Hodnicima Instituta za onkologiju i radiologiju jedva može da se prolazi. Sve čekaonice su pune, pa čak i amfiteatar u kojem nijesu predavanja, već pacijenti, koji nemaju gdje drugo da sjednu, osim u prostoriji za studente.
-Ovo je nedopustivo, mi više nemamo kud. Zgrada Instituta je iz 1939. godine, a mi zidove ne možemo da rastegnemo, pa da u čekaonicama komotno sjedi trostruko veći broj ljudi nego što je za ovaj objekat, prije osam decenija, bilo predviđeno – kazala je Mirjana Gavrilović, glavna sestra na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije u Beogradu.
-Preusmjerili smo amfiteatar za pacijente jer nemaju gdje drugo da sjede dok čekaju preglede. Unutra je zvučnik putem kojeg čuju kada su prozvani – kazala je Gavrilović, dodajući da se u ovoj ustanovi od malignih bolesti godišnje liječi 13.000 ljudi, među njima 6.000 novodijagnostikovanih i oko 70. djece.
Čeka se na prijem, laboratoriju, dnevnu bolnicu, hemioterapiju, ambulante… Spuštenih pogleda, oboljeli izmučeni od podmukle bolesti sjede, ili jedva stoje, oslonjeni na zid, u polumračnim hodnicima, čekajući da prozovu njihovo ime, ne bi li završili sa procedurama i što prije napustili bolnicu. Nova.rs
Add comment