„Radi zdravstvenog prosvećivanja odem u planinsko selo tri sata hoda od Pljevalja, gdje kuće nijesu imale zahode. Održim predavanje s uputom kako da ga svaka kuća izgradi. – Ni govora – zaključe na kraju slušatelji. – Bolje je to raditi kao do sada, u obližnjem šumarku ili štali, nego da nam kuća smrdi. Što bi sada Štampar na mojem mjestu? Bolje išta nego ništa, pomislih pa nagovorim prodavca iz seoske prodavnice da neka nabavi pedesetak noćnih posuda. Prošla tri mjeseca, a nije prodata ni jedna. No, promoćurni poslovođa smisli taktiku i rastelali među seoske žene: – Nema više da nosiš kajmak i sir na pazar u drvenim kačicama. Građani hoće higijenu, a nema ništa bolje od ovih mojih čistih emajliranih posuda. Rasprodao ih je na brzinu i seljanke donesu na idući pazarni dan u Pljevlja svoje mliječne proizvode u lijepim novim kahlicama. Cijeli se grad tri dana valjao od smijeha prepričavajući besmrtne prizore od tog dana, a jadni seoski prodavač morao je navrat – nanos pobjeći iz sela da spasi živu glavu od razjarenih žena“.
Doc. dr sci med. Božo Vuković
Dodajte komentar