Aleksandra Vojvodić, dipl. psiholog
O mentalnom zdravlju uglavnom govorimo kao o posebnom segmentu koji pripada psihičkom dijelu čovjeka, time podstičući već dovoljno dubok jaz između psihe i tijela. Mentalno zdravlje, ipak, ne postoji samo za sebe, ono je sastavni dio sveukupnog zdravlja koje može obuhvatiti najmanje tri nivoa: odsustvo bolesti, stanje organizma koje omogućava puno obavljanje svih svojih funkcija ili kao stanje ravnoteže u sebi i između sebe i društvenog i fizičkog okruženja (Bhugra, 2013). Stručnjaci za mentalno zdravlje su potcijenili važnost faktora nezdravog načina života u doprinosu višestrukoj psihopatologiji, kao i na značaj zdravog načina života za liječenje izazova mentalnog zdravlja i postizanje psihološkog i socijalnog blagostanja, očuvanje i optimizaciju kognitivnih kapaciteta i neuroloških funkcija (Walsh, 2011).
Način na koji živimo, naša ponašanja, najčešće ispoljena kroz navike i rutine, održavaju naše vrijednosti, stavove i generalno pogled na svijet. Njihov skup i međusobna interakcija čini životni stil. On, ipak, ne postoji nezavisno od okruženja i sredine, pa na neki način jeste pomoćno sredstvo adaptacije i integracije. Životni stil se uglavnom ogleda u našem svakodnevnom funkcionisanju, a nama je gotovo neprimijentan i podrazumijevan. Međutim, psihološka osnova somatskih i mentalnih oboljenja je jedna od aktuelnih tema svijeta medicine i psihologije. Istraživanja pokazuju da svi segmenti životnog stila (ishrana, san, fizička aktivnost i socijalni odnosi) utiču na mentalno zdravlje (Velten i sar. 2014). Isto je navedeno 2020. u preporuci Samita za istraživanja medicine o životnom stilu. Preporukama se sugeriše da intervencije u oblasti načina života mogu spriječiti, smanjiti poteškoće u oblasti mentalnog zdravlja ili uspostaviti napredovanje.
Ishrana
Svima je poznat značaj adekvatne i potpune ishrane na psihomotorni razvoj djece. U kasnijim razvojnim periodima, uključujući odraslo doba, zanemarujemo i previđamo značaj ishrane za očuvanje i zdravlje psihičkih i motornih funkcija. Istraživanja ukazuju na značajnu ulogu ishrane kada je riječ i nastanku, simptomatologiji i liječenju mnogih mentalnih i fizičkih bolesti (Merlo i sar. 2022). Uticaj ishrane ogleda se u nivou miktronutritijenata i maktronutritijenata, hranjivih materija koje su esencijalni kofaktori za proizvodnju neurotransmitera od značaja za mentalno zdravlje. Mnogi nalazi ukazuju da je mediteranska hrana kao i cjelovita ishrana bogata voćem i povrćem kao i nemasnim mesom povezana sa manjom učestalošću depresije i anksioznosti u poređenju sa “zapadnjačkom” hranom koja je bogata šećerima, rafinisanim žitaricama kao i prisustvom povećane upotrebe alkohola. Takođe, ova ishrana može smanjiti rizik od depresije za 34% (Merlo i sar.2022). Iako je oblast uticaja hrane na mentalno zdravlje tek u razvoju, znamo dovoljno da možemo tvrditi da kvalitetnija ishrana znači bolje mentalno zdravlje, dugovječniji i kvalitetniji život.
San
Samo 24h bez sna ostavlja vidljive posljedice po psihu i tijelo, smanjujući pažnju i efikasnost kognitivnih funkcija, uz to umanjujući imunitet tijela, dok dugotrajno odsustvo sna ima smrtni ishod. Spavanje je često zanemaren ali kritičan aspekt životnog stila jer utiče na svaki drugi aspekt. Povezanost između mentalnih poremećaja i poremećaja sna je dokumentovana i poznata, naročito za shizofreniju, bipolarni poremećaj i depresiju. Poremećaj sna može izazvati ili uvećati maničnu epozodu, dok sa druge strane korekcija sna i adekvatno spavanje može da smanji simptome. Regulacija sna je značajna i za druge funkcije kao na primjer za sposobnost regulacije raspoloženja. Neki tvrde da bi spavanje trebalo da bude prvo pitanje koje se rešava kada je riječ o mentalnom zdravlju, jer loš i/ili nedovoljan san ima efekte na obrazac ishrane, energiju za angažovanje u fizičkoj aktivnosti, sposobnost upravljanja stresom, te i na psihološku energiju za angažovanje u međuljudskim odnosima (Merlo i sar. 2022).
Fizička aktivnost
Mnoge studije su pokazale vezu između fizičke aktivnosti i zdravlja mozga, kao i pozitivnih efekata vježbanja na raspoloženje. Fizička aktivnost je povezana sa neuroprotektivnim efektima i smatra se da igra ulogu u nastanku a i lečenju poremećaja mentalnih poremećaja. Volumen zapremine sive i bijele mase mozga se povećava nakon vježbanja, a kako navode Merlo i saradnici (2022), vježbanje utiče na hipokampus, strukturu limbičkog sistema koja je od značaja za učenje i pamćenje i doprinosi povećanju protoka krvi i kortikalnog snabdevanja krvlju. Vježbanje ima pozitivne efekte na smanjenje simptoma depresije, anksioznosti i shizofrenije. Vježbanjem se može smanjiti i rizik od depresije kao i neurodegenerativnih poremećaji kao što su kognitivni pad u vezi sa starenjem, Alchajmerovom i Parkinsonovom bolesti. Takođe, ono povećava samoefikasnost, samopoštovanje i utiče na funkcionisanje mozga u cjelini (Walsh, 2011).
Socijalni odnosi
Zdrav način života se ne javlja izolovano od drugih ljudi, štaviše postoji pozitivna veza između mentalnog zdravlja i kvalitetnih socijalnih odnosa. Kvalitetni odnosi i adekvatna društvena podrška mogu pomoći ljudima da se bolje nose sa stresom. Slabi društveni odnosi su povezani sa lošim mentalnim zdravljem (Merlo i sar. 2022). Čuvena Grant studija (prema Dale i sar. 2014), 75-godišnja longitudinalna studija koja je osmišljena da ispita prediktore zdravog starenja, otkrila je da međuljudski odnosi imaju najveći uticaj na zadovoljstvo životom (Velten i sar. 2014). Mnogi problem mentalnog zdravlja nastaju u odnosima i kao rezultat odnosa, najprije primarnog odnosa. Korekcija tih iskustava dešava se interakciji sa drugim ljudima tokom života, bilo da su to prijatelji, kolege ili terapeut. Iz tog razloga, socijalni kontrakt je još jedan ključni faktor mentalnog zdravlja.
Savremeni oblik ljudskog društva od nas zahtijeva brzo i efikasno prilagođavanje. Mi smo u tom prilagođavanju, kao i u svakom drugom, izuzetno uspješni. Spremni smo na manje sna radi više rada ili zabave, na lošiju ishranu koja štedi vrijeme. Spremni smo da sjedimo 8 sati kao i da preskočimo trening ili šetnju zarad nečeg drugog. Međutim, u trci previđamo jednu činjenicu, a to je da naše tijelo i naša fiziologija ne prati tehnološku revoluciju, razvoj AI-a i da je naša fiziologija ista poput one koju je imao homo sapiens u doba kada je ispred sebe vidio samo komad drveta koje pokušava da naoštri i iskoristi pri lovu. Ista ta fiziologija ne može da adekvatno i bez posledice prati savremeni način života. Cijenu obično plaćamo fizičkim ili mentalnim zdravljem. Neusklađenost sa prirodnim i biološkim aspektima čovjeka doprinosi nastanku i održavanju bolesti. Međutim, u problem se nalazi i rješenje. Briga o osnovnim životnim navikama, kako smo vidjeli, može da doprinese boljem mentalnom zdravlju, a na nama je da u skladu sa znanjem o tome, napravimo male korake ka zdravijim izborima.
- Bhugra D, Till A, Sartorius N. (2013), What is mental health? International Journal of Social Psychiatry;59(1):3-4. https://doi.org/10.1177/0020764012463315
- Dale, H., Brassington, L.and King, K. (2014), “The impact of healthy lifestyle interventions on mental health and wellbeing: a systematic review”, Mental Health Review Journal, Vol. 19 No. 1, pp. 1-26. https://doi.org/10.1108/MHRJ-05-2013-0016
- Merlo G, Vela A. (2022), Mental Health in Lifestyle Medicine: A Call to Action. American Journal of Lifestyle Medicine. 16(1): 7-20. https://doi.org/10.1177/15598276211013313
- Velten J, Lavallee KL, Scholten S, Meyer AH, Zhang XC, Schneider S, Margraf J. (2014), Lifestyle choices and mental health: a representative population survey. BMC Psychology. https://doi.org/10.1186/s40359-014-0055-y
- Walsh, R. (2011). Lifestyle and mental health. American Psychologist, 66(7), 579–592. https://doi.org/10.1037/a0021769
Add comment