Nikola Matunović, struk. master menadžer u zdravstvu
Kvalitet zdravstvene usluge može se definisati kao stepen do kojeg zdravstvena njega povećava vjerovatnoću željenih zdravstvenih ishoda za pojedince i populacije, u skladu sa trenutnim stručnim znanjem. Drugim riječima, kvalitet zdravstvene usluge odnosi se na pružanje efikasnih, sigurnih, pravovremenih i pristupačnih usluga koje zadovoljavaju potrebe pacijenta i poboljšavaju njihov zdravstveni status.
Upravljanje kvalitetom u zdravstvu obuhvata sve aktivnosti koje zdravstvene ustanove sprovode kako bi osigurale da njihove usluge ispunjavaju standarde kvaliteta. To uključuje kontinuirano praćenje i evaluaciju procesa i ishoda, implementaciju poboljšanja, osposobljavanje osoblja, kao i usklađivanje sa relevantnim zakonima i regulativama. Glavni cilj upravljanja kvalitetom je unapređenje zdravlja pacijenta, smanjenje rizika i optimizacija resursa.
Kvalitet zdravstvene usluge posmatramo kroz više dimenzija i to:
- Pristupačnost– podrazumijeva geografsku dostupnost, finansijsku dostupnost, dostupnost usluga i fizička pristupačnost,
- Efikasnost– podrazumijeva vrijeme, odnosno brzinu kojom pacijenti dobijaju zdravstvenu uslugu, korišćenje resursa koje treba biti optimalno, potom ishodi liječenja i organizaciju rada,
- Sigurnost– uključuje prevenciju infekcija, upravljanje medicinskim greškama, fizičku sigurnost pacijenta, krizno upravljanje,
- Zadovoljstvo korisnika (pacijenta)– koje se ocjenjuje kroz ankete i povratne informacije, ocjena kvaliteta ambijenta, psihološku podršku i personalizovanu njegu,
- Stručnost i kompetentnost osoblja– indikatori su: obrazovanje i obuke (kontinuirana edukacija i profesionalni razvoj medicinskog osoblja), supervizija i evaluacija (redovno praćenje i ocjenjivanje rada osoblja, uključujući povratne informacije i podršku za unapređenje), radni uslovi (adekvatan broj osoblja, radno opterećenje i uslovi rada koji omogućavaju visok kvalitet pružene njege), etičke prakse (poštovanje etičkih standarda u radu, uključujući prava i dostojanstvo pacijenata).
Metodologija ocjenjivanja kvaliteta u zdravstvu podrazumijeva skup sistematskih procesa i alata koji se koriste za mjerenje, analizu i procjenu performansi zdravstvenih usluga u odnosu na unaprijed definisane standarde. Metodologija, odnosno proces po kojem se ocjenjuje kvalitet uključuje:
- Ankete i intervjue sa korisnicima zdravstvenih usluga i njihovim porodicama– omogućavaju prikupljanje direktnih povratnih informacija o iskustvima korisnika zdravstvenih usluga,
- Revizija medicinske dokumentacije– omogućava analizu istorije liječenja, primijenjenih terapija i ishoda tretmana, na taj način pomaže u identifikaciji obrazaca u pružanju njege i potencijalnih područja za poboljšanje,
- Posmatranje i evaluacija rada osoblja– može pružiti uvide u svakodnevnu praksu, usklađenost sa protokolima i interakciju sa pacijentima, takođe može uključivati ocjene supervizora i povratne informacije od strane pacijenata,
- Analiza kliničkih ishoda– podrazumijeva praćenje specifičnih zdravstvenih indikatora, kao što su stope infekcija, povreda, i uspiješnost tretmana, ovi pokazatelji pružaju objektivne podatke o kvalitetu zdravstvene njege.
Unapređenje kvaliteta u zdravstvu podrazumijeva kontinuirano uvođenje poboljšanja u procese, usluge i ishode zdravstvene njege, kako bi se bolje zadovoljile potrebe pacijenata i postigli viši standardi efikasnosti, bezbijednosti i zadovoljstva.
Unapređenje kvaliteta predstavlja ključni prioritet u mnogim oblastima, pa tako i u zdravstvu, ali je često praćeno različitim izazovima, kao što su:
- Nedostatak adekvatnog finansiranja i resursa– ovaj nedostatak može ograničiti mogućnost ustanova da obezbijede potrebnu opremu, lijekove i adekvatan broj stručnog osoblja, takođe zahtijeva efikasno upravljanje dostupnim resursima i traženje dodatnih izvora finansiranja,
- Visoka stopa fluktuacije osoblja i nedostatak kvalifikovanih stručnjaka– može negativno uticati na kontinuitet njege i kvalitet usluge. Ovaj problem može se rješavati kroz poboljšanje radnih uslova, konkurentne plate i mogućnosti za profesionalni razvoj,
- Potreba za kontinuiranim obrazovanjem i obukom osoblja- ključni su za održavanje visokog nivoa stručnosti osoblja, zahtijeva redovne programe edukacije, obuke, i akreditacije,
- Kompleksne potrebe korisnika (pacijenata)- zahtjev za multidisciplinarnim pristupom, a to uključuje i koordinaciju između različitih specijalista i personalizovanu njegu,
- Administrativna ograničenja- administrativni izazovi mogu usporiti procese i ograničiti fleksibilnost u pružanju usluga. Efikasno upravljanje i smanjenje nepotrebne birokratije može unaprijediti operativnost ustanova.
Efikasno upravljanje kvalitetom zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje stalno praćenje, evaluaciju i poboljšanje svih aspekata njege. Pristupačnost, efikasnost, sigurnost, zadovoljstvo korisnika (pacijenata) i kompetentnost osoblja su ključni elementi koji se moraju pažljivo nadzirati i unapređivati. Samo kroz posvećenost kvalitetu, dosljedno održavanje visokih standarda i stalno unapređenje moguće je osigurati dostojanstven boravak i adekvatnu njegu za sve pacijente odnosno korisnike zdravstvenih usluga, izgraditi povjerenje, povećati efikasnost i ostvariti održiv napredak.
