Dr Jovan Kujačić (1869-1958)

[heading size=”7”]LJEKAR • PROSVETITELJ[/heading] I ne opijajte se vinom, u tome leži propast, nego se ispunjavajte Duhom ! (And be not drunk with wine, where in excess; but be filled with the Spirit!)

Biblija

 

U monografiji „Trezvenjački pokret u Crnoj Gori (1900- 1984)”, istaknuti novi­nar Radenko Smolović, među istaknutim trezvenjacima, na prvom mjestu pominje dr Kujačića, ovim riječima: „Kao ljekar, kulturni i javni radnik, a posebno kao borac na planu trezvenosti dr Jovan Kujačić bio je vrlo zapažena ličnost u crnogorskom dru­štvenom životu krajem prošlog i u prvoj polovini ovog vijeka.”

Kujačić je rođen u Nudolu kod Grahova. Gimnaziju je završio u Sremskim Karlovcima, a medicinu u Moskvi, 1899. godine. Po završetku studija specijalizirao je unutrašnje bolesti u Ženevi i Parizu. Po povratku iz Pariza, kratko je bio na službi u bolnici „Danilo I” na Cetinju. Ubrzo je postavljen za okružnog ljekara u Kolašinu. Kao dokaz njegovog živog temperamenta i emo­tivne privrženosti ljekarskoj praksi, u Kolašinu se dugo pamtilo i prepričavalo kako je u vrijeme januarske hladnoće i snijega bosonog pohitao u komšiluk da ukaže pomoć, spasi bolesnika.

Za vrijeme boravka u gradu na Tari dr Kujačić osniva prvo društvo za borbu protiv alkoholizma u Crnoj Gori, pod nazivom „Društvo dobre nade”.

U rubrici „Narodno zdravlje”, pod naslovom „Protiv alkoholizma”, Kujačić između ostalog piše: „Ima već nekoliko godina, kako sam se počeo pobliže i pažljivije upoznavati s alkoholom (spiritnim pićima) i njegovim zlokobnim utjecajem na zdravlje i duševno i tjelesno, kako pojedinca tako i cijelog društva. Osobito me zainteresovalo to pitanje od kako sam, izučavajući duševne bolesti, uvidio da je nesrećno piće uzrok manitilu [ludilu] u dvije trećine slučajeva.” Još kao mladi ljekar, dr Kujačić je počeo da piše popularne članke iz medicine, kako bi na prikladan način obavijestio narod o čuvanju i njegovanju zdravlja. Prva takva publikacija „Jektika”, izdata je 1904. godine, a zatim su uslijedile i „Neuroza i njeni najglavniji uzroci”, „Alkohol i jektika”, „Kolera” i „Lepra”.

Pored medicine, Kujačić se bavio i književnošću. Pošto je poznavao više stra­nih jezika, bavio se i prevodilačkim radom, pa je više godina radio na prevođenju Homerove „Ilijade”. Knjigom „Prilog istoriji zdravstvene kulture Crne Gore”, koju je izdala Srpska akademija nauka i umjetnosti (1950), zadužio je zdravstvenu službu Crne Gore.

Profesor doktor Filip Šoć u op­širnoj monografiji „Narodna i naučna medicina u Crnoj Gori”, štampanoj 2002. godine, posebno je apostroirao nastojanje dr Kujačića da osnuje „Crnogor­sko ljekarsko udruženje”. To bi udruženje obavještavalo ljekare o medicinskim novinama i uticalo na usavršavanje ljekara. Kujačić je bio protiv šablona i zaostalosti u medi­cini. Upozoravao je da su alkoholizam, siilis i jektika tri strašne pojave koje „rone” temelje narodnog zdravlja. Njih treba spriječiti jer se ne mogu liječiti. Logičnijem tumačenju Njegoševih metaforičnih misli u „Gorskom vijencu”, može pomoći Kujačićeva izjava da se „siilis u trećem stadiju, odlikuje najgroznijim slikama, opadanjem nosa, tabesom i raznim vrstama ludila. Te bolesti ne mogu se liječiti, nego treba od njih narod čuvati.

Higijena tu mora imati prvjenstvo. Ona je alfa i omega cjelokupnog ljekarskog rada. Narod treba učiti i upoznavati s blagovremenom naukom.”

 

 

Piše: dr sc med. Božo Vuković