Svaki pacijent ima pravo na dostupnu zdravstvenu zaštitu u skladu sa zdravstvenim stanjem.
U postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite svaki pacijent ima pravo na jednak pristup zdravstvenoj službi – bez diskriminacije u odnosu na finansijske mogućnosti, mjesto stanovanja, vrstu oboljenja ili vrijeme pristupa zdravstvenoj službi. Pacijent upoznat sa svojim pravima može aktivno da učestvuje u svom liječenju.
Osnovna prava pacijenata su definisana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u skladu sa Evropskom poveljom o pravima pacijenata (Rimska povelja).
Pravo na zdravlje predstavlja jedno od osnovnih ljudskih prava. Zdravlje kao osnovno ljudsko pravo, neophodno je za ostvarivanje svih ostalih prava. Svako ljudsko biće ima pravo na uživanje najviših ostvarivih zdravstvenih standarda. Država je dužna da uspostavi sistem zdravstvene zaštite radi pružanja zdravstvene zaštite jednakog kvaliteta za sve građane.
Prava pacijenata su ljudska prava osoba koje imaju potrebu za korišćenjem zdravstvenih usluga, bez obzira na svoje zdravstveno stanje. Pacijenti su najbrojniji a ujedno i najranjiviji dio sistema zdravstvene zaštite jer im od pruženih usluga u ovom sistemu zavise zdravlje i život. Svi građani su potencijalni pacijenti.
Ustav Crne Gore, najviši pravni akt, garantuje da svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu. Zakon o zdravstvenoj zaštiti razrađuje ovo pravo. Zakon kojim se regulišu prava pacijenata i njihova zaštita u Crnoj Gori, Zakon o pravima pacijenata, definiše osnovna prava pacijenata i propisan postupak zaštite pacijenata. Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, Zakon o ljekovima, kao i Zakon o hitnoj medicinskoj pomoći su važni. Za njihovu dosljednu primjenu zaduženi su Ministarstvo zdravlja i Fond za zdravstveno osiguranje. Posebnu ulogu imaju direktori zdravstvenih ustanova, zaštitnici prava pacijenata i komisije za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite, zdravstvena inspekcija Uprave za inspekcijske poslove, Ljekarska i Farmaceutska komora.
U skladu sa Zakonom o pravima pacijenata, zaštitnika prava pacijenata imenuje direktor zdravstvene ustanove i zadužen je da postupa po prigovorima pacijenata. Shodno čl. 31. Zakona o pravima pacijenata, zaštitnik prava pacijenata može biti lice sa završenim fakultetom ili visokom školom zdravstvenog usmjerenja, psihologije, sociologije ili prava. Isti član Zakona propisuje da dvije ili više zdravstvenih ustanova koje na određenom području obavljaju zdravstvenu djelatnost mogu odrediti zajedničkog zaštitnika prava pacijenata.
Pacijent kome je uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu ili određeno pravo utvrđeno Zakonom o pravima pacijenata koji je objavljen u „Službenom listu CG”, br. 40/2010, odnosno pacijent koji nije zadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom ili postupkom zdravstvenog ili drugog radnika zdravstvene ustanove, može podnijeti prigovor. Ovo pravo pruža pacijentu mogućnost da na nivou zdravstvene ustanove izrazi svoje nezadovoljstvo ili nekorektno ponašanje zdravstvenog radnika, i da uz pomoć zaštitnika pacijentovih prava riješi problem i ostvari svoje pravo iz oblasti zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja.
Prigovor se podnosi usmeno ili u pisanom obliku. Po prigovoru pacijenta direktor ili zaštitnik prava pacijenata odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana podnošenja prigovora, utvrđuje sve okolnosti i bitne činjenice u vezi sa navodima iznijetim u prigovoru i o tome obavještava podnosioca prigovora. Pacijent koji je nezadovoljan nalazom po prigovoru može se obratiti zdravstvenoj inspekciji, u skladu sa zakonom.
Shodno pravima pacijenata, pomenućemo i dužnosti pacijenata kao što su: odgovornost pacijenta za lično zdravlje, odgovornost pacijenta prema drugim korisnicima zdravstvenih usluga, odgovornost pacijenta prema drugim zdravstvenim radnicima, odnosno zdravstvenim saradnicima. Pacijent je dužan da informiše zdravstvenu ustanovu o promjeni adrese ili telefonskog broja.
Ako se pacijent ne pridržava svojih dužnosti, nadležni zdravstveni radnik bi mogao otkazati pružanje dalje zdravstvene zaštite pacijentu, izuzev hitne medicinske pomoći, o čemu je dužan da obavijesti direktora zdravstvene ustanove, kao i da u medicinsku dokumentaciju pacijenta unese razloge za odbijanje pružanja zdravstvene zaštite. U tim slučajevima zdravstvena ustanova je dužna da obezbijedi dalje pružanje odgovarajuće zdravstvene zaštite.
Od decembra 2010. godine u svim javnim zdravstvenim ustanovama su imenovani zaštitnici prava pacijenata, kao i u pojedinim privatnim zdravstvenim ustanovama. Rad zaštitnika prava pacijenata regulisan je Zakonom o pravima pacijenata koji je usvojen 2010. godine. Zaštitnici pava pacijenata su počeli sa radom početkom 2011. godine.
Oblast prava pacijenata u radu Doma zdravlja u Bijelom Polju u periodu od 1.1.2011. godine do 31.12.2015. godine bila je predmet istraživanja jednog stručnog rada. Metod rada je epidemiološko retrospektivni. Podaci su uzeti iz izvještaja Zaštitnice prava pacijenata i direktora Doma zdravlja Bijelo Polje. Kao što se može vidjeti iz tabele, ukupno je u periodu 1.1.2011. godine do 31.12.2015. godine bilo 82 prigovora. Pacijenti su u većini slučajeva dolazili lično, a manji broj pacijenata je dolazio u ime svoje rodbine.
Add comment