Značajna je i redukcija renalnih događaja. Mehanizam djelovanja svodi se na kumularnu reapsorpciju i prebacivanje mikoznog molekula kao makromolekula i natrijuma kao mikromolekula u primarni urin. Jednim udarcem, objašnjava dr Đogo, rješavaju se hipertenzija, vaskularno opterećenje preloda na srčani mišić i dijabetes. Isto tako važno je da u nefronu dolazi do obnavljanja hondrocita. Na taj način popravlja se renalna funkcija, ali treba biti oprezan u vezi sa ovim.
U grupi ispitanika koja se odnosila na renalne i kardiovaskularne ishode rizik se smanjio za 24%, a samo renalni ishodi za 47%. Kada se radi o renalnom ishodu, on se odnosi na čistu mehaniku, tubularnu funkciju, a kardiovaskularni ishod ima mnogo aspekata: dislipidemiju, atmosferske promjene, mehaniku itd.
U vezi sa ranije konstatovanim opasnostima od karcinoma mokraćne bešike, simptomima depresije volumena, akutnim oštećenjima bubrega, kao i o Furnijeovim gangrenama konstatovano je da oni nijesu u značajnoj mjeri prisutni. Genitalne infekcije pokazuju određenu razliku, ali ju je moguće prevazići unošenjem veće količine tečnosti.
Veliki hipoglikemijski događaji su, objasnio je dr Đogo, nemogući u ovom konceptu. Vrijeme je, naveo je on, da se koncept liječenja dijabetesa proširi, da se izađe iz domena endokrinologije u domen kardiologije, nefrologije, pa možda i psihologije. Što je najvažnije, da se spriječi proces popuštanja srca i bubrega, koji su sa godinama neminovni.
Preporuke
Dr Igor Bjeladinović, iz Opšte bolnice u Kotoru, imao je za temu prikazivanje pregleda preporuka na osnovu Američkog i Evropskog dijabetološkog vodiča. Uz osvrt na način liječenja od prije nekoliko godina, on je naveo da bi na osnovu brojnih promišljanja ovaj koncept morao biti promijenjen zbog toga što većina pacijenata ima i pridružene bolesti.
Savremeni način tretmana dijabetičara, naveo je dr Bjeladinović podrazumijeva veći fokus na promjenu životnih navika. Što se tiče gojaznosti, već je vrijeme da se o njoj razmišlja kao o bolesti koju treba liječiti. Veći fokus se mora staviti i na faktore koji zavise od pacijenta: tj. samokontrolu.
− Izbor terapije koji danas imamo je vrlo veliki, ali moramo razmišljati o njenoj bezbjednosti i koristi u liječenju pridruženih bolesti. Danas nam je cilj da smanjimo rizik od razvoja komplikacija – objasnio je dr Bjeladinović. To smanjenje najefikasnije se može sprovesti kroz smanjenje kardiovaskularnog rizika. Drugo, treba raditi na poboljšanju kvaliteta života pacijenta, i mora se stvoriti i individualni plan za svakog pacijenta. Za to je predviđen uvid u trajanju od 15 minuta u okviru kojih se ispituju pacijentove životne navike, komorbiditeti, klinička slika, psihički status, specifični faktori i vrši prepisivanje terapije. Ukoliko se ne postigne dobra glikoregulacija, mora se razmišljati o smanjenju rizika od hipoglikemija, kako da se smanji tjelesna masa i kako da se ne povećaju troškovi u mjeri koja je adekvatna (3-300 dolara mjesečno po pacijentu).
Što se tiče smanjenja rizika od hipoglikemija, može se vidjeti da upotreba ljekova novih generacija zauzima posebno mjesto. Njima se postiže da se istovremeno značajno smanjuje HGB1C, vrši redukcija tjelesne mase i dobra regulacija masnoće.
− U ovom vremenu gdje imamo sukob između rane insulinizacije i dobre glikoregulacije, bez potreba za insulinizacijom, a vrijeme će pokazati koji će od ova dva pravca odnijeti prevagu, bez obzira na upotrebu svih resursa preinjekcione terapije, pacijenti su osuđeni na primjenu injekcione terapije, koju u načelu ne vole – kaže dr Bjeladinović. Bez obzira na to što su u pitanju izuzetno dobri ljekovi, što su to kvalitetni insulini, pacijenti i dalje zaziru od primjene insulina i zbog toga smo po prvi put u drugoj generaciji insulinskih analoga, objasnio je dr Bjeladinović, dobili ono što pacijenti traže: da se postigne cjelodnevna glikoregulacija i da su ljekovi efikasni.
Najvažnije je, ističe dr Bjeladinović, da se napravi dobra procjena stanja pacijenta i u zavisnosti od toga primijeni terapija. Smanjenje koronarnog rizika od 13%, kao i smrtnosti, koje se pokazuje u studijama koje su se bavile ispitivanjem ljekova druge generacije analoga, ukazuje na značajno unapređenje u terapiji.
Anita Đurović
Add comment