90% pacijenata sa dijagnozom dijabetesa melitusa su gojazni. Njihovo liječenje nameće potrebu da se reguliše težina, nivo glikemije u krvi, hipertenzija i sl. U dijabetologiji, nažalost, 2/3 sredstava otpada na komplikacije. − Ako se pacijentu daju dva skupa preparata, smatram da sam pomogla pacijentu i motivisala ga da bude bolji. Na taj način sprečava se broj pacijenata na dijalizi, broj pacijenata sa koronarnom bolesti, kao i broj pacijenata sa moždanom bolesti, što je i te kako od koristi i državi i pacijentu – kaže dr Kalinić.
Srčana slabost i dijabetes
Mr sc. med. Nebojša Bulatović, iz Kliničkog centra Crne Gore, objasnio je da je srčana insuficijencija klinički sindrom koji se pokazuje nedostatkom, bilo prouzrokovano strukturno ili funkcionalno, da ne može da sprovede adekvatnu ulogu, da potroši dovoljno vodonika i nadoknadi kiseonikom. Prouzrokuju je kako strukturne, tako i funkcionalne abnormalnosti, a dovodi do disfunkcije udarnog volumena ili povećanja interkardijalnog pritiska u miru ili tokom napora. Navodeći podatke studije u kojoj je srčana insuficijencija bila primarni cilj, on je rekao da 1-2% svjetske populacije ima srčanu insuicijenciju. Ona danas poprima ulogu pandemije. U populaciji starijih od 70 godina, 10% ima srčanu insuficijenciju. Ona je jedna od ranih komplikacija dijabetesa tipa 2 i javlja se često ranije u odnosu na infarkt miokarda ili šlog.
Pacijenti sa dijabetesom imaju 5 puta veći rizik od srčane slabosti, a izuzetno je visoka i stopa smrtnosti: oko 50% ovih pacijenata, nakon postavljanja dijagnoze, umre u narednih 5 godina. U statističke činjenice koje karakterišu ove pacijente spadaju: za 2 puta je češća srčana insuficijencija kod muškaraca koji imaju dijabetes melitus u odnosu na one koji nemaju. Kod žena je ta stopa puno veća: čak 5 puta su u većem riziku dijabetičarke u odnosu na vršnjakinje koje nemaju tu bolest. Smatra se da 12% pacijenata sa dijabetesom razvija srčanu slabost, a ako se radi o starijim osobama, 39% ima srčanu slabost u populaciji dijabetičara. 3.3% je godišnja incidenca javljanja srčane slabosti a 25% populacije dijabetičara uključeno je u brojne studije koje su pratile srčanu insuficijenciju. U starijoj populaciji, sa povećanjem nivoa sa 1% glikoliziranog hemoglobina, srčana slabost se javlja u 15% više slučajeva.
Brojni faktori rizika dovode do srčane insuficijencije, a dijabetes igra jako veliku ulogu. Učestalost komplikacija srčane insuficijencije, upozorio je mr Bulatović, na vrlo je visokom nivou kod dijabetičara, odmah iza pacijenata sa arterijskom bolesti.
Mehanizmi koji dovode do ovog poremećaja svode se na arterosklerotsku bolest i mikrovaskularne efekte. Oštećenje se javlja vrlo rano. Srčana insuficijencija je podijeljena na sistolnu i dijastolnu. Često se dešava i da pacijent ima optimalan nalaz, ali prisutnu simptomatologiju. Zbog toga, kaže mr Bulatović, veliki broj pacijenata ostaje bez dijagnoze. Smatra se da 68% pacijenata ima disfunkciju lijeve komore 5 godina nakon pojave dijabetesa. Javljanjem srčane insuficijencije kod ove grupe pacijenata rizik od mortaliteta duplo je veći u odnosu na pacijente koji nemaju ovaj poremećaj. Učestalost redukovane sistolne frakcije, takođe spada u još jedan rizik od neželjenih događaja. Za 30% raste između 2. i 3. hospitalizacije, a 40% hospitalizovanih posle 3. hospitalizacije umire.
Budući da u pitanju često nedijagnostikovana bolest, radi se na stalnom unapređenju dijagnostike. Ciljne grupe za preventivni skrining su stariji pacijenti, žene, gojazni pacijenti, pacijenti koji imaju simptome dispnee, brzog zamaranja i sl.
Istraživanja govore
Dr Aleksandar Đogo, iz Kliničkog centra Crne Gore, prezentovao je podatke studije rađene na više od 17.000 ispitanika, jedine koja je za primarni cilj imala srčanu insuficijenciju. 60% ispitanika imali su dijabetes tipa 2, nijesu imali potvrđenu kardijalnu insuficijenciju i imali su 2 ili više faktora rizika. Upoređivan je učinak novijih terapijskih rješenja i placeba, u roku od oko 4 godine.
Faktori rizika bili su: starost muškaraca veća od 55 godina, dislipidemija, pušenje i hipertenzija. Kod osoba koje imaju potvrđeno kardiovaskularno oboljenje, radi se uglavnom o starijima od 40 godina, sa ishemijskom kardiovaskularnom, cerebrovaskularnim oboljenjem i perifernim arterijskim oštećenjem. Jedna od bioloških prednosti ženskog pola koju je naveo dr Đogo jeste da su te pacijentkinje do 60. godine u manjem riziku jer su zaštićene estrogenom.
Rezultati navedene studije pokazuju statistički značajnu redukciju hronične srčane insuficijencije u odnosu na placebo (17% redukcije), a kada se radi o patologiji van hronične srčane insuficijencije to se povećava na čak 27%. Primarni bezbjedonosni cilj MEC-a bio je oko 7%, ali kod dijabetesa tipa 2 sa miokardnim infarktom rizik se smanjuje za otprilike 16%. Komplikacije kardiovaskularne bolesti padaju ispod 45%. U populaciji koja obuhvata i hroničnu srčanu insuficijenciju i kardiovaskularni događaj smanjuje se za 38%, sama hronična srčana insuficijencija do 36%, a ono što daje vjetar u jedra jeste kardiovaskularni egzitus: redukcija iznosi čak 45%.
Add comment