Opasnost od zanemarivanja liječenja simptoma i stanja koja se često pripisiju „normalnom starenju”
BOLEST MALIH KRVNIH SUDOVA MOZGA NIJE DIO NORMALNOG STARENJA !
S osvrtom na stanje u dijabetologiji, u Podgorici i Budvi su 11-og i 18-og novembra realizovana stručna predavanja koja su za temu imala bolest malih krvnih sudova mozga. Iako tema koja se, nažalost, ne sreće često na stručnim skupovima, ova bolest je vrlo zastupljena u kliničkoj praksi.
Govoreći na ovu temu dr Sandra Vujović, dr Sanja Gluščević i dr Borka Maraš, naglasile su značaj pravovremenog prepoznavanja raznovrsnih simptoma i primjene adekvatnog terapijskog protokola. Predavanja su podržana od strane kompanije Richter Gedeon.
Neophodan je pravovremeni tretman bolesti
— Dokazano je da agresivno rešavanje modifikujućih faktora koji utiču na arteriosklerozu, dovodi do smanjenja rizika od ranog vaskularnog starenja — kaže dr Sandra Vujović. Na proces starenja, pol, genetiku i sl. faktore nemoguće je uticati, ali je propadanje vaskularnih struktura i te kako moguće preduprijediti. Ranim tretiranjem faktora rizika od kojih su najvažniji hipertenzija i dijabetes, utiče se na očuvanje zdravlja krvnih sudova. Upozoravajući na činjenicu da povišen krvni pritisak dovodi do preranog starenja mozga za sedam i više godina, dok dijabetes ovaj proces ubrzava za 26%. To znači da ukoliko osoba od 60 godina ima povišene vrijednosti šećera u krvi, njen mozak je star kao u 75-godišnjaka. — Ovo je veoma važno jer će nakon mikrovaskularnih, uslijediti makrovaskularne komplikacije, pa možemo očekivati nastanak moždanog udara, srčanog udara, periferne arterijske bolesti itd.— kaže ona. Kod pacijenata sa dijabetesom takođe ćemo, ne rijetko, sresti i dijabetesnu neuropatiju kao posljedicu oštećenja malih krvnih sudova i nerava za čiju su ishranu odgovorni, a bolest malih krvnih sudova, uključujući i krvne sudove mozga predstavlja samo jedan kontinuum neželjenih događaja. U bolesti malih krvnih sudova, uslijed različitih procesa puput inflamacije i arterioskleroze, dolazi do smanjenja prohodnost krvnih sudova, što negativno utiče na, funkcionalnost mozga. Dr Vujović objašnjava da se upravo zbog toga može desiti da neuroni i okolna tkiva reaguju čak i na minimum oscilacije krvnog pritiska na način da se gase-pale. To rezultira hroničnom cerebralnom hipoperfuzijom, koja za rezultat ima i strukturna oštećenja CNSa.
Slabost malih krvnih sudova može se prezentovati najrazličitijim kliničkim slikama: od toga da nema nikavih znakova bolesti do toga da pacijent leži u krevetu i potpuno je zavistan od drugih osoba. Pacijenti se mogu požaliti da ponekad zaboravljaju, ne mogu da se sjete imena ili više puta ponavljaju istu priču, gube stvari, neraspoleženi su, apatični, drugačiji su, žale se na osjećaj nestabilnosti, imaju problem sa oštrinom vida, zujanjem u ušima itd. Ovaj širok spektar različitih simptoma čini da se bolest malih krvnih sudova nažalost često ne prepozna, iako je u pitanju danas najčešća cerebrovaskularna patologija.
Bolest malih krvih sudova veliki je faktor rizika za razvoj demencije koja više nije rijetkost. Najčešće se javljaju Alchajmerova i vaskularna demencija, a interesantno je da je dokazano da povezanost sedentarnog načina života i hroničnog nedostatka sna dovode do inflamacije koja dalje uzrokuje bolest malih krvnih sudova i poslijedično demenciju. Skrećući pažnju na to da inflamacija ima značajnu ulogu u navedenom procesu, dr Vujović objašnjava i da ne manje važan podsticaj napredovanju oboljenja predstavlja uticaj pacijentove okoline koja raznim poštedama doprinosi neaktivnosti mozga. — Kao što nije dobro raditi nešto umjesto djeteta koji ima tri godine, tako nije dobro raditi nešto umjesto čovjeka koji ima sedamdeset — kaže ona.
Modifikacijom faktora rizika može se značajno uticati na očuvanje mentalnog zdravlja, pa dr Vujović savjetuje da treba na vrijeme tretirati dijabetes i hipertenziju, uticati na pacijenta da prestane da puši, da prestane sa korišćenjem alkohola i što je ne manje važno, „ti pacijenti moraju da nastave da žive svoja živote, da imaju socijalne kontakte, da izlaze, da plešu, da gledaju filmove, da čitaju knjige”.
U cilju sprovođenja idealne terapije koristi se i farmakološka potpora u vidu ljekova koji su odavno prisutni na tržištu, kao što je vinpocetin. Ovim se postižu pozitivni cerebrovaskularni efekti, ali i antiinflomatorni, antioksidativni, čak i neuroprotektivni. Ovaj vid terapije može da se kombinuje sa antiagregacionom, antikoagulantnom, antihipertenzivnom terapijom, anksioliticima, antidepresivima i antipsihoticima, što je jako važno budući da se radi o pacijentima koji često uzimaju neki od navedenih lijekova. Ovakvim sveobuhvatnim pristupom značajno doprinosimo smanjenu rizika za brojne cerebrovaskularne komplikacije kod ovih pacijenata.
Spada u sistemske bolesti
Prezentujući patohistološke mehanizme, dr Sanja Gluščević je istakla da postoji jako puno razloga zbog kojih dolazi do bolesti malih krvnih sudova. Međutim, šta god da inicira bolest krvnog suda, na kraju će se sve završiti istim patološkim procesom. Uopšteno govoreći, bolest malih krvnih sudova, može se svesti na nekoliko procesa, a to su: gubitak glatkih mišićnih ćelija, hipertrofija i remodelovanje samog zida krvnog suda, posljedični razvoj inflamacije, te redukcija cerebralnog protoka krvi i gubitak vazomotorne reaktivnosti.
Ukazujući na podatke iz kliničkih studija, ona je objasnila da bolest malih krvnih sudova spada u sistemske bolesti, pri čemu retina, kako je ovom prilikom objašnjeno, predstavlja posebno osjetljiv organ kod dijabetičara, i na posebnom je udaru kada je u pitanju bolest malih krvnih sudova kod ovih pacijenata. Uz ovaj organ, dijabetes se naročito se dovodi u vezu sa oboljenjima bubrega, mozga, a potom i srca.
Hronološka starost nije isto što i biološka starost, kao što ni bolest malih krvnih sudova mozga NIJE dio normalnog starenja.
Dr Gluščević objašnjava da, ukoliko su krvni sudovi zdravi, proces starenja počinje sa 65 godina. Međutim, kod osoba sa različitim faktorima rizika ili hroničnim oboljenjima, ta granica se pomjera unazad. Kod mlađe osobe sa loše regulisanim povišenim krvnim pritiskom vaskularno starenje počinje oko 7 godina ranije, a ako tome dodamo dijabetes, hiperlipidemiju i pušenje, onda se granica pomjera na 15 godina unazad. Normalno, fiziološka atrofija kreće se oko 0,5% godišnje, ali ukoliko neko ima dijabetes, taj proces se ubrzava za 25%. Stoga je jako važno na vrijeme uočiti znakove prisustva bolesti malih krvnih sudova i reagovati pravovremeno.
Postoji mnogo kliničkih simptoma koji karakterišu ovu bolest, pa se u vezu s tim dovodi i njeno pogrešno prepoznavanje/neprepoznavanje od strane ljekara. Pogotovo je važno, kako sugeriše dr Gluščević, posumnjati da se radi o ovoj bolesti kod pacijenata starijih od 65 godina koji se žale na zaboravnost, nesanicu, promjenu raspoloženja ili nesiguran, nestabilan hod.
Do trenutka dolaska kod specijaliste potrebno je preduzeti niz korisnih preventivnih mjera, skrećući pažnju da se nažalost nedovoljno pažnje posvećuje fizičkoj aktivnosti i ishrani. Ističući da bolest malih krvnih sudova zahvata sve krvne sudove, dr Gluščević kao neurolog navodi da je cilj pravovremene terapije da spriječi teške cerebrovaskularne komplikacije i očuva preostali moždani kapacitet, ali i podsjeća da se radi o pacijentima sa sistemskom bolešću koju pored neurolog treba da liječi i endokrinolog, oftalmolog, nefrolog…Dostupna terapija u vidu vinpocetina naročito je komforna zbog visokog spektra ljekova sa kojima može biti kombinovana, a i dozno je veoma prijemčiva.
Značaj neuroprotektivne terapije
Kliničkim prikazom dijabetičara sa brojnim komorbiditetima dr Borka Maraš je ilustrovala značaj dodatne neuroprotektivne terapije vinpocetinom kod pacijenta koji je bez obzira na primjenu svih protokolarnih terapija i kontrolu faktora rizika imao simptome koji govore u prilog bolesti malih krvih sudova. Ona preporučuje da se ovi pacijenti pažljivo pregledaju jer kod njih najčešće nije izražen neurološki nalaz što korelira sa riječima dr Gluščević da je u pitanju sistemska bolest koja zahtjeva multidisciplinarni pristup.
Naročitu pažnju treba obratiti ukoliko kod pacijenta postoji tzv. trijas simptoma, a to su kognitivne promjene (poremećaj pažnje, pamćenja ili koncentracije), promjene u raspoloženju (anksioznost, depresija, iznenadna ljutnja ili agresivnost) i promjene u hodu (nestabilan, nesiguran hod na nešto široj osnovi). Kako navodi dr Maraš, u slučaju prezentovanja navedenih simptoma, gotovo sigurno možemo reći da se radi o bolesti malih krvnih sudova.
Anita Đurović
Dodajte komentar