Lijepa je zamisao, osvrnuti se na formiranje prvih Sabora sjevernog dijela Crne Gore i jugozapadne Srbije i odati zahvalnost organizatorima bivših sabora i ovogodišnjeg, četrdeset petogodišnjeg Sabora u Bijelom Polju, od strane direktorice Doma zdravlja dr Majde Dobardžić i direktorice bjelopoljske Opšte bolnice dr Biserke Bulatović. Svrha sabora bila je unapređivanje opšte i zdravstvene kulture u mjestima gdje je to bilo izuzetno neophodno. Bila je dužnost rukovodstva opština i zdravstvenih radnika da unapijede higijenske uslove života i praktični, zdravstveni, medicinski rad u sprečavanju obolijevanja i savremenom liječenju bolesnika.
Ljekar treba da vodi brigu ne samo o higijenskim uslovima života, nego i društveno ekonomskom stanju naroda u mjestu gdje živi i radi. Obrnuto, vlast i društvo treba da brinu o statusu ljekara i nabavci medicinske opreme za rad medicinskog osoblja. Ovogodišnji Sabor u Bijelom Polju podsjetio me na organizaciju Prvog sabora u Bijelom Polju 1971. godine. Kako su u ovom kraju u ono vrijeme vladale zarazne boleti, pozvali smo uvaženog profesora infektivne klinike u Beogradu, dr Zostu Todorovića, da nam naučno, stručno ukaže, kako ćemo najbolje spriječiti zarazne bolesti, kao i da nam njegovo prisustvo uveliča sabor. Sačuvao sam njegov telegram: “Pozdravljam plemeniti, koristan, ljekarski rad, želeći puni uspjeh“.
U vrijeme pripreme sabora, bili smo kod predsjednika Opštine, profesora Radivoja Šćekića. U ono vrijeme, ulice Bijelog Polja nisu bile asvaltirane. Rekli smo mu da dolaze dame u štiklama i profesori fakulteta i da treba grad uljepšati, ulice asvaltirati. Rekao je: “Božo, asvaltiraćemo ulice.“ To je i uradio. Na jednom od sabora, zahvalio sam se predsjedniku Šćekiću, rekavši mu da je asfaltiranjem podigao nadmorsku visinu Bijelog Polja za 30 do 40 cm. Sa ljekarima iz Prijepolja, dr Izudinom Hadžagićem, dr Dockovićem, dr Abazovićem, dr Radovićem, bili smo na prijemu kod predsjednika opštine Prijepolje, Abdurhmana Hašimbegovića, jer su i opštine: Priboj, Nova Varoš, Berane i Rožaje svesrdo pomagale održavanje sabora i štampanje referata u vidu Zbornika sabora, sa dragocjenim podacima iz patologije obolijevanja i liječenja naroda, gdje je to bilo najpotrebnije u ono vrijeme.
Čovjek nastaje u mislima i dijelima, a nestaje, ne umiranjem nego u sjećanjima. U ime Prvog sabora, začetnika ovih medicinskih, stručnih, naučnih, veličanstvenih sabora, dužnost se sjetiti njegovog pokrovitelja, prim. dr Filipa Šoća, predsjednika Društva ljekara Crne Gore i prof. Dragomira Mladenovića, pedsjednika Srpskog ljekarskog društva. Stručni dio sabora imao je svrhu da se na saboru saopštavaju radovi iz patologije obolijevanja i neposrednog uzroka umiranja, neočekivane smrti, ne samo kod ljudi nego i kod životinja. Latinska poslovica kaže: „Sene dijagnoscitur – bene curatur.“ Ko dobro prepoznaje (dijagnosticira) dobro i liječi.
Jedno vrijeme kod neprosvijećenog naroda više se koristila narodna, primitivna medicina nego školovana medicinska nauka.
Na jednom jutarnjem ljekarskom sastanku, ljekar kao uzgredno kaže da je krava krepala kod jednog domaćina. Pošli smo da otkrijemo uzrok te naprasne, iznenadne smrti. Domaćica nam je kazala, da je kravi dala koru od krompira da bi je lakše pomuzla. Krava se nadula i za kratko vrijeme poslije toga krepala. Uzrok trovanja bila je kora od krompira, poprskana sredstvom za uništavanje štetočina.
Dva dječaka bila su na vašaru, majka im obukla oprani veš da lijepo izgledaju na vašaru. Istog dana im je pozlilo, hitno su dovedeni u bolnicu i umrli u toku noći. U otpusnici je dijagnoza da su umrla od upale pluća. Nijesmo se složili sa tom dijagnozom, pošli smo kod roditelja i otkrili da je veš, koji su tog dana dječaci obukli bio u bajonu (kovčegu) sa insekticidom Parationom, čijim isparavanjem dječaci su otrovani.
Jedan stariji čovjek osjećao je bolove u leđima pa je pošao u kasapnicu i zatražio parče sirove kože da je stavi na mjesta gdje ga probada. Na tom mjestu nastao je crni prišt, antraks.
Podsticaj za održavanje Sabora ljekara sjevernog dijela Crne Gore i Jugozapadne Srbije u cilju istaraživanja i sprečavanja oboljenja u ovim krajevima, velike opšte i zdravstvene kulturne zaostalosti, proistekao je iz istraživanja gušavosti u bjelopoljskom srezu od strane profesora Medicinskog fakulteta iz Zagreba. Istraživanje endemske gušavosti u bjelopoljskom srezu vršeno je od 21. juna do 2. jula 1955. godine. Rezultati istraživanja objavljeni su u „Medicinskim zapisima“, broj 8, 1957. godine. Glavni istraživač je bio prof. dr Branimir Gušić koji je snimio film o Durmitoru i kao zaljubljenik planina više puta je posjećivao Prokletije. Zuvdija Hodžić, književnik i slikar, objavio je članak u listu „Pobjeda“, 30. jula 2005. godine „Čovjek i planina – Gušić i Prokletije“. Gušić je o Prokletijama držao predavanja u Beču, Pragu i Bratislavi, a 1938. godine objavio je studiju „Prilog morfologije Prokletija“, najbolje naučno djelo o Prokletijama.
Add comment