-a okrenuti su pacijentima / korisnicima usluge, a najvažniji od svih je zahtjev da prvi farmaceutov interes mora uvijek biti dobrobit pacijenta.
Filozofija DAP-a bazira se na četiri osnovna načela (principa):
•Prvi i osnovni interes farmaceuta mora biti ostvarenje blagostanja pacijenta;
•Osnovna apotekarska aktivnost je snabdijevanje Ijekovima i drugim proizvodima od značaja za zdravlje dokazanog (bezbjednog) kvaliteta, pružanje odgovarajućih informacija i savjeta pacijentu, kao i praćenje efekata upotrebljenih ljekova;
•Integralni dio farmaceutskog doprinosa zdravstvenoj zaštiti sastoji se u unapređenju racionalnog i ekonomičnog propisivanja i pravilne upotrebe ljekova;
•Cilj svakog elementa farmaceutske usluge relevantan je za svakog pacijenta, jasno definisan i efikasnom komunikacijom prezentovan svima koji su uključeni u liječenje i brigu o pacijentu.
Bitno je naglasiti da:
•Suština apotekarske prakse treba da bude profesionalizam, iako su važni i ekonomski faktori,
•Farmaceuti treba da imaju uticaj na odluke o upotrebi ljekova (mora postojati sistem koji farmaceutu omogućava prijavljivanje neželjenih efekata ljekova, farmakoterapijskih grešaka, nedostataka u kvalitetu ljekova ili pojave falsiikovanih ljekova),
•Neophodno je ostvariti stalnu saradnju sa drugim zdravstvenim radnicima, posebno ljekarima. Ona mora biti shvaćena kao stručna saradnja koja uključuje međusobno povjerenje po svim pitanjima vezanim za farmakoterapiju,
•Odnosi među farmaceutima moraju biti prije kolegijalni nego konkurentski, u cilju unapređenja kvaliteta farmaceutske djelatnosti,
•Farmaceuti i menadžeri apoteka moraju prihvatiti podjelu odgovornosti za definisanje, evaluaciju i unapređenje kvaliteta,
•Potrebno je vršiti širenje evoluiranih informacija o Ijekovima ili drugim aspektima zdravstvene zaštite i
•Obavljati aktivno uključivanje u sve faze kliničkih studija.
Jednostavnije rečeno, uloga DAP-a je:
•Da se defininišu i standardizuju farmaceutska usluga i aktivnosti farmaceuta u apoteci,
•Da se uniformišu procesi rada u javnim i bolničkim apotekama, što doprinosi povećanju kvaliteta usluge i proizvoda,
•Da se definiše proces koji doprinosi minimalizaciji grešaka u radu,
•Da se mjere (evaluiraju) i nadziru (monitoring) farmaceutske zdravstvene usluge i njihovi ishodi – klinički / zdravstveni, ekonomski i socijalni / personalni.
Na osnovu prethodno navedenih načela i principa može se kreirati model farmaceutske usluge. Pri postavljanju modela farmaceutske zdravstvene usluge moramo imati u vidu osnovne procese koji se dominantno odvijaju u apoteci, a to su:
•Planiranje
•Upravljanje dokumentima •Upravljanje resursima •Izdavanje ljekova na recept •Izdavanje ljekova bez recepta •Izrada magistralnih preparata •Nabavka proizvoda za dalji plasman
•Skladištenje
•Korektivne mjere
•Interne provjere
•Mjerenja, analize i poboljšanja.
S druge strane, svijet je iskoristio godinama prikupljana iskustva brojnih uspješnih preduzeća, instituta, naučnika i priznatih stručnjaka i pretočio ih u standarde koji predstavljaju minimalne zahtjeve za kvalitet jedne organizacije ili preduzeća. Ti standardi su poznati korisnicima i široj javnosti pod imenom Serija standarda ISO 9000.
Integracija standarda ISO 9001:2008 i DAP
ISO i DAP smjernice, na svoj način, predstavljaju sisteme kvaliteta. Jedan od osnovnih principa menadžmenta kvalitetom po Seriji standarda ISO 9000 : 2008 jeste usmjerenje na korisnike kod kojih se naglašava da organizacije zavise od svojih korisnika i da prema tome treba da razumiju aktuelne i buduće potrebe korisnika, treba da ispune zahtjeve korisnika i da nastoje da pruže i više nego što korisnici očekuju. Isti pristup može se uočiti i u okviru principa (zahtjeva) DAP sistema. Integracija sistema menadžmenta, preko menadžmenta sistemom kvaliteta, vrši se na nivou procesa. Zajednički elementi zahtjeva Standarda ISO 9001: 2008 i Standarda DAP-a su:
•Zahtjevi koji se odnose na dokumentaciju
•Odgovornost rukovodstva
•Obuka
•Infrastruktura
•Radna sredina / aspekti životne sredine
Add comment