Praktični i korisni zdravstveni doživljaji

0
584

U istraživačkoj ekipi gušavosti u bjelopoljskom srezu bili su još: doc. dr Mihajlo Pražić, dr Boris Salaj, dr Žarko Poljak i medicinska sestra Štefica Kralj. U stručnom dijelu ekipe učestvovala je mr Saveta Perović iz Kotora. Ona je iz 110 analiziranih uzoraka vode određivala osim joda, fluora, željeza i druge sastojke vode. Brigu i pomoć u istraživanju gušavosti u bjelopoljskom srezu ispoljili su: Naučno društvo Crne Gore, dr Zlatarov, dr Banjanin i predstavnici vlasti, pa im se Gušić pismeno zahvalio.

Lična higijena – čuvar zdravlja

U sažetku Zbornika radova ljekara sjevernog dijela Crne Gore i Jugozapadne Srbije, održanom u Bijelom Polju 2010. godine objavljen je članak autora Cupara M. i Cupara R. iz Doma zdravlja Pljevlja, pod naslovom „Askarijaza šesnaestomjesečnog djeteta“. Istinit je prikaz, možda i jedinstven u medicinskoj literaturi, da su roditelji prilikom presvlačenja pelena primijetili glistu – crijevnog parazita. U sažetku piše „Ascaris lumbricoides je najveći od okruglih crijevnih parazita, čije odrasle jedinice žive u tankom crijevu i mogu dostići dužinu od 20 cm. Bolest se prenosi prljavim rukama ili hranom inficiranim jajima parazita koja su otporna na nepovoljne uslove spoljašnje sredine“.

Ovaj prikaz slijedio je svrhu održavanja Sabora, da se u toku priprema referata istražuje i analizira uzrok oboljenja, štetne navike, prenošenja zaraze od zagađenih ljudskih izmeta, fekalija. Radi se ne samo o prenošenju zaraze crijevnih parazita, glista, nego i o prenošenju zaraze tifusa, dizenterije, kolere i trovanja hranom.

U „ Lječničkim novinama“, glasilu Hrvatske Liječničke komore prof. dr Željko Poljak, kao glavni i odgovorni urednik, objavio je 2003. godine referat pod naslovom „Šokantna tema“, u kojem opisuje higijenske prilike u Pljevljima, Gusinju i Podgovrici. Ideju da se bavi ovom temom dobio je od prof. dr Andrije Štampara (1888 – 1958), koji je bio redovni profesor higijene i socijalne na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Štampar je osnovao prvi Dom zdravlja u Pljevljima 7. oktobra 1928. godine. Uzgredno kaže dr Poljak u autobiografskim podacima kako je pod uticaje dr Štampara postao zahodni ekspert. „ Bilo je to pokraj studija kada mi je profesor odgodio ispit iz higijene i socijalne medicine jer nijesam znao pravila za izgradnju zahoda pa sam to pitanje morao temeljno proučiti. Zauvijek mi se misao usjekla u pamćenje, njegov savjet kojim je konačno propratio prolaznu ocjenu. Ako želite brzo i pouzdano doznati stupanj kulture i civilizacije bilo kojeg mjesta u svijetu, najprije pogledajte groblje i zahode. Tu njegovu misao dosljedno sam primjenjivao u praksi pa sam na svojim putovanjima po zemljinoj kugli skupio lijepu kolekciju fotografija o tome kako pojedini narodi rješavaju pitanje fekalija“.

Pitanje lične i stambene higijene pokrenuo je u pljevaljskom srezu dr Željko Poljak. Rođen je u Zagrebu 1926. godine gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1952. godine. Poslije završetka studija bio je na stažu u oficirskoj školi u Beogradu. Poslije završenog staža raspoređen je na odsluženju vojnog roka u Vojnoj ambulanti na Đurđevića Tari, gdje se radila cesta od Mojkovca prema Đurđevića Tari, Žabljaku i Pljevljima.

Prije izgradnje ovoga puta Pljevlja su imala lošu putnu mrežu sa drugim djelovima Crne Gore, pa ih je zgrebčanin nazvao „Jugoslovenski sibir“. Ljekarska praksa u Pljevljima mu je koristila kao još jedan fakultet. Dr Poljaku poslije zavrešenog vojnog roka predloženo je da bude upravnik Doma zdravlja u Pljevljima, jer se ljekari u Pljevljima nisu mogli dogovoriti ko od njih da bude direktor. Dr Poljak u biografskim podacima kaže da je najviši domet u karijeri postigao u prvoj godini radnog staža kao ljekarak u Pljevljima. Bio je direktor gradskog Doma zdravlja, sanitarni inspektor sreza i grada, a dobio je uslove da nakon godine rada u Pljevljima dobije specijalizaciju gdje god hoće i koju hoće, s tim da nakon specijalizacije isto toliko odradi u Pljevljima. Plata mu je bila deset puta veća nego u Hrvatskoj, imao je automobil i šofera na raspolaganju. Boravak u Pljevljima Poljaku je koristio kao još jedan fakultet. Jedna stručna, objektivna, nepristrasna analiza dr Poljaka kao ljekara, u sprečavanju oboljevanja i liječenju bolesnika u Pljevaljskom srezu, pokazuje kako student sprovodi znanje i savjet od svog profesora. Poljak navodi da je imao najbogatiju patologiju u evropskim razmjerama: gubavice, epidemiju oba tifusa, ratnu hirurgiju.

U studioznoj monografiji prof. dr Zvonimir Krajina, prof. dr Željko Poljak, prof. dr Ranko Mladina „Tri rinologa, želje, pregnuće i tragovi“, dr Poljak humoristički piše kako je u selima u okolini Pljevalja preporučivao izgradnju zahoda i uklanjanje fekalija pod naslovom „Brđani, zahod i kahlice“.