51. Godina rada započeta stručnim seminarom

Povodom svečanosti obilježavanja 50 godina postojanja Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore, u Amfiteatru Medicinskog fakulteta održan je stručni simpozijum. Bila je ovo prilika da 21. decembra veliki broj stručnjaka, kako domaćih tako i iz regiona, predstavi svoja zapažanja i iskustvo u vezi sa aktuelnim temama iz oblasti pedijatrijske medicine.

Institut za bolesti djece svečano obiježio 50 godina postojanja

Neonatologija i izazovi kod nas

Neonatologija, kao relativno mlada medicinska nauka, dobila je, sticajem okolnosti, opseg visoko senzitivnih zadataka sa kojima treba da se svakodnevno suočava. Pogotovu kada je riječ o dijagnostici i terapiji najmlađe populacije, što obuhvata u prenatalni period razvoja djece, jasno je zašto se insistira na oprezu, preciznosti i što manjoj invazivnosti primijenjenih mjera. Ukazujući na značaj multidisciplinarnosti u ovoj oblasti medicine, prof. dr Borislav Janković, sa Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije „Dr Vukan Čupić”, potrudio se da prikaže značajne hronološke tačke u koncepciji savremene neonatologije, opiše neka specifična iskustva iz rada svoje ustanove, te da ponudi i neke preporuke za rad u ovoj struci. On je ovom prilikom pohva­lio saradnju ostvarenu između Podgoričkog instituta i Instituta za majku i dijete u Beogradu.

Koncept savremene neonatologije zasnovan je na dvijema oblastima: akušerstvu i pedijatriji, u okviru kog, kako ističe dr Janković, veoma važnu smjernicu predstavlja integrisano zbrinja­vanje djece. U okviru tog sistema standardna patološka stanja tipa bakterijskih infekcija obuhvataju 2/3 slučajeva, a ljekari se suočavaju i sa urođenim anomalijama i rijetkim bolestima novorođenčadi. Neonatologija se, kaže on, može smatrati i nekom vrstom raskršća pojedinih medicinskih grana, što uslovljava primjenu multidisciplinarne metode.

Za rad u ovoj oblasti važno je obezbijediti dostupnost aparature u vidu encefalografa, kompjuterske tomografije, nuklearne rezonance, ali njihova primjena mora da bude krajnje osmišljena i racionalna. Posebno obrazlažući aspekte hemodijafil­tracije, dr Janković je naveo da se u njegovoj ustanovi obavi oko 100 bronhoskopskih pregleda, oko 250 ultrazvučnih, ali i da je tokom 2010-2012. dijagnostikovano ukupno 41 rijetko oboljenje. Poseban dio njegovog predavanja činile su ilustracije stanja tih pacijenata.

Novi protokoli ispitivanja poslije prve febrilne infekcije urinarnog trakta bili su tema izlaganja prof. dr Radovana Bogdanovića, sa Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta Srbije. Upoređujući do ne tako davno važeće tvrdnje o uticaju ranih urinarnih infekcija sa najnovijim naučnim saznanjima, dr Bogdanović je objasnio da pojava ove infekcije ne mora značiti oštećenje bubrega niti mora biti znak postojanja vezikoureteralnog refluksa.

Dva velika istraživanja koja su objavljena ove godine pokazuju da je kod djece koja su tokom djetinjstva imala nefritis kasnije utvrđeno da je u veoma malom broju slučajeva smanjena bubrežna funkcija, te da se ne može reći ni da je ovo uzrok nastanka hipertenzije ili komplikacija u trudnoći (ketonurije, prijevremenog porođaja i sl.)

Sve ovo nameće obavezu individualizovanog pristupa tim mladim pacijentima, koji moraju biti pošteđeni primjene nepotrebno invazivne terapije. Danas, kako je navedeno, postoji mogućnost primjene oralne terapije, ne obavezno parenteralne intravenske, a kada je riječ o kontinuiranoj antibiotskoj terapiji, sve je prisutniji stav da ona ima male ili nikakve koristi. Ukoliko se ne primijeni u roku do 72 časa, navodi dr Bogdanović, terapija podliježe riziku da bude zakašnjela. U cilju što efikasnijeg dijagnostikovanja i uspostavljanja terapijskog režima, važno je pridržavati se odrednica aktuelnih medicinskih protokola. Ilustrujući najvažnije odrednice nekoliko različitih neonatoloških protokola, dr Bogdanović je ukazao na važnost selektivnog pristupa pacijentima, prvobitno klasifikovanih prema uzrasnoj dobi (do 6 mjeseci, do 3 godine i od 3 godine). Kada je riječ o primjeni pojedinačnih dijagnostičkih metoda, obično se u početnom istraživanju koristi scintigrafija, a prema za naše uslove najpodesnijem italijanskom protokolu s kraja 2011, nakon prve febrilne infekcije primjenjuje se ultrazvučna dijagnostika. Ukoliko postoje anoma­lije, od kojih je posebno zanimljiv slučaj kada uzročnik infekcije nije Ešerihija koli, prelazi se na primjenu cistografije i statične scintigrafije. Baš zbog osjetljivosti pacijenata, novija istraživanja idu ka tome da se štetni efekti zračenja smanje koliko god je to moguće.