Ravna stopala su deformitet spuštanja medijalnog uzdužnog svoda stopala sa pratećim valgusom petne kosti. Pri stojećem stavu, što je inače fiziološki stres na stropalo, medijalni uzdužni svod stopala ne mijenja svoju arhitektoniku zbog: 1 .) specifičnog oblika kostiju koje ga čine, 2.) djelovanja plantarnih ligamenata i plantarne aponeuroze, 3.) aktivnosti muskulature potkoljenice.
Klasifikacija: Iz ovog proizilazi da remećenje bilo kojeg od ova tri nabrojana segmenta koji čine i održavaju medijalni svod stopala, a koje može biti urođeno i stečeno, će dovesti do njegovog spuštanja i pojave ravnih stopala, pa prema tome, postoji urođeno i stečeno ravno stopalo.
Od urođenih deformiteta se najčešcće javlja takozvano “udičasto stopalo” (pes calcaneovalgus) koji je asimptomatsko i spontano prolazi do 4 mjeseca od rođenja. Od stečenih ravnih stopala etioloski gledano, najzastupljennije je statičko ravno stopalo.
Postoji još podjela na fleksibilno i rigidno ravno stopalo. Fleksibilno ravno stopalo se odnosi na one slučajeve gdje se dorziflexijom palca ili podizanjem stopala na prste zateže i koriguje uzdužni medijalni svod stopala, što nije slučaj sa rigidnim ravnim stopalom, već je indikovana hirurška intervencija. Odgovor na pitanje koji je tip ravnog stopala prisutan kod pacijenta, na osnovu kliničke evaluacije, treba da da ortopedski hirurg.
Statičko ravno stopalo nastaje onda kada posturalana muskulatura (mišići potkoljenice) ne može iz bilo kog razloga da vrši funkciju održavanja uzdužnog medijalnog svoda. Ako se centar opterećenja iz bilo kog razloga pomjera unaprijed, kao na primjer nošenje visoke potpetice, dolazi do spuštanja medijalnog svoda kao i povećanog opterećenja na prednji dio stopala, koji fiziološki i anatomski nije prilagođen za takav vid opterećenja. To je razlog bola u prednjem dijelu stopala nakon dugog stajanja i hodanja sa cipelama sa visokim potpeticama. Kada se desi takvo opterećenje, aktivira se refleksna reakcija posturalne muskulature, koja uglavnom djeluje preko navikularne kosti stopala i podiže medijalni svod stopala, a samim tim vraća centar aksijalnog opterećenja (opterećenja tjelesnom težinom) u srednji dio stopala. Ovaj refleks nije prisutan nakon rođenja i razvija se oko treće godine života, što je jedan od razloga spuštenog stopala kod djece, o čemu će u daljem tekstu biti govora.
Postoje faktori koji mogu doprinijeti razvoju statičkog ravnog stopala, a to su: opšta mišićna slabost nakon sistemsih oboljenja, nakon traume potkoljenice i stopala, kod djece nagl rasti i nesrazmjera jačine mišićnog i skeletnog sistema, zamor normalno razvijene muskulature nakon dužeg stajanja i hodanja, naročito kod osoba sa naglim povećanjem tjelesne težine, i ništa manje značajno, neadekvatna obuća koja dovodi do neravnomjerne distribucije tjelesne težine na podlogu.
Simptomi: Umor u stopalima nakon dužeg stajanja i hodanja, hod postaje neelastičan, trapav, bez fiziološkog podizanja na prste prilikom odraza i postepeno se javlja bol u stopalima, više pri stajanju nego pri hodu, što je posljedica mirovanja posturalne musculature, pa sva težina tijela se prenosi na oslabljene mekotkivne strukture stopala, što izaziva bol.
Liječenje: Samo postojanje ravnog stopala ne znaci da je njegovo liječenje i potrebno. Mnogi aktivni sportisti sa flexibilnim, katkada i sa rigidnim ravnim stopalima, nemaju nikakve subjektivne tegobe i sa potpuno normalnom su funkcijom stopala, evidentno bez ikakvog uticaja na njihopv fizički potencijal.
Kada treba započeti liječenje? Samo u onim slučajevima kada postoji bol u stopalima i oštećenje funkcije stopala, i kada postoji bol u koljenima, kukovima i donjim segmentima kičmenog stuba, a da je klinički povezano sa ravnim stopalima.
Cilj liječenja je korekcija centra gravitacije stopala , kako bi se prenošenje tjelesne težine odvijalo ravnomjernije.
1.) Vježbe jačanja misića stopala i mišića potkoljenice. Aktivne vježbe jačanja muskulature protiv otpora, za koje se obuka sprovodi na odjeljenjima fizikalne terapije, vježbe na vibrirajućoj platformi, kao i primjena elektroterapije. (Danas se veliki broj autora zalaže da primjena korektivnih vježbi samo unutrašnjih mišića stopala, bez mišića potkoljenice, nema efekta na korekciju deformiteta, jer teret do 200 kg pri statičnom opterećenju stopala trpe ligamenti i plantarna aponeuroza, a ne unutrašnji mišici stopala).
2.) Korekcija obuće i nošenje uložaka je veoma važan i efikasan vid neoperativnog liječenja. Danas većina autora smatra da je metod izbora u liječenju ovog deformiteta nošenje komotne obuće sa što širim prednjim dijelom, uz nošenje individualnih ortokinetičkih uložaka po mjeri, koji mogu da iskoriguju valgus stopala, podignu svod stopala i naprave ravnomjernu distribuciju opterećenja i pomjeranje centra gravitacije stopala.
Liječenje rigidnog ravnog stopala, ukoliko prethodno navedena terapija nije dala efekat, se vrši hirurškim intervencijama, od kojih je najzastupljenija ukočenje zglobova srednjeg dijela stopala.
Add comment